FOTO  Objavljeno novo istraživanje za 'Crveno jezero' između Mostara i Čitluka. Rezultati nisu bezazleni

Na prostoru Dobrog Sela, između Mostara i Čitluka, desetljećima se nalazi odlagalište crvenog mulja nastalog preradom boksita. Generacijama stanovnika taj je golemi bazen postao gotovo uobičajen dio krajolika, a godinama se u javnosti stvarala i slika da je riječ o uglavnom bezazlenom jezeru - u njemu su se pojavile ribe, vodozemci i ptice, a upravo se to koristilo kao jedan od argumenata da odlagalište ne predstavlja ozbiljnu opasnost.

Takva uvjeravanja nisu bila samo dio lokalnih priča. Nakon katastrofalnog izlijevanja crvenog mulja u Mađarskoj 2010. godine, iz tadašnjeg Aluminija poručivali su kako se Dobro Selo ne može uspoređivati s mađarskim slučajem, navodeći da je mostarsko odlagalište godinama neaktivno i isprano. Mještani su tada govorili da se u bazenima lovi riba, da ondje borave divlje patke te da se stoka napaja vodom iz jezera.

No znanstvena slika samog materijala koji se nalazi ispod vode znatno je složenija.

Početkom ove godine objavljeno je novo istraživanje znanstvenika s Univerziteta u Sarajevu i njihovih suradnika koje donosi detaljnu fizikalno-kemijsku analizu upravo crvenog mulja iz Dobrog Sela. Rad je objavljen 7. siječnja 2026. u znanstvenom časopisu Environmental Monitoring and Assessment izdavača Springer.

Naslov rada je „Sveobuhvatno fizikalno-kemijsko istraživanje crvenog mulja s odlagališta aluminijske industrije: okolišni rizici i potencijal valorizacije kao sekundarne sirovine“, a autori su Jasmina Sulejmanović, Narcisa Smječanin Omerbegović, Jovana Kubatlija, Mirza Nuhanović, Melina Džajić-Valjevac, Josip Jurković i Elma Šehović.

Krom, nikal, olovo, kadmij...

Istraživači su analizirali crveni mulj, vodu iz poplavljenog dijela odlagališta i biljni materijal s lokacije.

Rezultati potvrđuju da crveni mulj nije običan sediment. Autori ga već u sažetku rada opisuju kao opasan nusproizvod procesa proizvodnje glinice koji zbog alkalnosti i sadržaja toksičnih elemenata može predstavljati okolišni rizik.

Uzorci mulja imali su pH između 8,04 i 9,16.

Analizom teških metala utvrđena je njihova zastupljenost redoslijedom željezo, mangan, krom, nikal, olovo, cink, kobalt, bakar i kadmij. U biljnom materijalu također su pronađeni pojedini metali, dok je kobalt bio ispod granice detekcije.

Najveći dio kemijskog sastava čine željezov oksid, kalcijev oksid i aluminijev oksid. Zajedno čine između 85,62 i 92,35 posto analiziranih uzoraka.

No dio istraživanja koji bi mogao izazvati najveću pozornost javnosti odnosi se na nešto o čemu se u raspravama o Dobrom Selu godinama govorilo znatno manje – prirodne radionuklide.

U mulju izmjereni torij, radij i uranij

Gama-spektrometrijom znanstvenici su utvrdili aktivnost triju radionuklida: torija-232, radija-226 i uranija-238.

Najveća aktivnost zabilježena je kod torija-232, zatim slijede radij-226 i uranij-238. Taj odnos autori izrijekom navode u objavljenom radu.

Javno dostupan grafikon istraživanja prikazuje rezultate šest uzoraka, označenih od T1 do T6. Očitavanjem grafikona vrijednosti se okvirno kreću oko 330 do 495 Bq/kg za torij-232, oko 115 do 145 Bq/kg za radij-226 te približno 65 do 85 Bq/kg za uranij-238. Budući da je riječ o približnom očitanju grafikona, a ne o tablici s izvornim brojčanim rezultatima, te vrijednosti treba navoditi kao okvirne. Sam javno dostupan prikaz potvrđuje znatno veću aktivnost torija u odnosu na druga dva analizirana radionuklida.

Što te brojke zapravo znače?

Najnoviji izvještaj Znanstvenog odbora Ujedinjenih naroda za učinke atomskog zračenja (UNSCEAR) navodi da su populacijski ponderirane svjetske prosječne koncentracije u suhom tlu oko 30 Bq/kg za uranij-238, 33 Bq/kg za radij-226 i 42 Bq/kg za torij-232.

Ako se približne rezultate iz Dobrog Sela usporedi s tim prosjekom, torij-232 u analiziranom crvenom mulju nalazi se na razini otprilike osam do 12 puta višoj od prosjeka običnog svjetskog tla. Uranij-238 je približno dva do tri puta viši, dok je i aktivnost radija-226 nekoliko puta iznad tog svjetskog prosjeka.

To je značajan rezultat, ali ovdje je nužna važna ograda.

Više od prosječnog tla ne znači automatski „opasno zračenje“

Vrijednosti prosječnog svjetskog tla nisu zakonske granice sigurnosti. One služe za usporedbu s prirodnom pozadinom.

Također, crveni mulj nije tlo nego industrijski ostatak prerade boksita. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) već dugo navodi da prerada boksita može koncentrirati prirodne radionuklide iz rude upravo u crvenom mulju. Za crveni mulj u svijetu zabilježeni su vrlo široki rasponi aktivnosti radionuklida iz uranijeva i torijeva niza, uključujući vrijednosti od nekoliko stotina pa do nekoliko tisuća Bq/kg.

Drugim riječima, vrijednosti izmjerene u Dobrom Selu jesu višestruko više od prosječnog prirodnog tla, posebno kada je riječ o toriju, ali same po sebi ne dokazuju da stanovništvo prima opasnu dozu zračenja.

Za takav zaključak trebalo bi provesti radiološku procjenu izloženosti: izmjeriti dozu gama-zračenja na lokaciji i izvan nje, analizirati moguće širenje čestica prašinom, podzemnim i površinskim vodama, utvrditi koncentracije u lancu prehrane te procijeniti koliko vremena ljudi stvarno provode na području odlagališta.

Takvu procjenu ovaj rad, barem prema javno dostupnom sadržaju, ne daje.

Zato nije stručno korektno iz rezultata izvesti zaključak da je Dobro Selo „radioaktivno opasno“ za okolno stanovništvo. Jest, međutim, potpuno opravdano postaviti pitanje treba li nakon ovih rezultata provesti detaljan radiološki i okolišni monitoring.

Problem nije otkriven tek 2026.

Nova studija mijenja razinu dostupnih informacija jer donosi konkretna laboratorijska mjerenja, ali nije prvi znanstveni rad koji upozorava na potencijalne probleme crvenog mulja u Dobrom Selu.

Još 2015. godine istraživači s Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru objavili su rad „Utjecaj crvenog mulja iz deponije Dobro selo na okoliš“. U njegovu sažetku crveni mulj opisan je kao materijal koji sadrži opasne tvari, a samo odlagalište kao jedna od potencijalno najrizičnijih okolišnih točaka u BiH zbog mogućnosti raznošenja prašine i utjecaja na vodu, tlo, floru i faunu.

Ni službeni razvojni dokumenti lokalnih vlasti nisu odlagalište uvijek promatrali kao bezazlenu vodenu površinu. U razvojnoj strategiji Općine Čitluk ono je označeno kao poseban problem, dok je u ranijoj Strategiji razvoja Hercegovačko-neretvanske županije navedeno da deponija predstavlja velik pritisak na okoliš i potencijalnu prijetnju ljudskom zdravlju.

Kontrast je zato velik.

S jedne strane, u javnosti su desetljećima opstajale slike ribolova, ptica i jezera kao dokaz da je priroda „preuzela“ nekadašnje industrijsko odlagalište. S druge strane, znanstvena literatura već dulje upozorava da se ispod vode nalazi velika količina industrijskog ostatka čiji kemijski sastav zahtijeva ozbiljan nadzor.

Novo istraživanje toj slici sada dodaje još jedan podatak: crveni mulj u Dobrom Selu sadrži mjerljive i u odnosu na prosječno tlo povišene koncentracije prirodnih radionuklida, osobito torija-232.

Otpad ili vrijedna sirovina?

Istraživanje ipak ne završava samo upozorenjem na moguće okolišne rizike.

Autori navode da upravo kemijski sastav crvenog mulja otvara mogućnost njegove uporabe kao sekundarne sirovine. Velike količine željezovih, aluminijevih i kalcijevih spojeva mogu imati gospodarsku vrijednost, zbog čega se u svijetu istražuju postupci izdvajanja metala i korištenja obrađenog crvenog mulja u građevinskim materijalima.

IAEA također navodi mogućnosti iskorištavanja crvenog mulja za dobivanje željeza i titana, proizvodnju opeke, keramike i drugih materijala, ali uz prethodnu procjenu kemijskih i radioloških svojstava.

Upravo je tu možda i najveća vrijednost novog istraživanja.

Dobro Selo više se ne može ozbiljno promatrati samo kao napušteni bazen koji je s vremenom postao jezero s ribama. Riječ je o velikom industrijskom nasljeđu čiji sadržaj uključuje teške metale i prirodne radionuklide, ali istodobno i značajne količine potencijalno vrijednih sirovina.

Studija sama po sebi ne dokazuje da stanovnicima Mostara, Čitluka ili Dobrog Sela prijeti neposredna radiološka opasnost. Ali nakon konkretnih mjerenja torija, radija, uranija i teških metala teško je opravdati i suprotnu krajnost tretirati lokaciju kao potpuno benignu samo zato što se na površini vode nalaze ribe i ptice.

Novo istraživanje ne daje odgovor na sva pitanja. Ali daje dovoljno podataka da ih više nije moguće ignorirati.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.