Intervju s Ljubom Bešlićem, gradonačelnikom Mostara

Mostar je grad podijeljen na dvije strane: Istočnu i Zapadnu, ne samo u teritorijalnom smislu, nego i u institucionalnom. Zida koji bi ih razdvojio ne postoji, ali imaju barijere u mentalnom sklopu ljudi, koje su znatno teže za prevladati. Vremenom, ipak, i one nestaju, pa se sve više Bošnjaka kreće po zapadnoj strani Mostara koji važi za hrvatski dio grada, a sve više Hrvata dolazi primjerice, na tečajeve stranih jezika i informatike, koji se organiziraju u Kulturnom centru „Kralj Fahd" na Bunuru, na istočnoj strani grada.

      Da bismo pobliže stekli sliku o stvarnom stanju u Mostaru, posjetili smo prvog čovjeka Grada, gospodina Ljubu Bešlića, gradonačelnika u drugom mandatu. Ne bez razloga. Izuzetno otvoren, susretljiv, sa širokim svjetonazorom, zagovara suživot u Mostaru, zapravo, to vidi kao jedino ispravno rješenje za Grad na Neretvi.

-Ne možete ništa sami, tko vam je najbliži, nego susjed. Možete imati rodbine koliko hoćete, ali kada se nešto, ne daj Bože desi, susjed je uvijek prvi pri ruci. To je način življenja u kojem sam odgojen. Treba njegovati suživot, to je način da vam je najbliži onaj a kojim možete dijeliti i dobro i zlo - ističe gospodin Bešlić.

      Koji su najveći problemi, kada je riječ  o međuljudskim odnosima u Mostaru?

Gradonačelnik Bešlić:  - Jedan od najvećih problema je PTSP, ali i nepovjerenje.  Ako ne vjerujte meni, onda vjerujte mojim djelima... Jako je puno negativnih vijesti. Bez komunikacije, susreta, iznošenja svojih stajališta, pa neka su i drugačija - ali trebamo ih iznositi, teško se može dobro živjeti. Ako ne otvorimo dijalog, nema ni kompromisa, ljudi se zatvaraju u sebe, ne komuniciraju, tavore i to u konačnici prolongira rješavanje problema, a život nam prolazi... Dijalog je ono što nam treba, ali ne monolog...

      Odnosi li se to i na međureligijski dijalog?

- Ne želim se baviti religijom. Postoje institucije koje se time bave, ali želim potaknuti ljude da se susreću sa različitim motivima i u različitim situacijama... Moja uloga kao gradonačelnika je da potičem ljude na zajedničke projekte... Nemam uspjeha onoliko koliko to želim, zbog zatvorenosti ljudi, straha i nepovjerenja, ali to ne znači da se ne trebam i dalje truditi. Svaki dan sam sebi pravim program, to su male svari, susreti sa djecom, starim, iznemoglim... Imam troje djece i osjetljiv sam na djecu i nema manifestacije a da nisam bio, primjerice u Los Rosalesu, Centru za djecu sa posebnim potrebama. Najbitnija je gesta, topla ljudska riječ.

Bh fenomen u obrazovanju: Dvije škole pod jednim krovom

Podijeljenost Mostara na bošnjački i hrvatski korpus, najranjivija je u učeničkim klupama, gimnazijskim. Hem se škola nalazi na „liniji razgraničenja", učenici stječu znanja na dva jezika, hrvatskom i bosanskom, po dva, sasvim različita, curriculuma. Šta o tome misli prvi čovjek Grada?

Prije svega u ovom trenutku nemam ništa protiv toga.Bolje su dvije dobre škole pod jednim krovom nego jedna loša. Naime, ako su dvije škole pod jednim krovom jedina mogućnost zaštite temeljnih ljudskih prava, onda su one, u ovome trenutku, jedan od načina kako za neka bolja vremena sačuvati barem pretpostavku za multietničnost ove zemlje. Čudi me stav pojedinih iz međunarodne zajednice jer to ne doživljavam kao aparthejd. Oni koji to nazivaju aparthejdom ili ne razumiju problem ili imaju neke druge skrivene namjere. Temeljno je pravo svakog čovjeka obrazovanje na svome jeziku, ali možemo govoriti o identičnom Nastavnom planu i programu na tri jezika. No, kada je riječ o jeziku i kulturi, mogu se zasebno izučavati. Gradonačelnik sam koji prati što se dešava oko škola, e ne u školama. Pitanje obrazovanja nije na razini grada već Županije. Nemamo velikih ekscesa među učenicima, niti krajnje radikalnih poteza i to me ohrabruje. Rat je stvorio nepovjerenje i udaljio nas jedne od drugih. Mukotrpno i sporo se gradi povjerenje, a za minutu se može stvoriti nepovjerenje. Vjerujem da će Mostar biti najbolji grad u BiH, ali me iritira to da se problemi iz drugih dijelova BiH guraju u Mostar.

Tko je odgovoran za takvo stanje?

- Pojedini mediji su napravili loše javno mnijenje. Puno zla su nanijeli. Stvari koje su bijele, mediji prikažu kao crne ili sive. Za urednike dobra vijest nije nikakva vijest. Sve sam učinio da lobiram da se Mostar nađe na listi svjetske kulturne baštine. Stranci koji svakodnevno posjećuju grad, bolje misle o nama nego mi sami o sebi... Treba da shvatimo da tamo negdje, nema idealnog društva. Kad sam počeo hodati po istočnoj strani Neretve, bio sam prozivan, osuđivan od ljudi koji žive zatvoreni u svome svijetu. Ljudi ne žele promijeniti sliku. Ako stvorim sliku da sam Hrvat i da su mi Muslimani neprijatelji, onda ne bih dosad ništa uradio. S druge strane, ako radite i stvarate prijateljstva, onda su rezultati vidljivi. Moramo se otvoriti jedni prema drugima. Kada čujete da vam neko iz Mostara kaže da od  1992 nije bio na Starom mostu, to znači da je taj čovjek u vlastitoj blokadi. Stari most je simbol grada, mjesto gdje su se ljudi oduvijek susretali i gdje će se susretati.

Za novog mandata, gradonačelnik Bešlić planira mnogo toga: posvetiti se očuvanju okoliša, planirano je proširenje deponije, te u naredne tri godine stavljanje u pogon sortirnice otpada. Ruševine u Titovoj ulici, koje svakodnevno (mogu da) ugrožavaju prolaznike, su nacionalni spomenik za koji Grad nema novca za konzerviranje, a ne mogu se srušiti. Planirano je postavljanje skela. Čeka se i na odluku Gradskog vijeća o dodjeli prostorija nevladinim organizacijama čiji su programski ciljevi i aktivnosti kvalitetni i od presudnog značaja za Mostar. Mnogo toga se već radi, ali do javnosti dopiru samo one novinarske priče u kojima je nešto negativno u bilo kojem pogledu. Zbog toga „Zehra" želi podržati ono što je pozitivno, zaviriti na drugu stranu medalje. Pratit ćemo za vas pozitivne primjere (su)života u Mostaru.

OKVIR

      U to smo se i sami uvjerili, kada je gradonačelnik Bešlić, upriličio posjetu Halida Bešlića u Los Rosalesu, kao što je prije dva mjeseca obećao štićeniku Centra, šestogodišnjem Nihadu Imamoviću iz Jablanice. Naime, kada je gospođa Jasna Rebac, direktorica Centra, prilikom obilježavanja 14-godišnjice rada Los Rosalesa, najavila gospodina Bešlića, mali Nihad je prilično razočarano, onako iskreno, djetinje, izustio da je očekivao Halida Bešlića. Svi su se tome slatko nasmijali, a gradonačelnik Ljubo Bešlić je obećao da će im upriličiti druženje i sa Halidom. Rečeno-učinjeno. Halid Bešlić je sa djecom otpjevao nekoliko pjesama, i obećao da će ih posjetiti, te svakom od 162 štićenika Centra, pokloniti novi CD.

mjesečnik Zehra