Živi i mrtvi - hrvatski papci, srpski juriš i bošnjački jad

Hercegovački narod sa par lovačkih pušaka stao je pred ravno sto tenkovskih topova, te su u maratonskim pregovorima od tri dana i tri noći neviđenom hrabrošću i vlastitim tijelima, branili prolaz vojsci koja je za plan imala proboj prema Republici Hrvatskoj.

piše: Martina Mlinarević-Sopta / index.hr

U odličnom dokumentarcu koji je prikazan baš na taj dan, jedna je scena izazivala jezu koja naprosto potuče zdrav razum do najskrivenijeg senzibiliteta kojeg svi nosimo negdje ispod nagomilanih vanjskih fasada hladnokrvnosti.

Naime, bez ikakvog straha pred tenkovskim gusjenicama, a sluteći najkrvaviji scenarij u bliskoj budućnosti, s jednim fascinantnim prkosom, okupljeni ljudi su ponavljali da samo preko njih mrtvih kolona može proći prema Splitu, Šibeniku, Zadru. Da. "Kockastoglavi" su svoje živote ponudili srdačno kao dobar domaćin zalutalom gostu. Pristajući da tu, nadomak vlastitih bašta i djece, ostave svoju krv u zamjenu da se ista ne prolijeva po Hrvatskoj.

Naivci, i danas bi isto postupili

Gledano s ove vremenske distance, to je bilo prokleto naivno razmišljanje. Jer godinama kasnije nekoliko kriminalnih debila iz reda hercegovačkog naroda, sinovi iz koitusa ratne tajkunerije i politike, ortodoksni provincijalaci koji su oskudijevali i verbalno i moralno, navući će mašineriju gadljivih stereotipa prema čitavom jednom kolektivu, u kojem bi većina i danas postupila isto kao i 1991. u Pologu. S druge strane, preko Hrvata u BIH mjesecima već drndaju najteži tenkovi institucionalnih besramnih poteza koji ih nepovratno i zauvijek otkidaju iz bosanskohercegovačkog društveno-političkog tkiva, i svi šute kao papci. I nikog od političkih aktera ne tangira.

Jučer su tako udružene bošnjačke stranke (svaki drugi naziv bi bio kamuflirajuća bajka, a ja neću lagati ni pod koju cijenu) u Srednjoj Bosni na vlast ustoličile svježe Zlatkove klaune, novu garnituru kupovnih Hrvata iz firme "Major i Mazlumi", odradivši najbolniji dvotrećinski šamar, ozakonjen od strane Inzka i MZ, u županiji u kojoj su Hrvati pretrpjeli najžešća ratna stradanja i koja je bila okosnica hrvatskog duha u Bosni. No, takav razvoj situacije nije pretjerano zabrinuo niti hrvatske političare koji se u skupljanju poena vole nazivati legitimnima. Oni su zaokupljeni vraćanjem "jaranskog duga", a to je u ovom trenutku zdušno pružanje potpore Miletu Dodičkom.

Gazda Mile koji se sa državom i njenim akterima igra kao s lego kockicama, stvarajući kaose po vlastitoj potrebi, postao je subjekt broj jedan u regionu i šire, oko kojeg čupaju kosu svi strani diplomati, a Amerika i EU zemlje se svakodnevno kače rastrzane između naklonjenosti i užasnutosti RS-om. Ovaj oskarovski glumac sitnoj bošnjačkoj raji predstavlja personifikaciju svih problema koji rasturaju inače sjajnu državu, a sitnoj hrvatskoj raji utjelovljenje istinskog lideršipa za kojim čeznu, istovremeno orgazmički uživajući u netrepeljivosti ove dvije raje. Odnosno, sav performans s običnim referendumom o sudstvu koji je vanserijskim medijskim manipulacijama dignut na nivo referenduma o osamostaljenju, još je jedna od zabava za široke narodne mase dok se iza kulise vladajuća govna preslaguju po političkoj sceni i foteljama.

"HDZ BIH je u sreći i blagostanju zajedničkog lopovluka služio kao produžena ruka HDZ RH"

Dodik je tako dobio sve reflektore još jednom uperene u svoju kontroverznu avliju vješto iskoristivši antiameričku liniju stranih diplomata. Lagumdžija ulizan u američke, antiRS redove ima blagoslov za nešto što se samo u njihovim imaginacijama zove "državotvorno", a na terenu je to zapravo ozakonjivanje interesne aždaje kojoj je jedino bitno zajahati državni kapital raspoređen u raznim odborima. I to sa ekipom koje se do jučer arogantno grozio nazivajući ih profiterima i kriminalcima. Gladne oči i profit ne biraju. Ako sutra na državnom nivou budu koalirali s Dodikom, ovi prevrtljivci će i to mađioničarski podvući pod parolu gradnje budućnosti. Hrvati, koji svjedoče živi i nijemi razbijanju države na dva entiteta, gledaju u svoje imbecilno vodstvo očekujući bilo kakvu reakciju na spomenute događaje. A da to nije idiotsko zasjedanje u Kosači gdje se romantičnim recitacijama bore za ravnopravnost.

Uzalud. HDZ BIH koji je u sreći i blagostanju zajedničkog lopovluka služio kao produžena ruka HDZ RH, u trenutnoj nevolji dobije samo neku lafo prijateljsku poruku tipa "drž'te se braćo". Jaca je suviše zaokupljena treptanjem lažljivim okicama pred činovnicima Europe, da bi se sekirala činjenicom kako jedan europski Inzko svakodnevno rastače hrvatski narod u BIH na najpodlije načine. Po glasove bi opet naravno trebala doskakutati u maniri senilne gospođe srnećeg pogleda. Nadam se ipak da će joj konačno osvješteni hrvatski puk u tom trenutku znati pokazati onaj prst koji ju slijeduje.

Ono što je neupitno jest da sva ova postizborna zbivanja moraju biti reformator cijelokupne svijesti Hrvata u BIH. Jer ako to, uz sve prikazane posljednje užase ne postanu, ništa bolje nismo ni zaslužili. Mi koji ostajemo u onom parčetu zemlje za kojeg se ucjenjene glave nisu znale niti htjele boriti, morat ćemo raščistiti sa talogom koji nas je doveo u poziciju da nas mogu preglasati i u supermarketu bez ikakva problema.

Država kao ring

Petnaest godina hrvatski lideri Čović i Ljubić rade na ozakonjivanju onoga protiv čega danas kukaju uz iznenada probuđenu nacionalnu svijest. U vremenima kad se sustav koji nas danas sabotira kao male miševe mogao mijenjati iznutra, oni su gomilali vile i bolide ispred njih. Čitav prvi mandat Komšića plakali zbog njega da bi mu razjedinjeni i posvađani pred izbore potpomogli da osvoji i drugi.

Hrvatima Srednje Bosne smjestila su dva hercegovačka kretena, zubar i mesar, uz pomoć neobrazovanih djevojaka upitnog morala, koje su iz šljokičavih jeftinih dekoltea preobučene u elegantna odjela i poslane na platformašku zadaću. Tako to igra Zlatko Lagumdžija. S državom kao u onoj igri aberečke-abertude. Pa nakon malo razmišljanja bira svog Hrvata koji ponosan utrčava u ring, dok mu šef blagonaklono viče držeći u rukama mjesta u nadzornim odborima HT-a i Elektroprivrede - Aber silnog junaka Jerke Lijanovića!

Tragično je što su Hrvati u BIH morali pretrpjeti sav ovaj scenarij da bi uvidjeli razmjere tog očaja u svojim političkim redovima. Ali i poučno. Pred nama je period metamorfoze i čišćenja od prljavih i licemjernih igrača. Od svih koji su nas svojim smradom i natjecanjem za vlastiti profit doveli na rub provalije. Mislim da smo konačno dovoljno šamara popili da bismo shvatili da jedinu inspiraciju trebamo tražiti u zajedništvu iz Pologa onih godina. I da je red za jedan kolektivni odjeb i promjenu na političkoj sceni.