FOTO  Ivan Vrljić: Sergej Jesenjin – Ruski pjesnik i boem

Obični mugik - ruski seljak plavih očiju i visokoga stasa, krajnje nerazumnoga i razuzdanog poriva krio je nesmiljenu žestinu pjesništva, metaforične osamljenosti pribjegavajući blagoj dozi nostalgije prema seoskom domu koja je se iznova iščitavala iz njegove poezije.

Čitajući pjesmu Pismo majci malo koji čovjek se ne libi skriti suze sjećanja na majku, ono vrijeme kad topla majčinska ljubav zaogrne plahtom navezanosti, pobudi istinski ljudski smiraj koji počiva jedino u obiteljskoj idili. Jučer je ujedno bila obljetnica njegova rođenja, ruskoga seljaka, boema i pjesnika koji nije znao spoznati zloću i mnogobrojne poroke velegrada i koji je jedva čekao dan kad će prisloniti vlastitu glavu uz divovske ruske prerije i blagi seoski krajobraz. Nije ga dočekao, izvršio je samoubojstvo, iz očaja, ljudskoga hira, ili možebitno iz drugoga razloga. Ne znamo! Ljubavni razdori, pijančevanja, boemstvo pratili su mladoga ruskog mugika čitav životni vijek. Osim po osobitoj pjesničkoj naravi, Jesenjin je pobudio interes javnosti po ekstravagantnom ponašanju, razuzdanom nemiru, a i po stilskom pokretu koji je nastojao umjetnost što suptilnije izraziti književnim formama ondašnjega vremena - imažinizmu. Jednostavan književni stil bez pretjerane dekorativnosti simbioza je književnoga stvaralaštva Jesenjinovoga opusa. Prodoran i samozatajan, uvijek je želio ostvariti puninu vlastitoga pjesničkog dometa konciznim stihovima tankoćutne refleksivnosti.

Lajtmotivi u njegovim pjesmama su izgubljena ljubav, čežnja, sjećanja, kavanske dokolice itd. Tadašnja je se vlast grubo obračunala s prodorom jesenjizma u društvo definirajući ga kao opću destrukciju čije elemente treba ugušiti pod svaku cijenu. Izbacili su Jesenjina iz glave mladih ljudi, ali ne i njegove stihove čija vrijednost postaje neprolazna, vječna. Vječnost je uzela Jesenjina pod svoje okrilje. Njegovi se stihovi čuju i danas posvuda i uvijek iznova istim intenzitetom rado su čitani koliko god godine sve više blijedile i prolazile.

Jesenjin je ostao isti, buntovan i nemiran kao da čeka da ponovno progovori i u ovome dobu gdje vrijednosti praktički i ne postoje. Čekamo ga!

Prof. Ivan Vrljić