Priopćenje za javnost Hrvatskog narodnog sabora

Zanimljivo je da se građanin Nijaz Duraković i građanin reis Mustafa Cerić ne pitaju kako to da nema "apartheida" nad Hrvatima Maglaja, Bugojna, Sarajeva, Vareša, Konjica, Jablanice, Travnika, Zenice i cijelog niza drugih gradova pod bošnjačkom dominacijom? Zašto u tim mjestima nema problema sa problemom dviju škola pod jednim krovom dok u Stocu, Mostaru i Hercegovini ima?

Odgovor je vrlo jednostavan: Nema apartheda na bošnjačkim područjima BIH jer ga nema nad kim biti. Nema dviju škola pod jednim krovom jer pod drugi krov nema tko ući.

I Duraković i Cerić jako dobro znaju kojih su razmjera bili procesi etničkog čišćenja na područjima pod kontrolom Armije BIH te koliki je bio mizeran stupanj povratka Hrvata i Srba na ta područja.

I Duraković i Cerić znaju da je apartheid na bošnjačkim većinskim prostorima najbolje uspio apartheid u cijeloj BIH. Uspio je do te mjere da su Hrvati i Srbi na području bošnjačkih većinskih općina ili potpuno asimilirani u bošnjački nacionalni korpus ili je toliko jak da su Hrvati i Srbi na tim područjima potpuno utihnuli.

Svatko tko imalo prati migracije stanovništva od rata na ovamo, svi u BIH, osim možda OHR-a, znaju da se radi o jednom od etnički najhomogenijih dijelova BIH a dokaz tome je podatak da bošnjačke političke elite odbijaju etnički popis stanovništva kako se ne bi srušio mit o multietničkom djelovanju Armije BIH i njenoj zaštitničkoj borbi za živote svih naroda u BIH, bez obzira na njihovu nacionalnost.

S druge strane, područje o kojem govore Duraković i Cerić, područje koje je nakon rata ostalo pod kontrolom HVO-a, jedino je područje u BIH u kojem se dogodio povratak. To područje je danas jedini multietnički dio BIH. Na tom području tijekom rata nije postojala niti jedna masovna grobnica. Na tom području tijekom cijeloga rata nije ubijen niti jedan hodža niti pravoslavni svećenik a znamo kako su prošli katolički svećenici pod kontrolom Armije BiH.

Od 18 multietničkih općina u BIH 15 ih je na tom prostoru koje je kontrolirao HVO, dok je na onom koje je kontrolirala "patriotska Armija" došlo do potpune dominacije jedne nacije. I to je neoboriva činjenica koju niti građanin Duraković niti građanin Cerić neće priznati.

U BiH postojat će međuetnički problemi sve dok narodi Bosne i Hercegovine žive u ovakvom ustavnom okviru koji potpiruje međunacionalna trvenja.

Stoga je hitno potrebna promjena ustava koja će rješavanjem nacionalnih pitanja iste te nacionalne teme skinuti s dnevnog reda.

Grad Mostar je jedini grad u kojem vrijede posebna pravila na lokalnim izborima i u kojem glas Bošnjaka vrijedi tri puta više nego glas Hrvata. Tu nadmoć bošnjačke manjine reis Cerić naziva apartheidom nad Bošnjacima dok ostatak demokratskog svijeta taj Statut naziva diskriminirajućim po Hrvate.

Znakovito je da su Durakovićev i Cerićev istup uslijedili odmah nakon SDA-ovog ratno huškačkog proglasa u kojem pozivaju na iseljavanje svih onih kojima se ne sviđa unitaristička vizija BIH.

Bošnjačke političke elite možda će i preživjeti ovu krizu, pitanje je samo koliku cijenu za to će platiti bošnjački narod kao najveća žrtva te politike te posljedično i svi ostali narodi u BIH a u konačnici i sama BIH, svi zajedno žrtve nerazumnih politika vodećih bošnjačkih partija koje je netko uvjerio da će BIH biti prva država na svijetu u kojoj će uspjeti projekt majorizacije i unitarizma. Takav scenarij i takvu politiku smo vidjeli devedesetih godina i znamo kako je završila.

HNS stoga poziva bošnjačke političke elite da ne koriste opasnu ratno huškačku retoriku i retoriku netrpeljivosti i podjele u ionako podijeljenom društvu, a OHR da oštro sankcionira pritisak na pravosuđe koji ovih dana, pred izmjenu Statuta grada Mostara, čini bošnjačka politička elita na čelu sa reisom Cerićem.

HNS apelira na g. Petera Sorensena i predstavnike EU u BIH da se aktivnije uključe u implementiranje europskih standarda u politički dijalog u BIH.

Neka započnu od reforme javnih medija u Federaciji, koji su pod direktnom kontrolom jedne partije jednog BH naroda, i koji svojim djelovanjem uništavaju i minimalne uvjete za otvaranje dijaloga, a kamo li postizanje bilo kakvog dogovora za dobro svih naroda i svih građana Bosne i Hercegovine.