Nogometna priča iz Brazila: Kad u strahu od pljačkaša na jaja istetoviraš Benjamina Franklina
Za ono što vas čeka u Brazilu najbolja priprema je mijenjanje deviza (dolara) u domaću valutu real (1 real - 2.5 kune) na aerodromu. Naravno, iako se ne možemo pohvaliti pretjeranim globetroterskim statusom, znamo da se to tamo ne radi, jer u zračnim lukama tečajevi su najnepovoljniji, ali morali smo tu razmijeniti "manji"iznos od 60 dolara, kako bi platili taksi od zračne luke do 30 kilometara udaljenog velegrada.
Očekuješ nepovoljniji tečaj i proviziju, ali nikako ne očekuješ da će ti na ime toga u službenoj mjenjačnici na tako ozbiljnom mjestu, na iznos od oko 330 kuna, opljačkati 80. Ali, idemo dalje, točnije do grada, do kojeg nas petoricu mora voziti mali kombi, unaprijed plaćen ovih 60 krnjih dolara.
Dok čekamo kombi, prilazi nam veseli Mostarac i zanima se za naš itinerar, smještaj i cijene koje smo platili. Kada je čuo da nakon Brazila u Sao Paulu idemo na Kamerun u Manaus, prasnuo je u smijeh što idemo pokupit malariju u daleku Amazonu, dok će on u prijestolnici hedonizma paziti da ne skupi nešto venerično:
"Šta ćeš bolan tamo u džungli gledat žabe?! Daj mi kurvi i droge u Riju!"
Da bi hrvatski navijač u Brazilu gledao žabe, jebavao kurve i šmrkao planine kokaina veće od Glave šećera, treba mu jako, jako puno dolara i reala, na koje osim pohlepnih dilera, svodnika i ljudi koji naplaćuju gledanje žaba, pikiraju brojni lopovi i pljačkaši.
Kako sačuvati dragocjenosti i jaja
Pričao sam s nekoliko ljudi koji su dulja razdoblja proveli u Brazilu i svaki je imao svoju, različitu teoriju o načinu nošenja, sakrivanja, čuvanja i pohrane novca i dragocjenosti tijekom boravka u ovoj zemlji, ali svi se slažu da treba biti oprezan i ne izlagati ga pogledu i dohvatu ruke brojnih koji na njih pikiraju.
Torbice oko vrata nošene ispod majice, "pederuše" pripijene uz tijelo, također ispod odjeće ili najnoviji hit, kojeg koristi i potpisnik teksta, remen koji su unutarnje strane cijelom duljinom ima skriveni spremnik zatvoren patentom i u kojeg se novčanice smotaju tanko poput rizli.
Jedan od mojih pet supatnika, inače najorganiziraniji i najstudiozniji od svih nas, u ovom pogledu je kiksao i nije imao nikakav spremnik ili krinku za dolare, pa je za put od aerodroma do grada pribjegao sakrivanju smotuljka dolara u gaćice.
Ali, nije računao da će u Sao Paulu već od šest ujutro biti užasno vruće i da će put taksijem do grada zbog nevjerojatnih gužvi trajati tri sata, tako da mu se lik jednog od očeva američke nacije doslovno preslikao na znojna hrvatska jaja.