Uskoro započinje gradnja spomenika pobijenim Jaklićanima

U samo tri dana, četnici su pobili više od tisuću Ramaca. Od tada je prošlo skoro 68 godina, dolazile su nove generacije, a o stradanju se smjelo pričati samo u krugu obitelji. Spominjanje četnika i njihovih zločina za mnoge je, u najboljem slučaju značilo zatvor, a u gorem… I sama ideja postavljanja bilo kakvog spomen-obilježja za tadašnju vlast značilo je neprijateljsko djelovanje i neprijateljstvo prema „bratstvu i jedinstvu“.

Iako je prošlo nešto manje od sedamdeset godina, konačno su urađene neke konkretne stvari da se nevine žrtve otmu zaboravu. Prošle godine na Maglicama je podignuto spomen-obilježje pobijenima, koje je i drugima bilo poticaj da urade nešto slično. Rijetka su mjesta koja u listopadu '42. više ili manje nisu bila stradala, a stanovnici pobijeni. Takva sudbina je zadesila i Jakliće. Nedavno je pokrenuta inicijativa da se i pobijenim Jaklićanima podigne spomen-obilježje. Formiran je i Poticajni odbor koji je već uradio konkretne stvari. Izabrano je idejno rješenje za spomen-obilježje kao i lokacija gdje će biti postavljeno i raspisan je natječaj za izvođača radova na za izradu spomen-obilježja. Prihvaćeno je idejno rješenje akademskog kipara Zdenka Jurišića koje je zamišljeno kao kompleks „grobišta“, staza za obilazak i središnjeg spomenika u obliku križa. Na mjestu stradanja, postavit će se hrpe kamenja kao oznake i simbol pobijenih ljudi.

 

Image 

 Idejno rješenje i izgled budućeg spomenika 

 

Hrpa kamena kao simbolička forma, predstavljat će mnoštvo, a kao estetska komponenta, bit će potpuno stopljena s okolišem koji je prepun objekata i zidova rađenih tom tehnikom. Koliko je ubijenih ljudi, toliko će biti kamenih humaka. Staza za obilazak započinjat će od glavnog pristupnog puta, a razdvajat će se pred „grobištem“ i ponovno će se spajati na platou ispred središnjeg spomenika. Po namjeni, staza je isključivo pješačka i bit će široka oko 1 metar. Bit će izrađena od kamena i cementa i bit će neravna s mnoštvom stepenasto postavljenog kamena. Središnji spomenik je križ koji izrasta iz hrpe kamenja i bit će ozidan, od dna prema gore, kamen postaje finije obrađen, dok preko grba Hrvata ne prijeđe u fino obrađeni kameni vrh. Svojim izrastanjem iz zemlje i dinamikom pokreta govori o nadi, novom životu, vjeri i neminovnosti vraćanja iz zaborava. Na postolju ispod križa nalazit će se ploča s imenima pobijenih.

 

Image 

                                                                                                                                                                                        

Ante Jelić  (Balta) 1913. – 09.10. 1942.

Jure Jelić    (Matešin) 1894. – 09.10.1942.

Ilija Jelić   (Milkin)  1922. – 09. 10. 1942.

Ivan Jurić   (Pivić) 1926. – 09.10.1942.

Ilija Marić   (Šolušin) 1911. – 09.10.1942.

Gusto Mišić   (Gašpar) 1902. – 09.10.1942.

Andrija Perić  (Kaurin) 1895. – 09.10.1942.

Stipan Perić   (Milin)  1911. – 09.10.1942.

Franjo Petričević   (Matanov)  1905. - 09.10.1942.

Luka petričević  (Matanov)  1911. – 09.10.1942.

Stipan Petričević (Perin)  1919. – 09.10.1942.

Franjo Tadić  (Iličin)  1902. – 09.10.1942.

Ivan Tadić (Franjkić)  1899. 09.10.1942

Ivče Bošnjak  (Janjetov) 1900. – 09.10.1942.

Ante Dijaković  (Ivanov) 1876. – 09.10.1942.

Mato Džidžić  (Đogušića) 1924. – 09.10.1942.

Miše Džidžić  (Mijukin)  1906. – 09.10.1942.

Ivan Ivančević  (Bugarin) 1921. – 0910.1942.

Miško Tadić  (Mikoja)  1913. – 09.10.1942.

Stipan Tadić  (Drapušin)  1922. – 09.10.1942.

Jure Tomić  (Kika)  1898. – 09.10.1942.

Nikola Tomić (Bane) 1910. – 09.10.1942.

Mato Tučić  (Dadića)  1900. – 09.10.1942.

Andrija Tučić  (Dadić) 1922. – 09.10.1942.

Mijo Tomić  (Rade)  1875. – 09.10.1942.

Miško Tadić  (Lukin)  1898. – 09.10.1942

 

 rama-prozor.info