Ivan Bradvica: Vrabac
Na stvari oko mene
prašina neprimjetno pada...
O prošlosti i budućnosti
se jedva išta misli...
Ni tuge ni radosti...
Tišinu blizine
napustio je zvuk...
Doživljena ljudska lica blijede...
Znanja kao da nema.
Lišće treperi...
Puls srca ravnomjerno radi.
Prelet vrapca
naruši mi mir.
Ne znam mu ime ni prezime.
Odakle dolazi, kamo ide???
Možda opet navrati
mir i spokoj mi uskrati.
Možda i zacvrkuće
od sreće
zbog hrane
kraj kuće.
Kažem prepoznatom sebi
vrapče stani
srce nahrani.