Ivan Bradvica: Prošla opet došla
Prošla opet došla
ima novo ruho
nema milostivo uho
koje mene čuje
uzalud ga srce očekuje.
Namjera njena
više je opsjena
varka ruha
ćud joj gluha
nema sluha
ponuditi išta bolje
takve je volje.
Ruho treba dolje
da se od svoje
golotinje ne biži
dok joj teži najdraži
uz dar svježi
pa da radošću bridi
i još više vridi.
Prošla opet došla
možda sretnija bude
osluškujući kreativne ljude.