Dramatična svjedočanstva: Hrvatski piloti doživjeli bliske susrete s NLO-ima!

Prvi službeno opisan slučaj susreta borbenih lovaca nekadašnje Jugoslavenske narodne armije s fenomenom neidentificiranih letećih objekata (NLO) predstavljen je u monografiji posvećenoj najvećoj zračnoj jedinici u bivšoj Jugoslaviji.

U istoj je, naime, opisan slučaj pojave NLO-a nad južnim dijelom Hrvatske i Crne Gore 1975. godine kada je 172. puk Ratnog zrakoplovstva JNA bio smješten na aerodromu pokraj tadašnjeg Titograda, današnje Podgorice.

Bezuspješan lov na NLO-e

Tijekom noćnih letova, svjedoče šokirani piloti, iz vedra neba pojavljivale bi se svijetleće letjelice, manevarskih sposobnosti nespojivih s tehničkim performansama ne samo ondašnjih nego i današnjih najjsofisticiranijih borbenih lovaca.

Te davne 1975. godine, tri pilota u jurišno-izvidničkim avionima N-60 Galeb i J-21 Jastreb lovila su neuhvatljive letjelice po nebu.

S nebeskim uljezima susrela su se dva Hrvata: umirovljeni brigadir HV-a Milan Maček i general JRV-a Zvonko Jurjević, koji će početkom 90-ih postati i zapovjednik Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, te jedan Crnogorac, Blagoje Grahovac, danas također umirovljeni general, a nekad pomoćnik načelnika Generalštaba JNA za avijaciju.

Vidljiv golim okom, nevidljiv na radaru

- Uzletjeli smo po dojavi pilota JAT-ova putničkog Boeinga koji je uočio čudne pojave na horizontu - prisjetio se Maček, koji je na titogradskom aerodromu služio od 1970. do 1974. godine.

- Odletio sam u zonu Durmitor - Danilovgrad - Nikšić i ubrzo uočio svjetlosni objekt. Prije mene, u zoni letenja Petrovac na Moru, letio je tadašnji zapovjednik 172. puka Jurjević, no potrošio je gorivo, pa se morao vratiti.

Na visini od 4.000 metara, dakle, uočio sam svijetleći okrugli objekt koji je mijenjao spektar boja. Od žarkocrvene do žute, pa do bijele. Poigravao se sa mnom. Letio je oko mene, vertikalno, horizontalno, uz nevjerojatna ubrzanja pod vrlo oštrim kutovima.

Premda je bio vizualno uočljiv, radarska postaja na Prevlaci taj objekt na zaslonu radara nije vidjela. Teško je bilo procijeniti koliko je uopće udaljen od mene i kojim brzinama leti, ali bile su to goleme brzine.

NLO sam pratio sve do Dubrovnika, preko mora. Njegove brzine i manevri bili su za mene konsternirajući. Gonio sam svoj avion do maksimalne brzine od 1.700 km na sat. Kad mi se avion počeo tresti i podrhtavati od ubrzanja, morao sam odustati - opisuje svoj "bliski susret" Maček.

Pojačanje iz Beograda

Prema pisanom izvješću zapovjedništvu avijacije o tom događaju, iz Beograda je na podgorički aerodrom potom stiglo šest naoružanih MIG-ova 21.

- Jedan od MIG-ova za vrijeme leta dobio je naredbu otvaranja vatre na NLO, ali trenutak prije nego što će pokušati zapucati, svijetleći objekt jednostavno se ugasio i nestao. Imam 26 godina iskustva letenja na borbenim zrakoplovima. Kasnije sam bio pilot na putničkim zrakoplovima Croatia Airlinesa, ali ni danas ne mogu objasniti kakva je to letjelica bila - kaže Maček.

Kako otkriva general Grahovac, naganjanje jugoslavenskih lovaca i NLO-a iznad južnog Jadrana trajalo je punih mjesec dana.

- Događalo se to tijekom siječnja 1975.. Pojavljivali su se samo noću. Redovito točno 50 minuta nakon uzlijetanja prvog našeg aviona. MIG-ovi su imali naredbu da obore nepoznatu letjelicu. Međutim, NLO je uvijek letio na rubu nišanskog radara MIG-a. Jurili su ih preko mora, u smjeru Italije.

MIG-ovi su u forsažu letjeli maksimalnom brzinom od 1.700 km na sat, dakle nadzvučno, ali nije bilo šanse niti da NLO dođe u domet raketa, a kamoli da mu se MIG približi. Zanimljivo da su se NLO-i uvijek pojavljivali i nestajali u smjeru mora - prisjeća se general Grahovac.

Pokušaj rušenja uljeza

Jugoslavenski lovci, pojašnjava Grahovac, pokušavali su oboriti uljeza. Zapucao je jedan pilot iz Grahovčeve eskadrile.

- Kolega koji je letio na Jastrebu otvorio je vatru iz strojnice, ali NLO je trenutačno postigao brzinu veću od brzine ispaljenog metka. Teško je procijeniti kojom brzinom je letio NLO, ali svakako se radilo o fantastičnim brzinama od nekoliko tisuća kilometara na sat.

Sjećam se situacije kada su se jedne noći pojavili iznad aerodroma u Titogradu. Na visini od 600 do 700 metara, svjetleća letjelica samo bi se zaustavila, brzina nula, i snopom svijetlosti obasjavala naše avione na pisti.

Trideset i pet godina je prošlo, ali ni stručno ni profesionalno ne mogu objasniti porijeklo letjelica. Ne postoji ovozemaljska letjelica sa sličnim manevarskim performansama - zaključio je Grahovac, a prenosi Slobodna Dalmacija.