Zašto ću obraniti Josipu Lisac, i čime smo motivirani

Zašto ću obraniti Josipu Lisac, i čime smo motivirani
Ilustracija

Nakon što je Josipa Lisac otpjevala himnu na inauguraciji petog predsjednika RH doživjela je salve uvreda, zapalile su se i društvene mreže te ovu osebujnu sedamdesetogodišnju umjetnicu prikovale na rub srama.

Podnesene su i kaznene prijave zbog „penetriranja“ u himnu, čime se sugerira spolni odnos umjetnice nad himnom.

U isto vrijeme, to isto društvo neće podnijeti nijednu kaznenu prijavu protiv kriminala u okruženju, jer će ih kriminalac, za razliku od umjetnice u poznim godinama, opaliti po glavi.

Josipa Lisac cijelu svoju polustoljetnu karijeru gradila je na drugačijem i različitom, te kao takva ni himnu nije bila dužna otpjevati tradicionalno. Znali su i oni koji su je pozvali da himna neće biti otpjevana tradicionalno te su je zato i pozvali. Josipa Lisac nije uvrijedila hrvatsku himnu, no na zalasku karijere uvrijedili su je više nego ikad, isti oni koji će je slaviti, kad na ovom svijetu više ne bude pjevala.

Koliko smo kao društvo iščašeni pokazuje i pitanje koje je našoj redakciji upućeno prije par dana. Pitali su nas čime smo motivirani, a u kontekstu serijala tekstova oko upitne gradnje u Mostaru.

Iz pitanja bi se dalo razaznati i odgovor onih koji su pitanje postavili, da nam je motiv novac. Novca članovi naše redakcije imaju taman dovoljno, ni previše da bi poludjeli, ni premalo da ne bi mogli živjeti. I kao takvi sretni rade svoj posao. Mito ne uzimaju, a motiv im je mijenjati sredinu u kojoj žive, kako bi je bolju ostavili svojoj djeci. Drugih motiva, koji nam se stavljaju na teret nemamo, a ostajemo motivirani da svoj posao radimo korektno.