Serijal: Mesićev odlazak u ropotarnicu povijesti

Život i karijera sadašnjeg ali odlazećeg predsjednika Republike Hrvatske Stipe Mesića, nekako najbolje oživotvoruju u stvarnosti bajku o gologuzom caru koji se šepiri pred narodom dok mu podanici opranih mozgova na sav glas hvale novo ruho.

Nikada do sada nije bilo potrebno tako malo promišljanja potrebno da bi se utvrdila prozirnost i nevjerodostojnost neke javne osobe te nikada do sada nije logika i očitost rezultata takvog promišljanja nailazila na nerazumijevanja onih koji bi trebali tu prozirnost i nevjerodostojnost i cijeniti.

Doista, lik i djelo Stipe Mesića ne predstavljaju samo političara, državnika, predsjednika.

Stipe Mesić, kao pojava predstavlja fenomen, najmanje determiniran njegovim pozitivnim osobinama koji je zapravo odraz jednog vremena i mentalnog sklopa ljudi koji žive u tom vremenu.

Ne bi bilo lako nabrojati sve Mesićeve gafove, pogreške ili očite nebuloze.

Jedan znanac je svojedobno rekao da bi istodobno bilo najlakše i najteže izdati knjigu koja bi se zvala „Sve gluposti Stipe Mesića“, najlakša u tom smislu da ne bi bilo potrebno išta smišljati pošto je sve već ponuđeno i samo je potrebno skupiti na hrpu, dok je najteža u tom slislu jer bi pisac vjerojatno umro od iznemoglosti u pokušaju da tako masivnu građu postavi u jedno djelo.

A bilo je tu svega.

Predizborna obećanja i ksenofobija

Boreći se za mjesto predsjednika države u jesen i rani zimu 99' godine tadašnji neovisni kandidat je bazirao svoju kampanju na dvije stvari.

Jedno je bilo maksimalno izazivanje najnižih strasti i možemo to slobodno reći mržnje prema Hrvatima iz bih, te drugo, konstantno ponavljanje fraza o tome kako će pojeftiniti funkciju predsjednika na način da će stanovati u stanu, ići biciklom na posao a da će rasprodati službeni zrakoplov, rezidenciju i sve ono što se moglo povezati uz njegovog prethodnika, pokojnog Franju Tuđmana kojega nije štedio nimalo, što pričajući humoristički osrednje a civilizacijski odurne viceve te iznoseći raznorazne laži i poluistine o svom prethodniku bez nekih dokaza u tom smislu, namijenjenih ionako narajcanoj svjetini nižeg obrazovanja i dostojanstva koja je za životni moto imala samo jedan cilj oko kojega se okretao i čudno udruženi svijet Stipinih glasača; napuniti želudac i poništiti sve ono što je ukazivalo na državnost države u kojoj žive a koju očima ne mogu vidjeti.

Igrajući na kartu najnižih strasti Stipe je dobio izbore, a čim ih je dobio zaboravio je ono što je pričao. zapravo zaboravio je samo nešto što je pričao.

Vremenom će se ispostaviti da će skromni Stipe još više unerediti proračun iz kojega će se morati izdvajati sve više i više sredstava za njegovo predsjednikovanje, za vožnju istim onim avionom zbog kojega je kritiziran njegov prethodnik kao bahat i rastrošan, za rezidenciju za koje je tvrdio da mu ne treba, za ljetovanje na otoku kojega je namjeravao pretvoriti u turistički raj na dobrobiti svim građanima, što je poštapalica koje će stipe koristiti do kraja mandata i koje ljetovanje je proširio i na drugi otok (Hvar).

Mnoga sirotinja, mora se reći, kad se najede, zaboravi na skromnost u koje se klela ali se trudi tu svoju nevjerodostojnost prikriti.

Stipe, međutim, na krilima pobjede ne da se nije trudio prikriti, štoviše je vrlo brzo nakon izbora, na stidljiva pitanja novinara, kada namjerava ispuniti svoje predizborno obećanje u vidu odricanja od predsjedničkih materijalnih povlastica vrlo grubo odgovorio da on to nikada nije tvrdio te da su to podmetanja onih kojima ne odgovara to što je postao predsjednik a to su oni zna se, koji su držali zemlju u izolaciji i pljačkali je te se trude da je zadrže u izolaciji da bi je lakše mogli pljačkati. Što će tijekom prvih godina Mesićeva mandata postati univerzalna mantra i komentar na sva pitanja i sve događaje koji će se u tim prvim godinama i događati.

Aktivirati resurse

Prvih par godina koalicijske vlasti od 3. 1. 2000. godine te Stipe, kao predsjednika obilježit će burni politički i ekonomski događaji.

Došavši na vlast na krilima „promjena“, što je bio slogan istih, koalicijska vlast predvođena SDP-om i njegovim „energičnim i odlučnim“ vođom Ivicom Račanom, pokazat će vanserijsku nesposobnost i neznanje u hvatanju u koštac s golemim ekonomskim problemima koji su pritiskali zemlju.

Socijaldemokrati, koji su pred izbore svašta svakome naobećavali u kratkom roku su broj nezaposlenih povećali za oko 150.000 te su u stečaj poslali tisuće trgovačkih društava, a rupu u proračunu su pokušali pokrpati smanjivanje plaća zaposlenih koji plaću dobivaju iz sredstava državnog proračuna za 35%.

Predsjednik Mesić, koji je volio pametovati sve i svašta o razvoju i pravdi,koji je veleumno poučavao da Hrvatska mora izvoziti (kao da to nitko drugi ne zna) i nije se pretrgao u kritikama tadašnjoj vlasti.

Sve što je Stipe u vezi ekonomskih problema tada prozborio je njemu svojstvena izjava iz proljeća 2001 godine kako se bolje živi i da je upravo on to govorio prošle godine kad je najavljivao bolji život, na užas radnika, sindikalaca i ostalih ljudi koji su se susretali s jednim od najgorih razdoblja u njihovom životu,a ko iz te usporedbe izuzmemo ratno vrijeme koje je pogađalo ljude na ratom pogođenim područjima.

Međutim vrijeme koje dolazi je bilo vrućije u političkom nego u ekonomskom smislu.

Detuđmanizacija i kriminalizacija domovinskog rata

Dolaskom na vlast nove koalicije i samog mesića započeo je proces kojega su pristalice istog nazivale detuđmanizacija a koji je u sebi sadržavao faktičko kriminaliziranje domovinskog rata kao stadija u postupku u kojemu će novi politički odnosi u ovom dijelu europe, regionu kako bi neki rekli, stvoriti nove državne odnose.

Stipe Mesić je bio udarna igla i detuđmanizacije i kriminalizacije domovinskog rata.

Osim što je bio veliki zagovornik haškog suda, kojemu se po njemu, Hrvatska trebala bez raspravljanja povinovati, Stipe je vodio i aktivnu politiku u kojoj je davao blagoslov za progone hrvatskih branitelja maskirajući svoju rabotu izlikom da razotkrivanje ratnih zločina sa hrvatske strane spire ljagu s domovinskog rata i pomaže utvrđivanju istine, princip kojega nikada nije koristio kada bi se pod istražnom lupom, što novinara, a što policije nalazili pripadnici partizanske borbe iz drugog svjetskog rata za zločine koji su višestruko nadvisivali sve hrvatske iz domovinskog rata.

Vicmaher

Kako smo rekli predugačak bi tekst bio ako bi nabrajali sve nebuloze koje je Stipe Mesić izrekao u svoja dva mandata.

Nasmiješen i opušten, pričao bi svemu svačemu, pametujući doslovno o svakoj temi koja bi se stavila na dnevni red.

Pri tome je pokazao zadivljuće neznanje.

Dičeći se diplomom diplomiranog pravnika, Mesić je svojim izjavama pokazivao zastrašujuću raskoš pravne neukosti usađujući sumnju svakome tko je bar malo vremena proveo na pravnom fakultetu u regularnost mesićeva studiranja.

Od njegove famozne izjave kako bi svi trebali ići u haag dokazivati svoju nevinost (!?!?!??) pa do poziva Jadranki Kosor da dokaže odnosno pokaže „gdje to piše da njezinu kampanju NE financiraju sumnjivi krugovi (?!?!?!?!) Stipe je svakom izjavom odlazio sve dalje i dalje od mjesta sa kojega nema povratka.

Neznanje je pokazivao i u drugim oblastima, svojedobno je opravdavao odlazak hrvatskog kanadera na gašenje požara u Crnu Goru dok se okolica Zadra teško borila sa vatrenom stihijom, time da je taj avion zapravo sprječavao da se vatra proširi na teritorij Republike Hrvatske, iako je i puškoškolcu jasno da se požar kod Tivta u Crnoj Gori, dakle s druge strane bokokotorskog zaljeva ne može proširiti u Hrvatsku osim ako se ne bi radilo o požaru armagedonskih razmjera kod kojega ne bi pomogla ni monsunska kiša a kamoli jedan kanader.

Miljenik medija

Međutim, ono što je u cijeloj priči najzanimljivije, malo tko od medija je eksploatirao neiscrpan izvor gluposti i neznanja koje je dolazilo iz usta predsjednika Stjepana Mesića.

Dok bi mogli shvatiti medijsku slabu zainteresiranost za izrugivanje s predsjednikom samo radi niske opće kulture i slabog obrazovanja, medijska ignorancija mnogo zanimljivijih i opasnijih tema budila je sumnju u ukupnost društvenih događaja u zemlji kao i u spremnost medija da se nepristrano odnose kako prema ljudima tako i prema događajima

Nastavlja se...

 

HB.org