Pravda je jača od sile

Koji je se sastajao sa Alijom Izetbegovićem tijekom bošnjačkohrvatskog sukoba i koji je savjetovao i Tuđmana, Mesića, Darija Kordića i oporbu u Hrvatskoj po pitanjima koja su se doticala sudbine BiH, i Hrvata u njoj, ratnih godina? Koji je bio neosporni autoritet u Hrvatskoj i prije početka zadnjeg rata te koji je odisao istinskim hrvatstvom, po kojem se jedna ulica u Zagrebu zove i koji je pokopan u Zagrebu na Mirogoju?

Znam na koga ste pomislili ali u ovom tekstu je riječ o Dragi Stipcu. Uvijek na strani pravde!

Nažalost u njegovom slučaju uglavnom ta strana nije bila i pobjednička. Rođen u Busovači 25. srpnja 1920, zarazio se idejama HSS-a, stranke koja je tad bila najpopularnija i na današnjem području BiH, došavši studirati šumarstvo u Zagrebu. Radićevac od glave do pete i jedan od političkih zatvorenika s "punim" stažem: strpan je u Lepoglavu od strane ustaškog režima nakon puča Vokić-Lorković a nedugo je nakon toga, poslije "isljedništva" partizana Džemala Bijedića, robijao kao istaknuti HSS-ovac i u rodnoj Bosni - HSS nije valjao ni ovom drugom totalitarnom režimu. Nakon puštanja iz zatvora obišao je BiH kao inženjer šumarstva radeći za drvnu industriju. To je razdoblje zbog kojeg su ga kasnije smatrali autoritetom za pitanja BiH u Hrvatskoj, među i dan danas neinformiranim političarima u RH. Nakon preseljenja u Zagreb 1968. sudjeluje u „Hrvatskom proljeću“ te ga Tito (jugokomunistička vlast) zatvara na "odmor" od 2,5 godine „ijopet“ u Lepoglavu.

Jedan je od inicijatora sastanka u vikendici na Plešivici 1988, na koji je osobno doveo dr. Franju Tuđmana, nakon kojeg je nastala ideja o HDZ-u. Stipac je zaslužan što se najpoznatija hrvatska stranka danas ne zove „Hrvatski demokratski zbor“ i prvi je tajnik tek nastalog HDZ-a, kasnije izguran kao preveliki demokrat zajedno s još nekim tada karizmatičnim imenima koja su mogla zatamniti Tuđmanov sjaj i ideje. Nakon toga je ujedinio, u predratno vrijeme brojne posvađane HSS-ove i stvorio stranku koja postoji i danas, kojoj je nakon obolijevanja postao počasni predsjednik a vijence na grob na Mirogoju na godišnjicu smrti redovno donosi izaslanstvo HSS-a, ove godine, s Friščićem na čelu, stranke koja danas nije ni blizu one Stipčeve koja je bila najjača opozicijska stranka u Hrvatskoj.

Svojim Busovljacima je uvijek pomagao, pogotovo u vrijeme rata, kod njega je D. Kordić odsjedao pred zadnji rat u Zagrebu i iznosio svoje ideje koje je Stipac komentirao sa skepsom jer je smatrao da je politika umijeće mogućeg, te da je podrška cjelovitoj BiH najbolja opcija za Hrvate u njoj iako je hrvatski narod smatrao jedinstvenim. Imao je drukčije prijedloge za uređenje BiH: manje je poznato da je krajem 1992. "njušeći" sukob tadašnjih Muslimana i Hrvata predložio plan o podjeli BiH na deset administrativnih regija koje su osim zemljopisno-ekonomskog uvažavale i etničku strukturu te su u četiri većina bili Srbi, a Hrvati i Bošnjaci u po tri. Iako karte nikad nismo vidjeli, ubrzo nakon toga je objavljen Vance-Owen plan, koji je bio dosta sličan te postoji velika vjerojatnost da je upravo Stipčev prijedlog poslužio kao podloga za nastanak istog.

Za vrijeme bošnjačkohrvatskog sukoba, lobirao je za prestanak neprijateljstava kod Mesića, Tuđmana, Izetbegovića, kasnije je poslužio kao most između Izetbegovića s tadašnjim političkim vrhom u Zagrebu, zanimljivu informaciju o sastanku, kada je sukob još bio u tijeku, u pola Zagreba između Alije, Bakira i Stipca; saznao sam od sina Jasenka kojem zahvaljujem na pruženim informacijama za ovaj tekst, u svakom slučaju zasluge za prestanak sukoba nikada nisu pripale, u doba Washingtonskog sporazuma, tada već bolesnom Stipcu iako je imao veliki utjecaj na iste. Uvjeren sam da bi položaj Hrvata u BiH danas bio kudikamo bolji da je se na vrijeme i više prihvaćalo iskusnog starog lisca i nadam se da ćemo, Hrvati općenito, u budućnosti imati više političara takvog kova. Završio bih citatom po kojem ćemo pamtiti pokojnog Dragu Stipca: „Pravda je jača od sile“ – a on je znao što govori.

sredisnjabosna.com