Osnovni pogled na stanje, problema i budućnosti Hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini

On je od dolaska  i zločinačkog osvajanja BiH od od strane velikoturske imperijalne strategije prema dostupnim podacima i znanstven-povjesnim analizama bio jedini etnički faktor na ovim prostorima.  U odmjeravanju  sa velikoturskim  osvajačem  i okupacijskim  strategijom  on je  podnio strahovito velike  žrtve  u krvi, gospodarske, demografske, geostraške i sve druge  gubitke.  Na žalost,  hrvatski narod  nije uspio iz čitavog niza  razloga postići  dovoljno plodonosno,konkrektno profiliranu i upotrebljivu etnointegraciju na čitavom prostoru sadašnje RH i BiH i  djelomično djelova sadašnje Vojvodine koja pripada Srbiji.  Ova pitanja su samo djelomično istražena, znastveno dijagnosticirana i pohranjena kao i  putem knjiga,  novina, publikacija, a u moderno vrijeme elektronskih medija plasirana u Hrvatsku i ukupnu bosansko-hercegovačku javnost, kao i na europskom i  svijetskom nivovu. Radi svega toga BiH je postala poligon  velikih  geostraških i  nacionalnih i svih mogućih odmjeravanja,kako u okviru ove međunarodno priznate države, tako i na nivovu Europe i čitavog svijeta.

Hrvatski narod je platio visoku  cjenu u krvi  i sve moguće druge načine  da se održi i opstane  jer je ovaj  prostor  a i sam  hrvatski   narod  na njemu bio  predmet odmjeravanja  svih  mogućih drugih  strategija  velikih  sila koje su  imale različite  forme  državno-vojne profilacije,  integracije i djelovanja na ovom  prostoru. Naročito je hrvatski  narod  izgubio  veliki  broj svojih  pripadnika u  dugoročnom  odmjeravanju sa  velikoruskom osvajačko-okupacijskim  imperrijalizmom i njegovim pretenzijama da na ovom prostoru ne bude hrvatskog naroda ili da se on  svede na marginalnu veličinu. U tom  pravcu nisu napisane dovoljno utemeljene, argumentirane i sa statističkim podacima  profilirana studija o našim žrtvama na ovom prostoru i posljedicama tog na opstank, sadašnji status i budućnost hrvatskog naroda.  Hrvatski narod je  kao katolički koji je pripadao srednjoeuropskoj,mediteranskoj i zapadnoevropskoj civilizaciji, kulturi i geostrategiji je dao najviše krvi i svih drugih investicija u odbrani zapada, njegovi kršćanskih  naroda, identiteta i svega vrlo velike i krvlju plaćene doprinose hrvatskog naroda zapada nije dovoljno ovom cjeloukupnom etničkom prostoru, a posebno na prostoru BiH.

Nažalost, turski imperijalni okupator je dovodio u BiH i Hrvatsku čitavi niz nacionalno nedefiniranih skupina, prije svega Vlahe, Cincare i druge i  upotrebljavao ih  za svoje okupatorsko-imperijalne i osvajačke interese. Ova imperija je davala velike privelegije ovim skupovima i u kasnijim procesima davala prednost srpskoj pravoslavnoj crkvi koja  je nakon  formiranja Pećke pravoslavne patrijahije ove skupine nacionalno pretvara u  pripadnike srpskog etničkog struktura BiH i  dovelo u neravnopravan i vrlo težak položaj hrvatski narod u BiH. Pogotovo  je srpska pravoslavna crkva i  velikosrpska ekspanzionistička strategija nakon stvaranja srpske države i  istjeravanja Turaka iz Srbije početkom XIX. Stoljeća programirano djelovala na liniji  prisvajanja cjeloukupne  BiH kao  posjeda  srpskog  naroda  i   novoformirane  srpske države.

Čah i okupacija BiH  od strane  Austro-Ugarske tvorevine 1878. god nije dala poticanje i konkretne uvjete, metode i instucije  preko  kojih bi hrvatski narod  mogao  zauzeti  svoje  ravnopravno  i prihvatljivo  mjesto i gdje bi  se  sa respektom vrednovali njegovi dopeinosi u zaštiti  i obrani zapada od  velikoturske imperijalne ekspanzije.  Kao što je poznato Srbi  nisu bili zadovoljni  sa aneksijom BiH  od strane Austro-Ugarske nego su uporno radili  na izgradnji  prigrabiti najveći  dio ovog prostora  u okviru srpske države  ili njihove  dominacija  u okviru  novostvorene  države Jugoslavije.   Radi svega toga  su svojno  u dogovoru  sa nekim   imperijalnim europskim čimbenicime  izvršili imao jedan politički  lucidan projekt izgradnje austrijske konfederacije  u okviru kojih bi hrvatski narod ostavio visoki  nivo svog suvereniteta i slobode.

OBJE JUGOSLAVIJE SU RADILE NA LINIJI ISELJAVANJA I DISKRIMINACIJI  HRVATA U BIH.

Kao što znamo prva Kraljevska Jugoslavija bila je unitaristička velikosrpska tvorevina u kojij su Srbi imali totalnu dominaciju  preko vojske, službe sigurnosti, centralne i regionalne  državne  uprave i svih njenih  kompetnih  institucija  i mehanizma.  Kao što  znamo  hrvatski  narod  je u toj  državi  potpuno   izgubio  svoju  nezavisnost, slobodu  i identitet i bio je izvrgnut neviđenom   policijskom, kaznenom, kadrovskom i svestranom teroru od   strane  ključnih aktera i institucija novostvorene države. Na žalost, Versajka kraljevska Jugoslavija  bila     je  proizvod  vodećih  imperijalnih čimbenika na čelu sa Velikom  Britanijom i Francuskom uz  djelomičnu  podršku SAD-a kao i jugoslovenskih i  velikosrpskih snaga nakon završetka I. Svjetskog rata i raspada  Austro-Ugarske mornahije.  Hrvatski narod  je morao  ponovno stvarati političke  stranke, kulturne ustanove  ustanove  i sve druge   mehanizme i poluge  za organiziranje   svoga otpora  ovakvoj  velikosrpskoj, okupacijskoj i  likvidacijskoj   politici.

Radi afirmacije  HSS i  njenog   vođe   Stjepana  Radića kralj Alexsandar  u suradnji  sa  svojim  kamarilom  donijelo je  odluku da se  u  beogradskoj saveznoj  Skupštini  ubije Stjepan Radić što se i desilo  u lipnju  19128 god  formirala se  Komunistička partija Jugoslavije  koja je imala  svoj projekt  borbe  sa  velikosrpskim hegemonizmom i  ugnjetavanjem   hrvatskog  i drugih  naroda  Jugoslavije i  pljačkom seljačkog naroda i radničke klase.

Komunistički model koji je bio pod  utjecajem novostvorenog SSSR   nakon   Oktobarske revolucije 1918 god nije  imao  niti je mogao   imati jasne vizije,  koncepcije, projekt i metode riješavanja nacionalnog  pitanja i  položaja    nasrpskih      naroda, a prije svega hrvatskog  naroda  u takvoj  Jugoslaviji.  U okviru toga, naročito nakon stvaranja KPH 1937 god  u Aninu  Dolu  kod Samobora,  stvorili su se vrlo značajne snage u  okviru   komunističkog pokreta    Hrvatske da   riješava nacionalnoi pitanje i osiguranje suverinitet svih   naroda  Jugoslavije u   okviru  njihovih  nacionalnih država.  Međutim, ta se stvar nije nikada do  kraja mogla isporavno postaviti, a pogotovu rješavati.

Isto tako, radi revolta  prema  nakon ubojstva Stjepana Radića  hrvatski ustaški pokret  i proglašena početkom  II S vjetskog  rata  10 travnja  1941 god.  NDH.

Hrvatski narod se dakle,  podjelio  na dvije neproduktivne  i teško  prihvatljive  opcije, tj. Na  boljševičko-komunističku       i  na ustašku.   Pošto je ustaški  pokret  radi čitavog niza razloga,  vlastitih promašaja i pobjede,  nazovimo tako, antifašističkih zemalja veliki dio  hrvatskog naroda doživio poraz i stvorena je srbokomunistička Jugoslavija koja također nije riješila hrvatsko nacionalno pitanje.

Hrvatski narod  u BiH našao se u  vrlo teškom položaju i morao se iseljavati da bi s  jedne  strane izbjegao progon koji  mu je naturen, kao i nemogućnost izgradnje svog autentičnog identiteta, slobode, gospodarskog prospekta i  budućnosti u okviru ove tada zvane SRBiH. Smatra se  što treba  još temeljnije i  preciznije provjeriti da je iz BiH od 1945 god iselilo oko 500.000 Hrvata katolika, jednim djelom u tadašnjoj SRH, a još većim djelom u  zapadnoevropske i prekooceanske zemlje.  Na taj način je postotak Hrvata u odnosu na stanje 1914 god pao sa 28% na 16% prema popisu od 1991 god. Rat  kojeg je velikosrpski agresor izazvao u BiH  sa ciljem da iz nje nestane hrvatski i bošnjački  narod imao  je teške posljedice na položaj na  veličinu hrvatskog naroda u BiH. Pored žrtava u ratu masovnog iseljavanja Hrvata tokom rata, nastavio se proces iseljavanja Hrvata iz ove države i poslije rata. Tako da je broj Hrvata u ovoj republici pao između 10% i  13,5% Hrvatski naroda u BiH treba sve učiniti da spriječi svoju  demografsku smrt i  nestanak iz BiH  kao i da se  stvore svi konkretni kratkoročni i dugoročni preduvjeti da se iseljeni Hrvati od 1945. a pogotovo 1991 god vrate u BiF.     Hrvati u BiH  moraju biti moderni Židovi i Irci koji moraju visoku svijest i odlučnost da je BiH  njihova domovina  i da se u njoj  trebaju  vratiti.

Istinski i konkretno profilirati  i razvijati i u njoj  izgraditi budućnost sebi i svim svojim  budućim potomcima . To je  centralni izazov  pred kojim se nalazi  cijeli hrvatski narod, hrvatska katolička Crkva sve političke  stranke koja nose hrvatski predznak i koje  žele obraniti budućnost, suverenitet, ravnopravnost i slobodu hrvatskod naroda u BiH.

ŠTO JE POTREBNO UČINITI DA  BI HRVATSKI NAROD OSTAO I BIO RAVNOPRAVAN U BIH.

Hrvatski narod i sve njegove političke stranke kulturne udruge i Katolička crkva u BiH  kao i hrvatski narod u RH i iseljenoj Hrvatskoj mora  inzistirati na  izmjeni  pravila OSCE-a  o izboru delegata u Domu naroda Federacije BiH  birati birači drugih naroda nego isključivo hrvatski birači.  Kao što je poznato  prema ovim  pravilima  su  mogli  Bošnjaci  gdje čine većinu  u svojim izborinim jedinicama  birati 50%  hrvatskih predstavnika u Domu naroda.

Na ovaj način se  konkrektno rasturio  najvažniji instrument ravnopravnosti i  suvrenosti hrvatskog naroda u  Domu naroda Paralmenta Federacije BiH.

Dalje,  treba sve učiniti  da se razmontira   Republika Srpska kao etnički čista  država srpskog naroda  u BiH., koja bi se trebala u  bliskoj  prespektivi pripojiti  R Srbiji.

Bez razmontiranja RS nemoguće je ostvariti konstitutivnost, suverenost i ravnopravnost hrvatskog naroda i dva druga naroda u cjeloj BiH.

Nažalost, ustavne promjene do koji je došlo nisu osigurale ravnopravnost i  suverenost hrvatskog naroda u svim krajevima BiH,  neovisnost  od njegovog broja i veličine.

Međunarodna zajednica  je na žalost prihvatila  velikosrpski genocid nad Hrvatima i Bošnjacima u BiH  i omogućila  da se Daytonskim mirovnim  sporazumom stvari etnički čista

Republika Srpska.   Radi toga  je  preko   500.000 Hrvata  preko otvorenog genocida i tzv. Humanog preseljavanja  napustilo prostore Rsrpske u kojima su imali svoje domove, ognjišta katoličke Crkve i druge vrijednosti koje su  stoljećima ostavili.

S obzirom da su  odgovorni akteri RS potpomogli Irak protiv  SAD-a i  Velike Britanije postoje     preduvjeti da se ove dvije  važne  velesile u daljnoj  etapi  odreknu   RS.

Međutim, hrvatski narod je izgubio  instrumente  ravnopravnosti i u  Bošnjačko-Hrvatskoj Federaciji BiH.    Postoje vrlo važne grupe u okviru  bošnjačkog naroda koji rade na izgradnji  koncepcije  unitarističke  savezne  države  u okviru  koje bi se formirala  tzv.  Bosanska  nacija  sa tri vjere  ( pravoslavna, muslimanska i katolička).  Dakle, hrvatski  narod  i svi  njegovi  kompetenti  politički,  duhovno-vjerski i  kulturni  čimbenici i u Hrvatskoj i u BiH moraju  zaustaviti marginalizaciju hrvatskog naroda u ovoj država i osigurati njegov ravnopravan status i suverenitet u cjeloj BiH. Ovo je pitanje biti ili ne biti hrvatskom narodu.  Zadatak je ne samo Hrvata u BiH, nego i hrvatskog naroda i u Hrvatskoj, iseljenoj  Hrvatskoj da sve učine u okviru Međunarodne zajednice, da se osigura autentična i  ravnopravan status i sačuva identitet  hrvatskog naroda u ovoj republici.  Bez toga će  hrvatski narod biti osuđen na propast i dugoročni nestanak iz svoje domovine BiH.

Ivan  Bešlić Gane