More li Hercegovac biti ‘’peder’’?

Da uz to živi u vašem selu, da se poznajete od malih nogu i tu osobu volite kao čovjeka, da je ista ta osoba vama netko bez koga nebiste mogli, dali biste oprostili njegovom srcu što je drugačije od vašega ili on za vas više nebi bio ista osoba?!

Piše: Iva Međugorac

Kako bi uopće i kome Hercegovac peder  takvo što mogao obznaniti, sjeća li se tko onoga sarkastičnog hercegovačkog  gay  filma koji je pokušao prikazati sliku hercegovaca gaya? No što ako to nije samo slika, ako je to dio stvarnosti?!  Nerijetko čujem da kod nas nema pedera.. ali kad malo promislim zar se peder  mora biti prema lokaciji na kojoj živimo ili su nas zavarali američki filmovi u kojima nam gay muškarce predstavljaju kao tetkice koje sa curicama idu na nokte, biraju odjeću i slažu stajlinge,  dok su pak žene turbo seksi plavuše iz porno filmova, onih o kojima naš moralni svijet ni ne priča..

I sada si ja zamišljam: ma kako bi uopće izgledao Hercegovac peder?..

I vidim sliku muškarca sa motikom oko vrata, čačkalica u ustima, tek pokoji zub, dat ćemo mu ime Jure ..sunce se nadvilo nad njim u nekom polju, oko njega  samo duvan I rijeka koja škrto izvire iz kamena,  čuju se cvrčci...  daleko od svijeta, na njemu radne hlače onako malo spale da mu se vidi stražnjica...a u mislima strah..strah od okoline, ali i samoga sebe.. ''ko će od straha doć kući i reć ćaći da voli komšiju'' ..bi ga ovaj odmah sikirom po glavi, s tim da nikom nebi  bilo žao nego bi većina potiho šaptala da mu tako i treba.  I zato moj zamišljeni Jure  šuti, a svoju unutarnju borbu kompenzira opijanjima po lokalnim birtijama i ženama, ženama sumljiva morala koje svaku večer izmjenjuje u svom turbo sređenom automobilu, ali nije samo auto sređen, sređen je i on svake večeri druga košulja, zlatni lančić, veliki sat..na televiziji jednom godišnje odgleda gay parade i naravno sa ostatkom familije pljuje po tim bolesnicima,dok u tišini svoje sobe pregledava samo gay filmiće i uživa u strahu da netko ne uleti. Voli Jure taj osjećaj staha, napetosti I neizvjesnosti I ponekad mu se pričinja da je I to dio onoga što ga privlači I nagoni,  te nečiste maštarije.  Gledajući filmove uživa u mislima da bi i on negdje daleko mogao tako, a onda se opet trgne i šapne sebi da on nije takav..

 I zamišlja kada bi rekao fratru na ispovijedi što mu se mota po glavi bilo bi mu neugodno,  više nikada čovjeka u oči nebi mogao pogledati, pa mu padne na pamet mater kojoj nije smetalo kada je sestra sa petnaest godina došla kući trudna ma ne nemože ni njoj reći, nebi ni ona to shvatila, ipak svake nedjelje ide u Crkvu, prijatelji bi se odmah udaljili od njega iz straha da ih ne ''naguzi'', a preko noći bi postao sprdnja ne samo sela nego i okolice..Sestra je preopterećena djetetom, a ni ona to nebi shvatila.. i tako Jure ostaje sam, sam sa sobom i svojim mislima .. unatoč strahu neki  đava mu neda mira pa svako malo proviruje kada god komšija Ante nešto radi, uvijek mu pomaže u svemu, sa njim voli piti, izlaziti, razgovarati..puno je puta zamišljao kako bi bilo pobjeći  daleko od svega samo sa njim..zamišljao je kako ga želi poljubiti...u polju skriven od pogleda i predrasuda, a onda se vraćao u stvarnost, onu stvarnost u kojoj ni pomislit nesmiješ da je ''gay ok''..

Jednoga dana došla je ponuda za posao u Njemačkoj, nije bilo dvojbe, barem ako se ćaće pitalo: velika plaća, smještaj, hrana, a još može i jezik učiti i moj  Jure  ode iz Hercegovine.. Sa jednom torbom i gomilom uspomena koje je ostavio kamenu i suncu, ali nešto je ponio sa sobom, uspomene na komšiju, na komšiju kojega voli..Duge godine rada odnosile su i vrijeme i uspomene, a moj gay se nije ženio niti je mogao niti je htio premda mu je to majka pri svakom razgovoru napominjala..U Njemačkoj je otkrio gay barove, razuzdan život I sve ono o čemu je ikada maštao pretvaralo se u stvarnost i ljude.  Pronašao  je I muškarca svoga zivota ,preselio k njemu,  ali i dalje nikome ništa nije govorio.. I ta šutnja, bježanje od samoga sebe to ga je progonilo..u mislima je usprkos sreći imao sliku svoga kraja, sliku kamena I sunca, srce ga je vuklo na dvije posve različite strane kojima je jedina zajednička točka ljubav.

Ipak nakon jednog dugog razgovora sa svojim partnerom odlučio je da oni dvojica već sutradan idu u Hercegovinu i da će roditeljima priznati sve, pa htjeli oni prihvatiti ili ne..i  dodoše  u krševiti kraj iz kojeg potječe moj Jure, ovoga puta donio je pune torbe za svakoga po nesto...cijela obitelj oduševila se poklonima, skupilo se oko njega puno prijatelja, a među njima I komšija..Juri se steglo oko srca, ali šutio je I znao svoj cilj, sve će reći, ali ne još..još nema hrabrosti. ..Navečer su njih dvojica odlučila spavati u istoj sobi. .majka i otac ne sluteći ništa naravno odobriše... kad u neko doba noći ćaća začuje stenjanje i jauke ..''Šta je ovo'' kaže materi koda neko mačke kolje prid kućom... i ustade iz kreveta...primjetio je da ti zvukovi dopiru iz sobe u kojoj mu sin ''spava''..kad je otvorio vrata imao je šta vidit...urlik, paljenje svijetla, i odjednom su se i kufer i njih dvojica našli na ulici, mater  krsteći se trči čas do Jure prid kuću, čas do ćaće I kroz plač govori:'' Moj Jure začaraše te tamo u tom stranjskom svitu, moj Jure ja ti jadna, nemoj bolan to je naše dite samo ga triba izličit  jadna ti san puj, puj uništiše mi dite, biži sotono iz moje kuće'''  ništa nije pomoglo ni majčine suze, ni očev  bjes. Njegove psovke urezivale su se duboko u Jurino srce, majčine suze bile su teške, a u očima toga mladića Jure je video čuđenje, ali nemože svatko shvatiti Jurin kamen, tvrda je to zemlja velikoga srca, zemlja koja teško prihvaća razlike, ali bez obzira na sve čvrsto se bori za svoje stavove..i baš zato Jure je sutradan ispratio momka na autobus, I nastavio živjeti na svom tlu predajući se kamenu, on je jedino što mu je ostalo, jedino što smije I može voljeti.. 

Prije nego što pokušate suditi Juri zapitajte se još jednom što biste napravili da je Jure vaš  rođak, brat ili prijatelj..