Mi smo turbo folk generacija

Imam vam ja  jednog rođu, ima svega dvadeset godina i  kaže mi neki dan: ''Ja bi na Ilića iša i u Ameriku pješke''  i to je OK, ali kako brate pješke u Ameriku, treba rođo i ocean preplivat, ali neka znam ja šta je ljubav. On najviše gušta kad u autu razvije dobru cajku, pa mu se još posreći da je na semaforu crveno tako da može lakat izbacit, time stvara mačo imidž.

Piše: Iva Međugorac

Prije nego što pođe u disko dobro se namiriše Axom i tvrdi  kako će mu stvarno anđeli pasti, a  padali su mu puno puta nisam nikada bila sigurna jesu li to lovačke ili je on zaista toliki fucker, ali po pričama uvijek druga treba, jednom čak i dvije sestre. Na povratku kući jedne  je prilike  imao prometnu jer je malo previše zabrijao, ponijele ga note pa vele popija. Nakon toga postao  je baš ono prava faca, uh što se hvalio kako je stuka auto a ćaća i mater ništa, kažu ''samo nek je on nama živi zdrav''. Od tog nesretnog čina sa prometnom svaki ga vikend policija zaustavlja, ali on je sa svojih dvadeset godina tolika faca da riješi to sa njima. Moj rođo kod kuće puši  Stošu, a vani u džepić košulje zatakne crveni  Mallboro, kod kuće pije sok od bazge,  a vani dere po Jegeru.

Jedne je prilike došao kući u uvjerenju da su on i kolega popili sedam litara i nikome ništa . Cijelo selo zna kada dolazi kući jer prije nego što ugasi auto još jednom  za dušu pojača muziku do kraja, valjda da rezimira što je cijelu noć slušao i radio..Neki turbo folk stručnjaci (čitaj oni koji svaki vikend izlaze na cajku)  tvrde kako tamo izlaze najmoćnije žene.     U  nekoliko navrata doista sam imala priliku vidjeti te moćne žene  kojima su uzori kojekakve Bubamare i Seke, koje sliku idealnog svijeta vide u njihovim skupocjenim nakitima i haljinima te grudima koje imaju više plastike nego kineska trgovina. Onda naivne djevojčice  pokušavaju postići taj isti sjaj, pa u borbi za lijepotom izgube sebe i svoju individualnost koju bi u tim godinama morale imati.

OK ne mislim da nema djevojaka kojima je to lijepo, ali pobogu zar sve moraju nabadati u štiklama i one kojima to ide i one kojima bi umjesto toga bilo lakše popesti se na Velebit, ali naučilo ih se da se za ljepotu šuti. Ima i onih koje zaborave obući hlaće, zapravo nose minice, ali ja to ne kužim.. Djevojke se lome od alkohola uvjerene kako su tako fatalnije jer jedna od njihovih diva cijelu je noć pila vina pa se ujutro nije mogla izliječiti ni sa puno aspirina.  I gledam sva ta lica koja lome čaše od kristala na istoimeni hit , padaju u trans na neke lake note, a već ujutro bi se trijezne glave bez pol beda zakleli u Thompsona i Hrvatsku.

Iako sam i ja pobornik toga da po glazbi zaista ne treba suditi ljude ne mislim da  turbo folk nije samo glazba, to je kult koji formira mlade ljude u nešto što ruku na srce ni ne postoji. Formira ih kroz medije i emisije poput  Red Carpeta, u kojem je glavni ljubavnik Ante Gotovac,  baš kao što je nekoć bio moćni  Napoleon,  samo što Ante za razliku od Napoleona koji je imao konja trebe bari moćnim Mercedesom. S druge pak strane djevojčice žele biti tamo negdje blizu njega kako bi tek na trenutak postale dio glamuroznog svijeta čije je blještavila samo materijalno. Gdje je nestao onaj svijet u kojem su djeca zaista mogla biti djeca, svijet u kojemu su uzori bili majke i princeze iz najlijepših bajki..Naši mediji pobrinuli su se da nam koz Big Brothere i Farme prikažu kako je život lagodan, samo ako daješ svoj moral, svoju dušu, svoj ponos u nepovrat. Djeca ovoga siromašnog vremena, vremena siromašnog duhom,  ali i materijalnim spremna su dati mnogo a za uzvrat ne dobiti ništa možda tek trenutak poput onih instant zvijezdica čiji  sjaj nestane već nakon pobjedničkog vatrometa koji je namjenjen samo njima.

Pokušajmo svi skupa zagrebati ispod površine, prisjetite se kada ste posljednji put u novinama pročitali tekst u kojem se znanje prikazuje kao nešto kvalitetno, tekst u kojem vas pozivaju da se obogatite duhovno a da vam pritom ne prodaju kremice protiv celulita, kremice za samotamnjenje, mršavljenje..kuda idemo? U svijet treša iz kojega nema povratka, a možda je najbolje da kočnicu pritisnemo na vrijeme i krenemo od sebe stvarajući  čovjeka  kojemu je  bitan čovjek. Mislite li da se možete boriti sa tim?