Marin Topić: Ovdje se živi i umire sa Zdravo Marija

...hodočasti u neko od Marijanskih svetišta mediji pod nadzorom crvene sotone puštaju emisiju na Z 1, a čuo sam da je to bilo i na HTV 4 u kojoj neki su englezi napravili emisiju o Gospinim ukazanjima. I kako to samo znaju ti anglosaksonci sve su izvrnuli i izvukli iz kontesta da svaki vjernik koji je gledao tu emisiju mora izluditi. Na kraju te bljuzgotine ispada da je Gospa prikaza koja igra ženu zavodnicu koja zavodi svijet. Možda je to demokracija u kojoj svatko ima pravo na mišljenje, ali jednom kršćanskom narodu koji obožava Gospu pustiti takvu emisiju u te dane je prava bljuvotina. Ali evo kada trpimo Stankovića na HTV-u 13 godina, pretrpjet ćemo i ovu britansku urotu. Da to ukratko objasnim. Ti kvazi kršćani i kvazi teolozi anglosaksonski priznaju samo stari zavjet i Isusa iz novog. Za njih ne postoje ni apostoli, ni proroci, ni sveci, a samim time ni Isusova majka Marija.

Piše: Marin Topić/HERCEGOVINA.info

Oni bi to sveli na to da je Isus pile, a njegova majka kora koju treba odbaciti. To je tako još od vremena ludog Henrika 8, a nema junaka koga ne rodi majka. I kako se nešto može roditi bez majke? A sva engleska politika se svodi da zavade dva oka u glavi ili dva goblena na zidu, pa tako i u kršćanstvu zavađaju majku i sina.
Nakon svega ne mogu a da ne razmislim kako to mi gledamo na Gospu. Da ja sada ne bih puno mozgao iznjet ću samo jedan podatak, a on glasi da mi Hrvati kao mali narod imamo 1160 Marijanskih svetišta i mi već od 10. stoljeća štujemo Gospu, majku Božiju i kraljicu Hrvata. Sada ću citirati pjesmu svjetskog i našeg pjesnika Antuna Gustava Matoša Gospa Marija.

Ima jedna mala gospa Marija,
Što sve mi draža biva što je starija.
Jer ona me je prvog trudno rodila,
Za ručicu me slabu prva vodila.
Prva me na ovom svijetu volila,
Prva se za mene Bogu molila,
Kupala me suzom, Bog joj platio,
Anđeo joj suzom suzu vratio,
Dojila me mlijekom svoje ljubavi,
Učila me ovaj jezik ubavi,
Kojim ću i onda slatko tepati,
Kada ću za plotom možda krepati.
Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj, Kroacijo,
Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
Za te živim, samo za te, amen!

Ključne riječi koje daju suštinu hrvatskog nacionalnog identiteta u ovoj savršenoj pjesmi su :
Samo tebe volim, draga nacijo,
Samo tebi služim, oj, Kroacijo,
Što si duša, jezik, majka, a ne znamen,
Za te živim, samo za te, amen!

To dovoljno govori o duši i identitetu našeg naroda, i našoj ljubavi prema našoj Mariji. Sotona nekad ne spava i vječna je borba između dobra i zla, pogotovo sada kada smo izašli iz komunističkog jednoumlja u još gori sustav liberalnog kapitalizma u kome nema ništa duhovno nego samo materijalno i to je užasna borba sa nevidljivim protivnicima.
Kada o tome razmišljam sjetio sam se jednog velikog čovjeka i domoljuba koji je bio žrtva crvene sotone, a on je Petar Perica koga su ubili komunistički osloboditelji, a on je napisao pjesmu Rajska djevo.

Petar Perica (Kotišina kraj Makarske, 27. lipnja 1881. - otočić Daksa kraj Dubrovnika, 24. listopada 1944.) - hrvatski katolički svećenik, isusovac, autor katoličkih pjesama "Zdravo Djevo" i "Do nebesa nek se ori". Rođen je 27. lipnja 1881. godine u Kotišini, kraj Makarske. Osnovnu školu pohađao je u Makarskoj. Poslije toga, školovanje je nastavio 1895. godine, u sjemeništu u Travniku. Nakon što je papa Lav XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. godine, posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je slijedeće 1900. godine bila pokrenuta inicijativa, da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Povodom toga, bila je objavljena brošura u 30 tisuća primjeraka, u kojoj se našla pjesma Petra Perice "Do nebesa nek se ori" , koja je i danas jedna od najpopularnijih hrvatskih katoličkih pjesama. Početkom srpnja 1900. godine, održano je hodočašće velikog broja hrvatskih katolika u Rim. Pri tome su Petar Perica i Franjo Scholz uručili papi Lavu XIII., veliki umjetnički Album hrvatske omladine s preko 160 000 potpisa mladih. Godine 1901., postao je isusovac. Novincijat je obavio u Velehradu pa se dalje školovao u Austriji i Bratislavi. Napisao je 1904. godine, pjesmu "Zdravo Djevo", koja je postala vrlo popularna katolička pjesma. Kao redovnik boravio je u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. U listopadu 1944. godine, partizani su ušli u Dubrovnik i bez suđenja na otočiću Daksi kraj Dubrovnika, strijeljali 53 ugledna građana Dubrovnika, među kojima je bio i Petar Perica.

Komunisti su ubijajući svećenike pokušali ubiti duh Hrvatskom narodu, jer mi bi bez naših svećenika i bez naše crkve ne bi postojali. Bili bi majmuni koji bi skakali po drveću. Bili bi praktički životinje i anglosaksonci bi od nas napravili još neku pasminu.
Na kraju se moram spomenuti mog dragog prijatelja koji je jučer iznenada preminuo, a riječ je o Smiljku Šagolju velikom čovjeku, intelektualcu i novinaru. Samo nekoliko minuta uoči smrti na Facebooku je podijelio slijedće statuse: Prvo je postavio milosrdnog Isusa, pa je postavio Gospu iz Rame, zatim je napisao pismo Kati Šoljić hrvatskoj heroini, pa Didaka Buntića našeg Mojsija koji je spasio Hercegovinu i na kraju grb Herceg Bosne i onda je otprilike i umro. Smiljko je uvijek govorio bit će opet naša Herceg Bosna, jer samo tada smo bili slobodni. Umro je sa tom krunicom polazeći slaviti Gospu na Kupres. I da bi sada definirao moj Hrvatski narod uzet ću refren veličanstvene Doris Dragović.

Ovo je naša krv i neka svako zna
ovdje se umire sa Zdravo Marija

Amen i Hvaljen Isus i Marija. Ovo posebno naglašavam jer u ovoj sotonskoj emisiji jedan njihov teolog kaže: Kada Isusu dodate slovo i, već govorite protiv njega. E, ne može se govoriti protiv Isusa slaveći njegovu majku, našu Gospu Kraljicu Hrvata.