Marin Topić: De, bolan, šaraj malo!

Marin Topić

...ili je riječ o antenskom programu, koji je tvorevina onih zločestih ljudi koji misle da su bogovi na zemlji te žele njome upravljati ravno bogovima. Pa da vidimo o čemu se radi...

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Piše: Marin Topić/pogled.ba

Kažnjava li nas možda Jahve koji je bog i pravoslavaca, i katolika, i muslimana, i Židova. Prema Bibliji, kada bi se ljudi udaljavali od Boga, on bi im često slao neke znakove zla. To najbolje znamo po onome što se događalo u starom Egiptu, kada je Mojsije izvodio svoj narod iz egipatskog ropstva.

Baš sam neki dan pratio misu s Bleiburga, i vrlo dobro znam što se događalo na prostorima BiH i Srbije, od Berlinskog kongresa 1878. te koja su sve zla činjena nad ovim narodima. Dovoljne su suze hrvatskih i muslimanskih majki s Bleiburga, ili suze srpskih majki čija su djeca u Jasenovcu ubijena, da bude deset puta veća poplava nego što je bila.

Toliko je zla i nepravde napravljeno na ovim prostorima da bi netko dobro živio u Berlinu, Londonu, Beču i Moskvi. Ali nećemo ići toliko daleko. Vratit ćemo se malo bliže u prošlost, do dolaska, nadam se, posljednje komunističke platforme na vlast u BiH, na čelu sa Zlatkom Lagumdžijom, poznatim boljševikom iz Sarajeva. To je ona vlast koju su blagoslovili američki mjesečar (Moon) i austrijski demon-kršćanin Valentin Inzko.

Biblijska zla

Lagumdžija je obećao zapadnu Njemačku, a što nam se dogodilo u posljednje tri godine? Sva biblijska zla! Prvo su išli požari, onda problemi sa snijegom koji su bili prvi u povijesti, a evo sada došle su i poplave. Od biblijskih zala s kojima Bog kažnjava nevjernike, ostali su nam samo potresi i skakavci. Kakva je bila zima, skakavci će nam sigurno doći, a i potresi možda dođu u preostalih pola godine koliko će platformaši još biti na vlasti.

No što ćemo?! Nama Hrvatima ostaje samo trpjeti i moliti se Bogu koji nas je u dobra doba zaštitio od ovog posljednjeg zla. Jer, većina nas živi u slivu rijeke Neretve - u Hercegovini, te dijelom u središnjoj Bosni i Posavini. Za nas u Hercegovini vrijedi samo ona od Mate Bulića -- gori gora, gori borovina, a nadamo se da toga ove godine neće biti.

Što se tiče rijeka, od svih u BiH, ova naša je nama najljepša, a ja ću reći i najpametnija - Neretva. Ona se jedina ulijeva u Jadransko more, 100 kilometara od izvora, a sve ove ostale su vrlo ambiciozne.

Iako su od Jadrana udaljene samo stotinjak-dvjestotinjak kilometara, one se hoće ulijevati u Crno more. Zanimljivo, na isti način su politički i ideološki profilirani ljudi koji žive uz te rijeke. I sad im je draža Moskva od Bruxellesa i lijepog Jadrana. No, što ćemo?! Čudni su ti kuršlusi u prirodi, koji se odraze na društvo.

Kako je tko iz institucija reagirao. Normalno, Hrvati su odmah ustali kako bi pomogli braći u Bosni. U Hercegovini se masovno javljaju dragovoljci koji idu gore kako bi spašavali ljude. Vlada Republike Hrvatske je prva dala svoju pomoć, a službeno Sarajevo? Ono se ponaša baš kao i inače. Hrvati im služe po onoj staroj - ''Ej Hrvate, za nevolju kume''. Kad je nevolja, zovu Hrvatsku da pomažu. No, čim to prođe i čim Hrvati zamaknu iza kuće, odmah su oni za njih fašisti, ustaše i kriminalci. No, što možemo?! Mi smo kršćani i mi moramo pomagati, a nažalost i opraštati.

Kako mediji djeluju? Vidim da u Srbiji i RS-u izvještavaju normalno, sukladno situaciji. No, na Federalnoj televiziji gledamo turske sapunice, Bingo, Lud, zbunjen, normalan..., kao da se ništa ne događa. Da su nam bar pustili neki partizanski film da nas malo motivira, ali ništa. Jad je to i tuga.

Gledam predsjednike općinskih civilnih zaštita. Svaki od njih ima barem 80 godina. On je davno trebao biti na groblju, a ne na toj funkciji. Nego, da se malo skući, za to mu služi funkcija.

Kad elementarnu nepogodu pogodi elementarna nepogoda

Tako su i našeg legendarnog trenera Ćiru Blaževića skidali s autobusa misleći da je šef civilne zaštite. A imao je Ćiro izvanrednu avanturu kada se nakon ''veličanstvene'' pobjede nad rodočkim Braniteljem vraćao iz Mostara. Pošao je za Tuzlu, ali je svratio prvo na meso u Jablanicu. On voli ići tamo gdje su išli predsjednici, a znamo da je Tito ručao u Jašara kad je bila bitka na Neretvi. Dok je došao do Zenice, više nije mogao u Tuzlu. Ali sreća, pošto je volio Tuđmana, imao je kopiju salvete koju je Ashdown dao Tuđmanu, a ne obrnuto, pa je na mapi vidio da se i preko Banje Luke može doći do Tuzle. Onda su ga i tu smele vode, pa je u jednom trenutku rekao da bi prije došli do Montevidea nego do Tuzle.

Onda su prelazili i preko svakakvih mostova, i sve je pomalo podsjećalo na film ''Tko to tamo peva''. Tako je kad Ćiro Blažević voza Slobodu kroz Bosnu i Hercegovinu.

Što se tiče Biblije i biblijskih prostora, u ovoj svetoj knjizi kažu - ako gradiš kuću, gradi je na stijeni, da je voda nikad ne može odnijeti. Na ovim prostorima gdje je voda nosila kuće, s tih prostora su prije 20 godina protjerani svi koji su čitali Bibliju. S druge strane, rijetko koja od tih kuća ima građevinsku dozvolu, tako da će tu malo što moći i ta država pomoći. Jer, čudna je stvar kad državu, koja je inače elementarna nepogoda sama po sebi, pogodi elementarna nepogoda. Tu nam, opet, samo Bog može pomoći.

Nije se pametno suprotstaviti Amerikancima

No, vratimo se mi na HAARP. Pošto ja nemam pojma što je to, osjećam se kao Penny iz Teorije velikog praska, kad joj Sheldon daje popis raznih stručnih naziva s kojima bi trebala impresionirati Leonarda. Radi se o antenskom sustavu koji su Amerikanci izmislili. To je program aktivnog auroralnog istraživanja visoke frekvencije. Dvije baze se nalaze na Aljasci, a europska baza im se nalazi u Norveškoj. Oni mogu slati zrake u ionosferu te utjecati na klimu. Mogu dati kišu, mogu snjegove, mogu što hoće. I čujem da im je im je Vlada Srbije odobrila postavljanje jedne antene u Barajevu, jedno pedesetak kilometara od Beograda. Tako da neki već optužuju Ameriku da ovim kažnjava Bosnu i Srbiju zbog toga što ne žele dati sankcije Rusiji.

Tko će to znati. Znam da je znanost stigla daleko, i sve je moguće. Prije tri mjeseca sam čitao da je onaj veliki snijeg u SAD-u trebao pasti u Bosni. Valjda je netko pritisnuo krivi gumb. A moglo bi to sve biti i istina, jer, ako se sjećate prije petnaestak dana nad Mostarom su se pojavili neki iznimno čudnovati oblaci. Taman je tu negdje i bila granica onih vrtloga koji su se mogli vidjeti na NASA-inim snimkama zapadnog Balkana.

Zaista, nije se pametno suprotstaviti Amerikancima. Ne može ti nijedan kišobran pomoći osim NATO-ovog. Jadno je to - kad ljudi imaju moć bogova, ali nemaju njihovu moralnu vrijednost. Normalno da će samo jadna sirotinja, i srpska, i hrvatska i bošnjačka nadrljati. Ali, dokle?! Uvijek se nekakvi eksperimenti vrše nad nama. Pa mi padne na pamet jedan vic koji je možda i istinit. Ljudi često zaboravljaju da je prije samo 60 godina u JAR-u i SAD-u bio aparthejd, a da su crnci i bijelci bili odvojeni u autobusima i kulturnim ustanovama. Primjerice, u kazalištima su na parteru mogli biti samo crnci, dok su na balkonima bili bijelci. Tako jednom došlo do situacije da bi svaki bijelac urinirao dolje po crncima. Jednom prilikom dogodilo se da su baš svi vršili nuždu po istom crncu. Kad je
čovjeku konačno dojadilo, okrenuo se i rekao: De vi s balkona, šarajte malo.

Tako bi ja na kraju zamolio ove naše s balkona, bez obzira radilo se o Jahvi ili zemaljskom jahvi - De,
bolan, šaraj malo! Kani se, bola, više nas. Dojadilo nam biti Švabo u svakom ratu.