Marin Topić: Ako vam treba para, prokuhajte vodu

Svaki dan se čujemo ili vidimo na tom Facebooku, a uživo se vidimo dva-tri puta godišnje u našoj stranci HDZ-u. Ali mi je drago što svaki dan od njega dobijem puno prekrasnih fotografija, prekrasnih misli, pa sam odlučio dvije njegove misle koje mi je poslao ovih dana iskoristiti u današnjoj kolumni.

Piše Marin Topić/pogled.ba

Baš na dan kad su ministrica vanjskih poslova EU-a Federica Mogherini i povjerenik EU za proširenje Johannes Han dolazili da bi dali potporu englesko-njemačkoj inicijativi o integraciji BiH u Europsku uniju, dobio sam na Facebooku ovu krasnu misao „Ako vam treba para, prokuhajte vodu", jer čelnici naših stranaka u BiH od Europe žele samo pare, novac, ali nikako ne žele uvesti principe i standarde koji vrijede tamo. A kako je govorio Čenga, bivši premijer BiH: „Pare nisu problem, para nema". Evo i jučer su bili ovi iz Međunarodnog monetarnog fonda i rekli su da nema para. Sada počinje politika mrkve i batine. Batine smo prošli, sada se treba dati mrkva. Hoće li oni pustiti lovu. Europska unija ima pare, ali nema nikakvu moć bez Amerike, i dok se oni premišljaju, ja opet ponavljam ovaj prostor će poklopiti Rusi i Turci. Posebno sada nakon odluke o zabrani Južnog toka, Rusi su odmah napravili savez s Turskom da provedu plin do grčko-turske granice, tako da se okolo kole priključe na Europsku uniju.

Nema svatko bi htio puštati plin, ali treba to znati, i u Drugom svjetskom ratu taj plin je puštao jedan zločinački „čiko", pa je završilo katastrofalno ne samo za Europu, nego i za cijeli svijet.

Ne bih o tome, nego mi je zanimljivo što predsjednik Hrvata Dragan Čović sjedi u Predsjedništvu okružen Bakirom ili Erdoganom što je Turska, i s Ivanićem, nije Dodik, ali je isto ruska opcija. To ćemo vrlo brzo vidjeti. Znači jedini normalan čovjek za euroatlantske integracije je predsjednik Dragan Čović i jedini koji su uvijek bili za euroatlantske integracije su Hrvati u BiH, koji su dali glas Draganu Čoviću. I baš me zanima kako će se snaći u svemu tome, ja uopće ne sumnjam u njegove kvalitete, dapače, nego je problem što posljednjih 25 godina, iako smo mi Hrvati uvijek bili za Europu i davali smo krv i ginuli za Europu i za NATO savez, međunarodna zajednica je uvijek surađivala s onima koji za to nisu. I sa Srbima, i s Bošnjacima i baš me zanima hoće li se to napokon promijeniti i surađivati s onima koji su uvijek bili to, i uvijek žele to, a to su Hrvati BiH. Živi bili pa vidjeli. Znači, ako vam treba para, prokuhajte vodu. A u Bosni i Hercegovini, ako išta ima, ima vode.

Dr. Zlatko Lagumdžija kao dr. Sheldon

Idemo sada vidjeti što je bilo na ovoj Carmini Burani, na ovoj Buraniji koju je organizirao Zlatko Lagumdžija i njegova komunistička partija koja sebe voli zvati SDP, da su oni neki socijaldemokrati, a to je čisto građansko bošnjačko-komunistička stranka koja stranačkim glasovima s prostora gdje živi 99,9 posto muslimana-Bošnjaka hoće majorizirati i Hrvate i Srbe u BiH. Sada su napravili neki izvanredni kongres kako od Zlatka dobiti novog Zlatka, tako da poslije Tite bude Tito. I normalno, budući da ne možemo zanemariti inteligenciju Lagumdžije, on je izabrao svoga novoga kućnog ljubimca dvonožnoga, to je naš Nermin iz Konjica, tako da sada ima dva kućna ljubimca. Martina Raguža koji je za katoličku populaciju, i Nikšića za bošnjačku populaciju. Sve što je radio Lagumdžija je radio po uzoru na puno poznatijeg doktora znanosti dr. Sheldona koji je genijalan i dobronamjeran za razliku od Zlatka. Lagumdžija je koristio metodu koju je koristio Sheldon kad je pripitomljavao Penny, i svako malo joj daje čokoladicu.

Naš Zlatko će biti doživotni predsjednik iz sjene. Isto kao što je bio Haris Silajdžić i vječno će imati antidaytonski program o cjelovitoj građanskoj BiH, bez ikakvih naroda i narodnosti. To će trajati devet mjeseci i onda će oni njega moliti da se Zlatko vrati, on će se nećkati i to je to. Jedino što je dobro u tome, dok je god Zlatko Lagumdžija u politici bilo na koji način, ova virtualna, nakazna država ima šanse raspasti se. Sreća u nesreći da je njegov igrač pobijedio, da je pobijedio ovaj iz Tuzle Selim Bešlagić koji je zastupnik jedne nakaradne ideje o socijaldemokraciji, a to je ustvari kod nas komunizam, o bratstvu i jedinstvu koje odavno ovdje ne postoji. Ali u biti je dobronamjeran čovjek, da je on pobijedio, možda bi jadan nešto i napravio. A bolje je ovako da se procesi malo ubrzaju.

Šute mali iz Ivanbegovine

E sada idemo u nama dragu susjednu državu, gdje počinju predsjednički izbori. Čitajući svoga novinarskog ljubimca Milana Ivkušića, vidio sam da tunel sv. Ilije spaja zvijezda petokraka. Znači Bašku vodu odakle je Ivo Josipović i Ivanbegovinu odakle je Milan Kujundžić spaja tunel sv. Ilija u kojem sja zvijezda petokraka. Valjda da su kandidati iz istog miljea, valjda može biti. Nego gledajući svu tu situaciju, pod prvo ne znam uopće kako vjerovati da u Imotskoj krajini postoji selo Ivanbegovina, a prezime Kujundžija, pa Turci tamo nisu službeno 300 godina.

A valjda se u tom selu njeguju povijest i tradiciju, tako da se i sada zove turskim nazivom i sada je prezime Kujundžija. Puno je zanimljivije da se doktor Milan Kujundžić prijavio za izbore u BiH, a ne Martin Raguž, jer isti lobi stoji iza njega. Kujundžić je dobro pogledao kultnu seriju „Prosjaci i sinovi" i vidio je kako se Matan ruga Šuti koji je završio za liječnika i govori mu: „Tko je od tebe čovjeka napravio, gdje ono ti radiš na rebru, plućima", i to gospodin Milan Kujundžić nije dopustio, postao je liječnik, ali je postao i Matan. Tako kad dođeš u Zagreb i još mnoga mjesta u Hrvatskoj, slobodno možeš pitati, a čiji su ono bili dvori Nušo moja, a svatko će reći to su Milanovi dvori, moj Matane. Moje mišljenje je da je bilo puno bolje Kujundžiću da se kandidirao za predsjednika arhitekata i obrtnika Hrvatske, jer puno više on zna o tome nego o politici.

Vučica

U zadnjem dijelu me je inspirirala emisija „Tvoje lice zvuči poznato", i ova superbaka iz Milanova kraja odlično je otpjevala pjesmu makedonske pjevačice Kaliopi, koju ja obožavam. I meni je najdraža njezina pjesma Vučica. I moram opet ubaciti svog prijatelja doktora Peru Marića, jer on je poslao krasnu misao Sokrata. Kaže Sokrat ovako: „Veliki umovi pričaju o idejama, prosječni umovi o događajima, a mali umovi pričaju o ljudima". A zašto sada ovo sve govorim poslije ovih izbora i izborne pobjede ne samo u HDZ-u, nego u svim velikim strankama počinju rovariti ljudi koji se bave ovim trećim, koji se počnu baviti ljudima, i počinje priča ovaj valja, ovaj ne valja i samo ja valjam. I to me podsjeti na ono u Mostaru „Šta će on". I kada je bio rat, dokle je to došlo, kad si govorio poginuo je Mate ili Mujo, kažu „Šta će on poginuti. Tako ti sada počinje rovarenje u političkim strankama tko će se zauzeti neku poziciju, to nisam nikada volio, nikada nisam volio u tome sudjelovati. A ovo napominjem zbog svoje male kćeri Marije, njoj je 11 godina, ali valjda tatino dite i uvijek se bori za pravdu i za tuđu pravicu, a najmanje za svoju. Geni su takvi. Najbolje ju je znala njezina pokojna baka Mira i ona ju je zvala „ajde moja Vučice" i tako ćemo mi ovu kolumnu završiti s ovim veličanstvenim Sokratovim mislima, a još boljom pjesmom od Kaliopi Vučica. Tako da nekad u budućnosti moju Maru koja će sigurno imati probleme od mediokriteta u životu, ova pjesma i Isus Krist koji će joj uvijek biti jedini i sigurni prijatelj da da novu snagu.