Marin Topić: Ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti

Odmah sam primijetio muke moga naroda od 45. godine sve do ovih dana. Kroz razne oblike na prostorima gdje žive Hrvati u Hrvatskoj i Federaciji BiH, nama su na vlasti komunisti, evo već skoro 70 godina.

Piše: Marin Topić/pogled.ba

Cijela se Europa uspjela osloboditi njih, a mi nikako. Kako bi mladi shvatili što je to, to je otprilike kao nadrealizam u Alanu Fordu, gdje sva lova ide broju 1, tj. Partiji i komunističkim čelnicima, a sitna raja navodno sudjeluje u svjetskim procesima. U romanu se čovjek tome nasmije, ali u stvarnom životu je to tužno.

Izborna godina je već počela u Republici Hrvatskoj, a i evo kod nas u BiH, prije svega u Federaciji, Republika Srpska odavno nije dio Bosne i Hercegovine, niti će biti. Čini mi se da se napokon počinje ostvarivati početak kraja komunističke vladavine, ali čudna je to sorta, oni se lako transformiraju. Mi smo praktički slobodu imali samo kada smo bili u samom ratu, čim dođe mir, oni preuzmu sve novčanike i ovlasti.

Dok je hrvatska mladost ginula i branila svoju domovinu, komunistički tehnomenadžeri skupljali su se u kafiću Hennessy i tamo smišljali prodaju Hrvatske. Tu su bili Valentić, Škegro, Mateša i drugi... Ova druga Sanaderova ekipa sastajala se u Balthazaru, gdje i Mesićeva ekipa, to je zapravo ista ekipa. Posljednja ekipa se čujem sastaje u Pepermintu i smišljaju kako je još više prodati. Ovi se ponašaju kao makroi, svodnici i njima je sva uloga prodati Hrvatsku kao posljednju kurvu. Sada se nema što više prodati, jer je Hrvatska postala frigidna, nakon toliko međunarodnih redaljki i ne postala.

Oba su pala

Vraćamo se u 1948. godinu u doba Infobiroa, kada počinje sukob Titinih komunista protiv Staljinovih boljševika, a u biti sve ista „govna". Sukob je zato što nemaju ideje, ne mogu uvesti neke nove vrijednosti. To je sve zbog para i takav je sukob Milanovića i Linića. U Hrvatskoj će izvanredni izbori biti zajedno s predsjedničkim i to će biti početak kraja komunista. No, komunisti su djeca zemlje, oni su kao zmije, oni se brzo transformiraju.

Treba Boga moliti da se Hrvatska napokon oslobodi komunizma, a fašizma se davno oslobodila. Mislim da će sukob Milanovića i Linića završiti kao onaj krik iz '91. godine prilikom rušenja dva Jastreba JNA „Obadva, oba su pala". Tako će i pasti kompletna crvena komunistička hobotnica u Hrvata.

Idemo se vratiti u Federaciju BiH, gdje su na vlasti isto komunisti preko Zlatka Lagumdžije i satelitskih bošnjačkih stranaka s hrvatskim predznakom. Tu zemlju koju i mama više ne voli, a mama je međunarodna zajednica. Nju samo voli politička elita u Sarajevu, jer jedino ona ima koristi od iste. Pa mi pada na pamet izreka iz Alana Forda „Bolje nešto od ničega, nego ništa od nečega". Da vidimo što će biti na ovim izborima koji će opet biti postavljeni po starom izbornom zakonu, tako da bošnjačka elita može praviti milijun kombinacija kako da bira Hrvatima predstavnike koje oni žele. Od Hrvata se uporno pravi narod koji ima pravo birati, ali ne može biti biran. Hrvati nemaju pravo na nacionalno političko izražavanje. Lipe cvatu, sve je isto kao lani, samo je novo ime Mustafa Cerić. On se prijavio na izbore i vidim neki se bune, prosvjeduju. Meni je to sasvim normalno, islam nije samo religija, on je i svjetonazor. Čudi me što se nije prijavio na izbore kada je bio reis, on je sada bivši, jer se i onda bavio samo politikom. No, tu je neki drugi plan u pitanju. On zna da nema infrastrukturu i ne može osvojiti više od 10.000 glasova, ali će onda pokazati da su sve bošnjačke stranke građanske i pučke europske stranke. Tih građana Bošnjaka koji su za radikalni islam imao samo 0,01 posto. To je sve dogovoreno, jer Bošnjaci su naučili politiku. Što se tiče mene, Ceriću možeš izlaziti na izbore koliko god želiš puta. U SDA su svi predstavnici u federalnim i županijskim skupštinama članovi Islamske zajednice. Ovim potezom Cerić želi od SDA napraviti narodnjačku stranku, iako je ona već član tih europskih narodnjačkih stranaka, ali o tom potom, vjerojatno hoće dodatno potvrditi kako su oni fini europski građani.

Crk'o Marshall

Malo su prostora ostavili Komšiću i njegovom Demokratskom frontu, komunisti uvijek o nekim frontovima i njegovom vjerojatno budućem kandidatu za člana Predsjedništva akademiku Slavi Kukiću. Njega najviše ljuti kandidatura Cerića, jer mu napada njegovo biračko tijelo. Od Hrvata ne može dobiti dva glasa, sve što dobije, bit će od Bošnjaka koji misle da čine dobro i da će im se Tito vratiti. Kad smo kod Tite, i Cerić je govorio kako je za novi Marshallov plan, pa Sarajevo samo živi od raznoraznih Marshalla. Marshallov plan je plan američkoga generala za pomoć zapadnoj Europi nakon rata, a BiH je poslije rata dobila sto puta više novca nego cijela zapadna Europa u odnosu na broj stanovnika. Sarajevu ne možeš napripraviti novca, oni samo mogu prositi i tražiti humanitarnu pomoć, oni su - beg lezi, beg ustani. Tko će Sarajevu napripraviti Marshalla, što Tita, što ostalih, zadnji bi trebao biti naš Slavo Kukić, on je nasljednik druga Tite. Ako bude izlazio na izbore, Kukiću bi to bilo prvi put da izlazi na neke demokratske izbore, jer on otkad se rodio, samo je postavljan, tko ga je postavljao, ne znam, ali nikad nije išao na to da se vidi demokratska volja izbornog tijela, ovo bi bilo prvi put. Čini mi se da se ona anegdota o malom dječaku koji je kakio na tuti odnosila upravo na Slavu Kukića. Ulazi susjed i govori susjedi: „Čini mi se da će ti mali biti političar, evo kaki se i gleda me u oči". Ako ima političku volju Hrvata, neka nas predstavlja, ali čisto sumnjam u to. Predsjednik Čović kaže da će stranke Hrvatskog narodnog sabora dobiti 80 posto glasova Hrvata, a ja mislim da će dobiti 95 posto političke volje hrvatskog naroda. Ovih par bošnjačkih stranaka s hrvatskim predznakom osvojit će pet-šest posto glasova.

Bolje izdati knjigu nego prijatelja

Čudi me Kum Keko (Martin Raguž), vidim obilazi Ameriku i on bi kao trebao biti novi lider neke nove Bosne i Hercegovine. A čovjek ima jedan mali problem, nema stranke. Ima 7200 potpisa, a na izborima će dobiti 3000 glasova. Mislim da bi za njega važio onaj aforizam iz Alana Forda: Bolje izdati knjigu nego prijatelja. A ja bih dodao „narod svoj". Posljednjih 20 godina se intenzivno radi na uništenju identiteta hrvatskog naroda i koriste se sva moguća sredstva. Nemamo pravo na televiziju, na školski program, medije, nemamo pravo ni na što, možemo biti samo obični brojevi. Ali opet smo opstali na ovim prostorima. Vjerujemo u Boga i našeg blaženog Alojzija Stepinca i sada čujte što je govorio na blagdan sv. Petra i Pavla 1942. godine kao da je danas:

„Oni mogu imati na raspolaganju sve vojske ovoga svijeta, mogu posjedovati sva materijalna sredstva, mogu imati sav tisak, sve radiopostaje i sva kina. Jednu stvar ipak ne mogu posjedovati - da ovladaju srcima i dušama ljudi, što je isključivo Božja povlastica.

I ne samo da Bog ima moć nad srcima siromašnih i bijednih, nego i nad moćnicima ovoga svijeta, prema riječima Svetog pisma:
‘Kraljevo je srce u ruci Božjoj; on ga vodi kuda god hoće.'
(Izr 21, 1)"