Kolumna: Cili život živim tu...

Samo osoba dobro jakog želuca mogla bi svariti sve optužbe, etiketiranja, pa i poziv na javni linč suprotne strane. Nisam pozvan da odlučujem o krivcu, to će vjerojatno uraditi balističari, a poslije njih bi stvar u svoje ruke trebali uzeti sudstvo i pravna država. E, tu nastaju pravi problemi jer niti postoji pravna država, a nepostojanjem iste i sudstvo je u banani. Čitam ovih dana na raznim medijima bliskim glavnom gradu da hrvati ne priznaju BiH??? Gospodo draga to naprosto nije istina, jer BiH ne priznaje hrvate, bar ne onako kako su im ustavom zajamčena prava.  Ako je BiH zajednička država tri konstruktivna  naroda sa istim pravima onda zašto se to ne sprovodi u praksi? Zar je jedan narod bilo gdje na svijetu, pogotovo u zapadnoj demokraciji na koju se pozivamo ravnopravan ako mu se uskraćuje pravo na TV kanal, člana predsjedništva i ako se taj isti narod konstantno preglasava od strane drugog također konstruktivnog naroda, ali naroda koji ima svoje medije, svoja dva  člana predsjedništva i apsolutnu većinu kod donošenja zakona u državi. Žalosno je da se hrvatski član predsjedništva nije oglasio niti jednom riječju nakon tragičnih događajima na Širokom.

Taj isti član predsjedništva koji je dužan braniti interese naroda koga predstavlja, ali on ne predstavlja nikoga osim izgleda samoga sebe i dok mu je stanje u državi na ivici katastrofe on lobira za tu istu državu po Americi. Lobira i stari demagog Miroslav Ćiro Blažević koji se te nekada davno odrekao istovremeno dižući u nebesa predsjednika svoje nove domovine i svoga Oca nacije. Danas kada je otac nacije pod zemljom i kada se u toj državi Ćiro opario sjetio se opet da ima svoju državu tamo gdje je nekada davno rođen, pa je red da se i tamo opari. Iako on dobro zna da za tu njegovu novu državu i reprezentaciju nikada niti jedan žitelj zapadne Hercegovine neće podržavati  on i dalje uporno pokušava svima nametnuti svoju demagogiju. Svestranu pomoć u tome mu pružaju i mediji veličajući čovjeka koji je do prije par godina bio neprijatelj tih istih medija upravo iz razloga njegovog veličanja Oca nacije.

 Mediji su posebna priča ove napaćene zemlje, a samo laiku nije jasno pod čijom su kontrolom ti mediji koji se na sve načine žele pokazati multinacionalnim, ali i ovaj zadnji nesretni slučaj pokazao je koliko su prije svega objektivni, a potom i multietnički. Sjetite se samo ubojstva nesretnog Denisa Mrnjavca usred bijelog dana u sarajevskom tramvaju. Tada su se ti mediji svojski potrudili da objasne i objelodane da pokojni Denis nije Hrvat nego dijete iz mješovitog braka, a danas nas isti uvjeravaju da je nesretni Vedran Puljić Hrvat ubijen od Hrvata, premda je i pokojni Vedran iz mješovitoga  braka. Ova ubojstva su ubojstva, bez obzira na ime počinitelja koje treba kazniti po zakonu. Niti jedan, niti drugi mladić, kao niti itko njihovih godina ne zaslužuje da tako završi svoj mladi život. Nakon svega , kako hrvatskom narodu objasniti da je jednakopravan u državi u kojoj ga  direktor Radio-televizije FBiH  naziva fašistima i za to ne da nikome ne odgovara, nego  se nitko nije u stanju ograditi od takvih izjava. Nažalost zakona nema, niti ima nagovještaja da će ga biti u ovoj državi. Da ima zakona nitko ne bi mogao nekažnjeno pozivati na javni linč jednoga cijeloga naroda ne dajući mu pravo ni da se brani činjenicama.

BiH je i zemlja Hrvata koliko i ostalih naroda koji u njoj žive, ali upravo zakoni ove države to pobijaju. Treba li se opet netko upitati da li su Hrvati zadovoljni državom u kojoj žive? Da li su zadovoljni svojim članom predsjedništva koji im je nametnut? Da li su zadovoljni statutom grada Mostara koji je ovdje jedinstven u svijetu i koji onemogućava izbor gradonačelnika? Da li su zadovoljni konstantnim preglasavanjem u Federaciji BiH oko ključnih nacionalnih interesa?

Današnja sjednica Vlade FBiH održana je bez hrvatskih ministara što nije smetalo njihovim bošnjačkim kolegama da donosu odluke koje imaju veliku važnost za sve žitelje BiH.  Naravno da Hrvati nisu zadovoljni ovakvom državom, kao i ovakvom načinu odlučivanja bez pristanka legalno izabranih hrvatskih poslanika. BiH ovakva kakva jeste ne priznaje Hrvate kao jednakopravan narod i tu je poenta čitave priče. Srbi imaju svoju RS gdje su im zajamčena prava kao jednom od tri jednakopravna naroda, Bošnjaci imaju federaciju gdje su većina i gdje sustavno preglasavaju Hrvate. Bošnjačkim političarima (i narodu)mora biti jasno da BiH ne bi postojala da Hrvati nisu 1. Ožujka 1992  glasovali za neovisnu BiH.  Tada, te davne 1992, nije bilo govora o fašistima, HOS je bio dobrodošao u Sarajevu, tisuće i tisuće izbjeglica iz svih dijelova BiH našlo je utočište u Hrvatskoj, ali dobrim dijelom i u Zapadnoj Hercegovini. Tada niti jedan medij na ovim prostorima nije prozivao Hrvate da ne žele BiH, da su fašistoidni ili da žele zlo svojim susjedima. Činjenice te vrste niko ne može pobiti, Hrvati žele samo biti ravnopravni na zemlji svojih djedova sa drugim narodima koji ovdje žive. Poslušajte što  u svojoj jučer propovijedi kaže Uzoriti kardinal Vinko Puljić u kakvoj su poziciji danas Hrvati u BiH, a malo je boraca za jednakopravnu BiH poput njega. Nije Hrvate odavde potjerao ni  turski zulum, niti komunistička čistka, pa neće ni ovako uređena država koja ih ne priznaje, i to je cijela istina o državi u kojoj živimo i iz koje nećemo otići, jer to je zemlja dide mog i mi ostajemo na njoj.