Gospodo kandidati hoćete li nas trebati i nakon izbora?
Hrvati u BiH su samo jedan dio glasačkog stroja za izbor predsjednika, ali sa obzirom da mnogi računaju na ovdašnje glasove itekako im je odjednom stalo do nas i naših problema. Od kada je neovisne Hrvatske, Hrvati u BiH su prošli dva razdoblja!
Prvi period je za vladavine pokojnog Franje Tuđmana u kome su Hrvati u BiH bili dio svakodnevne politike, a drugi period je vladavina Stjepana Mesića koji je na sve načine pokušao udaljiti bh Hrvate od Zagreba. Za vrijeme oba perioda RH je pomagala ovdašnji puk, razlika je u tome što je za oca domovine pomoć dolazila na svim planovima, dok u posljednje vrijeme (čitaj Mesićevo) Hrvati dobivaju pomoć na kapaljku i to uglavnom za neke kulturne projekte. Naravno, danas svi od reda ističu da će se to stanje promijeniti, te da Hrvati u BiH neće biti prepušteni sami sebi i pušteni da izumru kao manjinski narod prvo u Federaciji BiH gdje su od strane partnera dovedeni na marginu, a zatim i u cijeloj BiH gdje se nalaze u sendviču između srpske i bošnjače politike, ili globalno još jednog tihog rata velikih sila SAD-a i Rusije. Htjeli Vi to priznati ili ne, Hrvati u BiH su danas u teškom položaju prepušteni i ostavljeni od svih, pa i od svoje matice RH. Ono čemu se trenutno svi na ovim prostorima raduju jeste odlazak Stjepana Mesića sa čela države i kada bi se pravila anketa koga najviše mrze Hrvati u BiH, Mesić bi bio na samom vrhu ankete. Tu bi još dobar dio glasova dobio Ćiro Blažević demagog, čovjek sa sto lica i isto toliko nacija. Treći koji bi se mogao priključiti vodećem dvojcu je Željko Komšić na papiru član predsjedništva ispred hrvatskog naroda u BiH, a u stvarnosti hrvatski Sejdo Bajramović ili produžena ruka bošnjačke unitarne politike.
Svoj trojici navedenih zajedničko je što pokušavaju nametnuti tezu o BiH kao jedinstvenoj državi ravnopravnih naroda koja je još izgleda moguća samo na nekom papiru i u glavama trojice te mušketira. RH kao jedna od supotpisnica Dejtonskog sporazuma trebala bi obratiti pozornost na tu činjenicu. Ako i Vi gospodo kandidati mislite da je dovoljno dati nekoliko desetina tisuća kuna za narodne nošnje Posavine grdno se varate. Nadam se također da nećete ponoviti grešku predsjednice vlade gospođe Kosor koju je ovdašnji narod cijenio sve do njenog slikanja u dresu nama strane reprezentacije sa jednim od gore nabrojanih demagoga. Sličan čin bio bi ravan pokušaj političkom samoubojstvu za veliku većinu Hrvata na ovim prostorima. Nadam se da Vi, gospodo kandidati, za razliku od sadašnjeg predsjednika dobro znate da nije istina da Hrvati ovdje ne prihvaćaju BiH, nego je istina da ovakva BiH kakva je danas ne prihvata Hrvate. Današnja BiH sa svim mogućim preglasavanjem Hrvata na svim razinama vlasti , bez hrvatskog tv kanala i medija na hrvatskom jeziku, bez prava na ikakva prava nije ono što je Hrvatima zajamčeno ni u Dejtonu ni u Ustavu BiH. Nadam se, da ste i Vi gospodo ,shvatili da je došlo vrijeme da se to promijeni, kao da je došlo vrijeme da se promijeni statut grada Mostara. Lijepo je ovih dana slušati Vaša obećanja, kao što je lijepo znati da netko i od nas ovdje makar malim dijelom ovisi u RH. Ovaj put s obzirom na kandidate ,Hrvatski narod ima vjere da će se nakon izbora zvanični kurs RH promijeniti, te da će Hrvati u cijelosti dobiti predsjednika kakvog zaslužuju. Osam godina vladavine Stjepana Mjesića predug je period nebrige matice za jedan mali narod kakav su Hrvati u BiH. To nisu shvatili sadašnji vlastodršci, a na Vama je danas dragi kandidati da nakon izbora konačno progovorite o problemima Hrvata u BiH u Zagrebu i Mostaru, a nikako u Sarajevu koje je današnjom nacionalnom slikom pokazalo koliko je multinacionalno i multietničko.
Ako je današnji predsjednik slabo obaviješten o stanju u BiH, čudi me da mu nitko od toliko savjetnika koje narod plaća nije ispričao da su slike Sarajeva sa vjerskim objektima svih naroda koji bi trebali biti ravnopravni slikane prije rata, te da su danas neki drugi vjerski objekti u modi. Uzalud pišem još jednom ću napomenuti o, hvala Bogu, ubrzo bivšem predsjedniku RH. Imao je vremena puna dva mandata da misli na ovo gore napisano, pa kada se nije brinuo za toliko vremena o nama pametnije bi mu bilo da se pred kraj mandata brine o umirovljeničkim danima. Toplo mu želim da te svoje dane provede sa gore nabrojanim Blaževićem i Komšićem prodajući on njima i oni njemu maglu sa sarajevskog aerodroma. Ukoliko mu oni dosade, a znam da hoće, ima dosta sarajevskih aga i begova spremnih na šupljake. Još jednom molim današnje kandidate, među njima i budućeg predsjednika RH da ne ponove greške svoga prethodnika i da povedu računa o svemu gore napisanom.