ANTE LUBURIĆ Neka moj puk osjeti kako je biti zatvoren u kući umjesto slobodno šetati Zemljom

ANTE LUBURIĆ Neka moj puk osjeti kako je biti zatvoren u kući umjesto slobodno šetati Zemljom
Facebook

U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna, tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

I reče Bog: Neka bude svjetlost! I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro. Dan prvi.

Ništa više ne podsjeća od trenutne situacije kao ove prve riječi i rečenice Knjige postanka. Zaista smo sve bili uzeli zdravo za gotovo. Misleći da sa ovom tehnologijom možemo sve, u jednom trenutku zaboravili smo na Boga.

Piše: Ante Luburić

I onda reče Bog: Neka moj puk osjeti da samo sitnica može da promijeni svaki tok normalnoga života. Neka moj puk osjeti da odlazak na misu nije samo kršćanska dužnost.

Neka moj puk osjeti kako je svakom bolesniku koji leži godinama u postelji a slabo ga tko posjeti.

Neka moj puk osjeti kako je biti zatvoren u kući umjesto slobodno šetati Zemljom koju Vam Bog stvori i dade da sa njome pametno upravljate.

Neka moj puk osjeti kako je Meni. Ta sa vama sam a niste me posjetili, ostavili ste me i zaboravili. Zaboravili ste me tako brzo i uklonili kao narod Izraelski u pustinji dok sam razgovarao sa Mojsijem. Poslao sam Vam majku Isusovu, ne jednom nego više puta, poslao sam je sa porukom ali vi ste je veselo dočekali ali onda se ispuni ona ljudska: Svakoga gosta tri dana dosta pa Vam i Ona brzo dosadi. Neka je tu, neka ona donosi poruke i u Međugorje i u Fatimu, i u Lourd ali imamo mi i naš pravac.

Nije lako to što ona traži od nas. Poslao sam vam i svoga Sina. Mučili ste ga, razapeli i ubili. Što da još učinim a da vi shvatite da bez Boga nema života? U vama je tohu i bohu- pustinja i praznina.

Uzeo sam sebi za pravo da pomislim što možda misli Bog. I dao nam je zaista najpotpuniju korizmu od kada je svijeta i vijeka. Odjedanput se čuje kao nekada i Put križa, i Gospin plač, i korizma postade vrijeme kakvo baš treba da bude- tiho, puno boli i čekanja nedjelje da Gospodin uskrsne. Na svakom prozoru gore blagoslovljene svijeće, na svakom mobitelu pratimo duhovni sadržaj, svi zazivamo Boga kao Izraelci kada im je Bog poslao zmije.

Milijunski pregledi svetih misa, milijunska praćenja krunice. Milijarde zazivaju Boga i nadaju se da će se smilovati.

Zemlja je pusta i prazna ali Duh Božji lebdi nad nama. Ponovno će doći svjetlost i vidjeti će Bog da je svjetlost dobra.
Reče Sirah od 11 do 18 retka :
Ne reci: „Od Boga je grijeh moj“,
jer što on mrzi, nikada ne čini.
I ne reci: „ On me zavede“
Jer njemu grešnici ne trebaju.
Gospodin mrzi svaku gnusobu,
A mrzi je i onaj tko se njega boji.
On je sam u početku stvorio čovjeka
i prepustio ga slobodnoj volji njegovoj.

Ako hoćeš, možeš držati zapovijedi,
u tvojoj je moći da budeš vjeran.
On je preda te stavio vatru i vodu:
za čim hoćeš pruži ruku svoju.
Pred čovjekom je život i smrt,
što on više voli to će mu se dati.
Jer velika je mudrost u Gospoda,
on je svemoćan i vidi sve!

Mi trebamo tražiti u svakoj minuti Božji šekinah, Božju prisutnost da bi i mi dočekali Uskrsnuće.

Nadati nam je se da će se Bog smilovati, svojom riječi sve ovo zaustaviti, otvoriti kuću svoju, otvoriti vrata svoje Crkve. Nadati nam je se da ćemo ponovno imati priliku uzeti Tijelo Kristovo, ponovno kleknuti i vapiti Njemu koji sve stvori , koji sve uzdržava, koji svime upravlja. Neka nam je svima zajedno sretan i blagoslovljen ovaj Uskrs.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.