FOTO  Otkrivanje spomenika Miru Barešiću u Dragama

Miro Barešiću je rođen 10.09.1959 godine, a poginuo je 31.07.1991 godine u selu Miranje Donje u zaleđu Pakoštana pod još nerazrješenim okolnostima. Još kao dječak Miro je pri sebi imao avanturističku crtu, i trenirao je borilačke sportove.

Kao petnesetogodišnji dječak pokušao je sa još dvojicom prijatelja pobjeći iz bivše Jugoslavije. Kao sljepi putnici ukrcali su se na brod i stigli čak do Engleske ,gdje su uhićeni i vraćeni natrag u Šibenik.

Miro ponovo bježi iz Jugoslavije 1969. godine i stiže u Dansku, a zatim i u Švedsku. Pošto je bio veliki domoljub nije mogao više gledati i slušati kao jugoslovenski komunisti uništavaju Hrvatsku i Hrvate, te odlučuje  sa Anđelkom Brajkovićem, Antom Stojanovim , Marinkom Lemom,i Stanislavom Miličevićom oteti jugoslavenskoga ambasadora u Stockholmu Vladimira Rolovića.

Ušli su u ambasadu i gdje zarobljavaju stražara, a Miro odlazi do Rolovićevog ureda i tu dolazi do potezanja pištolja od strane Rolovića, ali ga Miro karate udarcem onesposobljava i veže. Dolazi policija i zaposlenici ambasade svim silama pokušavaju ući u sobu gdje se se Miro i Brajković zabarakadirali držeći Rolovića.

Kada su vidjeli da nemaju više kud jer samo što policija nije provalila vrata Miro puca u Rolovića da ga bar na taj način kazni za sve zločine koje je počinio nad Hrvatima. Miru i Brajkovića odvodi policija u zatvor, a Rolovića u bolnicu gdje umire osam dana poslje. Tito ga je proglasio narodnim herojom i pokopan je u sve vojne počasti u Beogradskoj aleji narodnih heroja.

Beograd je prvo diplomatskim kanalima pritiskao Švedsku vladu da uhvati što više Hrvatskih emigranata u čemu i uspjevaju, tako da uz Barišića i Brajkovića u lisicama završavaju Stojanov, Lemo i Miličević. Sljedi mučno suđenje gdje Barešića i Brajkovića osuđuju na doživotni zatvor, Stojanov je osuđen na četri a Lemo i Miličević na dvije godine robije.

Dok su Barešić i Brajković robijali u zatvoru Hrvatski emigranti i domoljubi ne miruju. Tomislav Rebrina, Rudolf Prskalo i Nikola Lisac otimaju švedski zrakoplov kompanije SAS na liniji Oslo-Stockholm i pod prijetnjom oružjem prisiljavaju pilota da sleti u Malmo i traže da Švedska vlada osobodi sve osuđene Hrvatske političke zatvorenike.

Počinju pregovori koji traju cijelu noć i napokon švedske vlasti su pomilovali osuđene Hrvate. Dana 16. rujna Miro Barešić, Anđelko Brajković, Ante Stojanov, Marinko Lemo, Blago Mikulić i Ivan Vujičević napustaju Švedsku, a Stanislav Miličević je ostao jer se je bojao letenja, te lete za Madrid.

Jugoslavija zahtjeva ponovno suđenje i šveđani poništavaju pomilovanje, te počinje ponovno suđenje za otmicu zrakoplova.Kada bivaju oslobođeni krivnje  potjerani su u Paragvaj. Tako je tekla životna golgota domoljuba i velikoga čovjeka koji je iznad svega volio svoju Hrvatsku.

Sinoć se na otvorenje spomenika Miru Barišiću u Drage slila sva vojska domoljuba od ministara branitelja Tome Medveda, Zlatka Hasanbegovića , Ante Deura, generala Gotovine, Rojsa, Glasnovića i Lucića pa do Gorana Dodiga i Velimira Bujanca. Nazočni su bili i Imoćani, Hercegovci, Riječani, i naravno naš iseljenici.

Priređena je  bogata gastronomska ponuda uz vola sa ražnja i srdele sa gradela, a nebo iznad Draga je obasjao veličanstveni vatromet. U zabavnom djelu programa nastupili su Niko Bete, Bepo Matešić, Tomislav Bralić i mnogi drugi. Spomenik je blagosovio biskup u miru Mile Bogović , a otkrio ga je Mirov sin Ivan Viktor.  Nazočna je bila i supruga od Mira, Slavica, te njegove kćerke Vera Viktorija i Andreja Jelena.

Kako kaže Mirov prijatelj i suborac Tomislav Rebrina Miro Barešić je bio istinski Hrvatski revulicionar  i kao takav je živio i kao takav je i poginuo. Na žalost pogunio je prerano jer bi Hrvatskoj bio potreban danas isto kao i nekada.

Spomenik je rad Akademskoga kipara Ivan Kujundžića i nazvan je pogled u budućnost.

Tekst i Foto by Ivica Lozina