Trebinje ostaje bez radne snage - Sve više Trebinjaca i preko jeseni i zime radi u Dubrovniku

30.10.2019

Odlazak radnika u susjedni Dubrovnik odavno je postalo činjenično stanje koje se ne može osporiti, međutim, ove godine došlo je do značajne promjene pa brojni Trebinjci u ovom gradu na Jadranu više ne rade samo tijekom ljetne sezone, već tokom cijele godine.

Potvrđuju to i sami Trebinjci sa kojima smo razgovarali, navodeći da su dobili ponude da tijekom cijele godine budu zaposleni u gospodarskim subjektima na području ovog grada.

"Radim u jednom maloprodajnom objektu, ponudili su mi da radim na neodređeno vrijeme. Iz Trebinje nas ima desetak, zadovoljni smo uvijetima", rekla je Trebinjanka za TrebinjeLive.

U Trebinje se, dodaje, za sada, neće vraćati raditi. Uvijeti u Dubrovniku su joj dosta bolji od onih u Trebinju.

Imaju besplatan smještaj, poštuje se radno vrijeme, a svaki prekovremeni radni sat se uredno plaća.

"To u Trebinju još uvijek nije tako. Radila sam, nijedan prekovremeni sat mi ne bi bio plaćen, jer su znali da nemamo gdje otići. Sada više to nije tako", kaže Trebinjka.

Tijekom jeseni i zime u Dubrovniku će raditi, uglavnom, oni radnici koji su zaposlenje dobili u trgovačkim radnjama, dok će većina onih koji su radili u hotelima ili restoranima imati određen postotak plaće, kako bi se već u ožujku slijedeće godine vratili na radna mjesta.

Dvadesetčetvorogodišnji Trebinjac, u Dubrovniku će raditi do prosinca, a zatim će tri mjeseca dobivati naknadu, iako neće dolaziti na posao.

Ponudili su mu dobre uvijete, svakog mjesta zaradi i do 1.700 maraka, a, osim toga, plaćeni su mu smještaj i dva obroka.

"Sada dolazim u Trebinje svaki tjedan. Tijekom sezone sam dolazio jednom u 15 dana. Mnogo mi je lakše što radim u Dubrovniku, nego da sam morao spakirati kofere, učiti jezik i otići u Njemačku", kaže nam on.

Vjeruje i da od slijedeće sezone više neće biti dužih čekanja na granici.

"Ni ove godine nije bilo nešto pretjerano, a često sam granicu prelazio i pješke. Niko nam ne pravi probleme, ponekad nam uz putovnicu traže i radnu dozvolu. U suštini, ako si regularan, nemaš nikakvih problema", kaže ovaj Trebinjac.

Osim onih koji spavaju u Dubrovniku, ima i onih građana koji svakodnevno idu na posao iz Trebinja.

Radno vrijeme im počinje između šest i osam sati, a u Trebinju su već do 16.00 sati.

"Subotom radim do 12.00 sati. Nedjeljom ne radimo. Imamo pravo na dodatni slobodan dan ako imamo više radnih sati od predviđenih. Ja sam za sada prezadovoljan", ističe jedan Trebinjac.

Međutim, niko ne krije da u Dubrovnik odlaze najbolji trebinjski radnici, "majstori svog zanata" koji svoju koru kruha nisu uspjeli zaraditi u Trebinju.

Baš zato u Trebinju je sve veća potražnja za radnicima, a broj nezaposlenih u posljednjih 30 godina nikada nije bio manji.

Od onih koji su ostali u Trebinju i traže posao, malo tko će prihvatiti da radi ispod 600-700 maraka, jer je sada situacija dosta drugačija, pa više nema onih koji će pristati raditi za 450 maraka i po devet-deset sati dnevno.

Svjesni su toga i gospodarstvenici. A oni koji još pokušavaju shvatiti već mjesecima ne mogu naći radnika. A kakvo je stanje, ukoliko ne povećaju plaće, neće ga lako ni pronaći. Bar ne iz Trebinja.


loading...