Zašto narod ne sluša, i zbog čega se oteo koroni, tj. kontroli!?

Zašto narod ne sluša, i zbog čega se oteo koroni, tj. kontroli!?
Ilustracija

Koronavirus, kao i svaki virus nezaustavljivo napreduje, kako u BiH, tako i okruženju. Krizni stožeri i ministarstva zdravstva nekad sigurni, a danas u neobranu grožđu. Narod koji je u ožujku slijepo slušao sad se opet oteo kontroli, izbori stižu, korona napreduje, a više nitko neće ni da stavi maske. A zašto narod ne sluša, i zbog čega se oteo koroni, tj. kontroli!? Evo par primjera:   

-Mostarski kafići rade, rade i tržni centri, dok je na Sveučilištu u Mostaru nastava u potpunosti ili djelomično online. Studenti se sada okupljaju po dnevnim boravcima, skidaju lekcije umjesto da slušaju predavanja, a nakon toga svi lijepo na piće. U međuvremenu roditelji uplaćuju redovito semestar, kao da im dijete redovito studira, tj. pohađa nastavu, a politički "slobodni" rektor o svemu će, samo nemoj o školarinama.

-U školama zbog jednog oboljelog učenika cijeli razred ide u samoizolaciju, u svlačionicama samo igrač koji je pozitivan, a suigrači nastavljaju igrati – iz čega bi se mogao izvući zaključak da se virus mnogo brže širi u učionici, nego u svlačionici, odnosno da novac određuje gdje se koronavirus širi, a gdje ne.

-Djeci skraćeni sati, bez velikog odmora, svakodnevno sve manje znaju. Nisu ni otišli u školu vraćaju se, usput svrate u kafić il na igralište sjede koliko hoće. Na odmor pak ne mogu na isto igralište, jer svjež zrak šteti. Ministar prosvjete u HNŽ-u se opet skriva, ne odgovara na upite, jer zapravo nema odgovore na pametna pitanja roditelja, a već je nekoliko puta izvlačio jocker operi ruke i sve svali na struku.

-U nekim županijama policija obilazi svadbene salone, u HNŽ-u prođe nekoliko liječničkih i stranačkih svatova s više stotina uzvanika u zatvorenom. Inspekcije ni za lijeka, bojazni od korone u tim redovima valjda nema. 

-U ZHŽ bivši v.d ravnatelj ZZJZ reče da je u Grudama na djelu lokalna transmisija, a par stotina uzvanika par večeriju prije pjevalo na svadbi sina jednog gospodarstvenika. Preveliko da bi se zataškalo, no zaletio se. Danas je bivši jer ga je očito lokalna transmisija, tj skrivanje svatovskog klastera nakon našeg poziva skupo koštalo.

Primjera je nebrojeno, da ne podsjećamo na one stare, možda i najapsurdnije, a koje stožernicima možda već sada i treba oprostiti(zabrana kretanja iz mjesta prebivališta, te razmak osobe koja stoji sama na otvorenom prostoru) budući da su to bila vremena nesnalaženja i straha. Dobra namjera ponekad iziskuje da oprostiš loše.

No, danas više oprosta nema. Koronu smo spoznali, a kroz nju i domaću politiku, a i struku, koja nema odvažnosti donositi logične mjere, a nelogične narod neće više podržavati, jer nije ožujak, debelo smo u listopadu.