ANALIZA Osam Lagumdžijinih pogrešnih premisa zbog kojih je BiH postala njegov talac

SDP i lider te stranke Zlatko Lagumdžija postaju žrtve pogrešnih premisa s kojima su krenuli u formiranje vlasti nakon izbora, a Bosna i Hercegovina postala je talac njihova avanturizma. Zemlja je i prije izbora bila na rubu ponora, a SDP je sada, čini se, napravio korak naprijed.

Piše: Milan Šutalo

Koje su to SDP-ove pogrešne premise.

Prvu je Lagumdžija izrekao odmah nakon objave izbornih rezulata proglašavajući sebe i SDP pobjednikom izbora i najavljujući formiranje tzv proeuropske vlade.

U državi u kojoj su tri naroda suverena i u kojoj je većinu glasova unutar srpskog biračkog tijela dobio SNSD, unutar hrvatskog HDZ BiH, dok je SDP dobio po 1,5 posto hrvatskih i srpskih glasova, jasno je da SDP nije pobjednik izbora.

Drugo. SDP proglasio je sebe bosanskohercegovačkom, odnosno i bošnjačkom i hrvatskom i srpskom strankom. Rezultati izbora pokazali su, međutim, da je SDP dominantno bošnjačka stranka, te da nema legitimitet predstavljati u vlasti Hrvate i Srbe. To što se SDP deklarira i kao bosanskohercegovačka stranka posve je bespredmetno isticati, jer epitet bosanskohercegovačka pripada svim strankama koje su registrirane u BiH i sudeluju na izborima.

Treće. Lider SDP Zlatko Lagumdžija nakon izbora izjavio je kako je očito da su se glasajući za SDP građani Bosne i Hercegovine opredjelili za promijene, te da vlast treba biti izraz tog opredjeljenja. I ta je konstatacija pogrešna. Naime, samo su građani bošnjačke nacionalnosti odlučili veće povjerenje dati SDP-u, a kazniti SBiH,dok su građani Srbi i građani Hrvati ponovno glasali za SNSD, odnosno HDZ BiH. Što više za SDP je glasala samo trećina bošnjačkih birača izašlih na izbore, znatno veću legitimaciju od SDP-a unutar hrvatske i srpske nacionalne zajednice imaju HDZ BiH, odnosno SNSD, nego SDP unutar bošnjačke zajednice. Moglo bi se čak reći da dvije trećine Bošnjaka nije dalo povjerenje SDP-u već SDA, SBBBiH, S BiH i drugim strankama. Drugim riječima SDP, ne samo da nije pobjednik izbora u BiH, već je tek reaativni pobjednik unuatar bošnjačkog biračkog tijela, dok na osnovu izbornih rezulata nema nikakva prava predstavljati Hrvate i Srbe.

Četvrto. Hineći, suprotno daytonskim ustavnim odredbama, da je BiH građanska država i da je SDP pobjednik izbora u građanskoj BiH, Lagumdžija je sebe, kao lažnog pobjednika izbora promovirao u budućeg premijera BiH, ne obazirući se na dogovor da se na mjesto predsjedatelja Vijeća ministara, nakon svakog mandata rotiraju kandidati koje predlože valadajuće stranke ili koalicije s većinskim bošnjačkim, srpskim, odnosno hrvatskim legitimitetom.

Peto. Polazeći od toga da stranke koje zagovaraju određena ustavna riješenja, koja ne korespondiraju s ustavnim uređenjem koje zagovara njegova stranka, ne mogu biti u vlasti, Lagumdžija je nastojao dizajnirati koaliciju, birajući tko bi u novoj vlasti predstavljati Srbe, a tko Hrvate. Koketirajući s izbornim gubitnicima na srpskoj i hrvatskoj političkoj sceni, Lagumdžija je proizveo nacionalne blokove SNSD- SDS i HDZ BiH- HDZ1990.

Kada je shvatio kako u formiranju vlasti na razini BiH ne može zaobići većisnki srpski izborni legitimitet, odlučio se, na formiranje vlasti samo u Federaciji, bez legitimnih predstavnika hrvatskog naroda..

Šesto Lagumdžijin moto bio je prvo podjela posla i odgovornosti, a onda podijela fotelja, što je čisti sofizam, također je pogrešna premisa. Naime, u BiH kao državi tri suverena naroda vlast mogu formirati samo legitimni predstavnici ta tri suverena naroda: Prema tome Program nove vlasti može biti samo rezultat dogovora i kompromisa legitimnih predstavnika tri naroda. No, Lagumdžija je pogazio to načelo, napravio dokument tzv Platformu, kojeg je sam proglasio proeuropkom i bosanskohercegovačkom. Rušeći osnovne postavke demokracije da su u BiH suverena tri naroda i temelje na kojima je BiH jedino moguća, Lagumdžija je sve koji se tome protive stigmatizirao kao rušitelje države i antieuropske snage

Sedmo. Tako je napravio antihrvatsku, probošnjačku, ideološki neodrživu, antibosanskuhercegovačku i antieuropsku koaliciju. Ta je koalicija antihrvatska, jer iz vlasti isključuje stranke za koje je glasala velika većina Hrvata, koji su kao i Bošnjaci i Srbi nositelji suvereniteta. Ta je Koalicija probošnjačka i ideološki neodrživa jer je u njoj uz SDP, kao lijevu stranku, druga po izbornim rezultatima najjača desna bošnjačka stranka SDA , zatim Lijanovićeva tajkunska nazovi stranka koja je od uglavnom bošnjačke sirotinje obećavajući joj 100 KM, na prevaru dobila nešto više od 40.000 glasova,a od hrvatske sirotinje nešto više od 5 .000 glasova, kako bi s tim glasovima trgovala, te minorna hrvatska desničarska stranka HSP, koja se u predizbornoj kampanji zalagala za istu stvar, za koju se zalažu i dva HDZ-a.. Sama struktura koalicije otkriva njezinu ideološku neodrživost koja je podređena namjeri SDP-a- pretvoriti Federaciju BiH u bošnjački entitet, što je i antidaytonski i antibosanskohercegovački i antieuropski.

Osmo. Lagumdžija nakon svega nudi novo- opet paradoksalno- riješenje. Tobož velikodušno prepušta vlast na razini BiH drugima, nakon što je shvatio da putem kojim je krenuo ne može ovladati institucijama BiH. Najavljuje kako je na razini BiH spreman biti konstruktivna oporba, ali za njegovu tzv Walter Wolf koaliciju na razini BiH traži mjesto premijera i šefa diplomacije, što je nonsens. Ponašajući se kao slon u staklarskoj radnji Lagumdžija je paralizirao zemlju i doveo je na rub raspada. Sam sebe doveo je u slijepu ulicu, držeći BiH i građane ove zemlje kao taoce.

dnevnik.ba