Vitamin C – kralj među vitaminima

Vitamin C – kralj među vitaminima
Među vitaminima, tim tvarima bitnima za normalno funkcioniranje organizma, jedan od najcjenjenijih je svakako C. Vitamin C na glasu je kao sredstvo koje sprečava prehladu i gripu, a ako su te bolesti uzele već maha, ublažava popratne pojave. Osim toga, pomaže i protiv pretjeranog gomilanja kolesterola, pa čak i protiv razvijanja tumora.

Nedvojbeno je da je vitamin C – tvar koja je po svom sastavu askorbinska kiselina – nezamjenjiv u ljudskom organizmu, baš kao što su to kisik i voda. Dokaz: nedostatak tog vitamina uzrokuje skorbut, tešku bolest odavna poznatu među mornarima koji se za dugih plovidbi nisu mogli hraniti svježom hranom s dovoljno C vitamina. Engleski liječnik James Lind prvi je oko 1750-te dokazao da limunov sok sprečava tu bolest. Zanimljivo je da je britanska Kraljevska mornarica, iako je skorbut nemilice kosio njene veslače, čekala cijelo stoljeće da primijeni Lindovo otkriće u praksi.

Povijest


Znanstvenici su tek u dvadesetim godinama prošlog stoljeća u toj protuskorbutnoj tvari u limunu i drugom voću i povrću prepoznali vitamin C. Liječnik Albert Szent-Györgyi, poslije više od deset godina istraživanja na njujurškoj klinici Mayo, dobio je 1937. godine Nobelovu nagradu za uspješno identificiranje vitamina C i njegove uloge u izmjeni tvari u ljudskom organizmu.

Prehlada, gripa

Evo što su pokazala istraživanja koja se o djelovanju tog vitamina provode u toku nekoliko desetljeća:  - askorbinska kiselina djeluje kao blagi antihistaminik, tj suši izlučevine u nosu; - vitamin C pomaže bijelim krvnim zrncima u borbi protiv virusnih infekcija na taj način što pojaćava otpornost organizma protiv prehlade. To je ustanovljeno istraživanjima u kojima su jedni oboljeli dobivali C vitamin, a drugi inertnu placebo tvar.

Kolesterol

Koliko god je uloga vitamina C u „liječenju“ prehlade i gripe očita, toliko je nejasno njegovo djelovanje na krvožilne bolesti. Ipak istraživanja su pokazala da povećane količine vitamina C idu usporedo s povećanim količinama kolesterola HDL (takozvanog dobrog kolesterola). Osim toga, još jedna njegova bitna funkcija je sprečavanje oksidacije masnoća u tijelu, što je zapravo pretpostavka za prevenciju ateroskleroze.

Važnost u zdravlju kože


 - Uz sve ove zaštitne funkcije, jednako nam je bitna i njegova funkcija kod ublažavanja osjetljivosti usne šupljine (gingivitisa),  protiv pojave katarakta te građevna funkcija vitamina C. Neophodan je za sintezu kolagena, vlaknaste bjelančevine koja učvršćuje mišiće i krvne žile, ali je i sastavni dio kože, tetive, kostiju, hrskavice i zubi. Upravo zato dovoljna opskrba organizma vitaminom C olakšava zarastanje rana, a postiže se i zdraviji i ljepši izgled kože. Veće potrebe za tim vitaminom imaju trudnice, dojilje, rekonvalescenti, starije osobe kao i aktivni sportaši, zbog izuzetnih tjelesnih i psihičkih napora, piše portal Centar-zdravlja.net

Koliko je potrebno?

Ovisno o uzrastu dnevne potrebe vitamina C iznose 36 – 60 mg. Više je potrebno trudnicama (70 mg na dan), dojiljama (u toku prvih šest mjeseci po 95, azatim 90 mg dnevno) te pušačima koji troše više tog vitamina – potrebno je čak 100 mg na dan. Zagađenost okoline, pušenje, konzumiranje alkohola, uzimanje nekih lijekova (aspirina i antibiotika), operativni zahvati kao i neke bolesti smanjuju zalihe vitamina C u organizmu. Za vrijeme trudnoće, dojenja i rasta, kao i drugih stanja u kojima su ubrzani metabolički procesi u organizmu, povećava se potreba organizma za vitaminom C. No vitamin C je potrebno stalno unositi, a je pojedinačno (kao kod određenih bolova) jer se naprosto ne može postići stalna razina C vitamina u krvi. Treba ga uzimati svakodnevno.

Nedovoljno unošenje vitamina C u organizam izaziva sklonost krvarenju, sklonost infekcijama, sporo cijeljenje rana, slab razvoj kostiju i zubi, razdražljivost, slabost, slabokrvnost i skorbut. Ljudsko tijelo ga ne može sintetizirati nego ga moramo uzimati s hranom ili kako u obliku tableta.

Bez štetnih posljedica može se unositi čak 1000 mg vitamina C na dan, a neki smatraju kako se kod doza većih od 250 mg samo mali dio zadržava u tijelu, a većina izlučuje mokraćom.

Šipak na vrhu popisa
Najbogatiji izvor vitamina C su raznoliko voće i povrće. Najviše ima šipak, i to 2000 mg/100g. Nakon njega tu su: crni ribiz - 200 mg/100g, crvena paprika - 190 mg/100g, peršin - 130 mg/100g, kivi - 90 mg/100g, brokula - 90 mg/100g, crveni ribizl - 80 mg/100g, papaja - 60 mg/100g, jagode - 60 mg/100g, naranča - 50 mg/100g. Slijede limun, dinja i cvjetača s 40 mg/100g, pa grejpfrut, malina, mandarina, špinat i kelj s 30 mg/100g.
20 mg/100g imaju limeta, mango i krumpir, a 10 rajčica, borovnica, ananas, grožđe, marelica, šljiva i lubenica. 9 mg/100g imaju banana i mrkva, 8 avokado, 7 trešnja i breskva, 6 jabuka i kupina, 5 cikla, 4 kruška i zelena salata, 3 krastavac, 2 mg/100g patlidžan i smokva...


Vitamin C i štednjak

Vitamin C topiv je u vodi, osjetljiv na toplinu i zrak te oksidanse. Zbog toga se prilikom kuhanja i konzerviranja hrane gubi veliki dio vitamina C, koji se nalazi u svježim namirnicama. Evo nekoliko domišljatih savjeta kako sačuvati djelotvornost tog vitamina prilikom kuhanja:

  • namirnica se ne smije rezati na jako sitne komade, što su oni manju veća je površina izložena kontaktu sa zrakom i vodom.
  • namirnicu treba staviti u kipuću vodu. Na taj način vrelina uništava enzime koji oksidiraju vitamin C, a oslobađaju se rezanjem i guljenjem povrća i voća.
  • namirnice treba kuhati u samo onoliko vode koliko je nužno potrebno; što je više vode u njoj se otapa više vitamina.
  • vrijeme kuhanja treba ograničiti na najnužnije; produženo zagrijavanje i kuhanje omogućuje oksidaciju većih količina vitamina C.
  • vodu u kojoj se kuhaklo povrće treba po mogućnosti ponovo iskoristiti, primjerice za pripremanje umaka ili juhe; ta voda je otopina mnogih korisnih tvari iz povrća, pa tako i vitamina C.
izvor: zena.hr