Nova metoda liječenja za dijabetičare kojima je stradao vid

dijabetis, znanstvenici, dijabetes tipa 2, lijek

Ubrizgavanje lijeka koji sadrži djelatnu tvar ranibizumab izravno u oko pacijenta jedanput mjesečno, tri mjeseca uzatopce, pokazalo je znatno poboljšanje vida i spriječilo napredovanje njegova gubitka. Rezultati istraživanja pokazali su se boljima u odnosu na tradicionalne metode koje se primjenjuju kod osoba s proliferativnom dijabetičkom retinopatijom (PDR), kažu znanstvenici sa Sveučilišta Emory u Atlanti.

Oštećenje vida nastaje kada uslijed smanjene opskrbe mrežnice kisikom i hranjivim tvarima, takozvane ishemije, na ishemičnim dijelovima mrežnice dolazi do abnormalnog rasta novih krvnih žila - neovaskularizacije. Te su žilice vrlo krhke, lako pucaju te u unutrašnjosti oka nastaje još veće krvarenje. Neliječenje takvoga stanja nerijetko rezultira sljepoćom.

Jedan od dosad primjenjivanih načina liječenja PDR-a je fotokoagulacija mrežnice laserom koja ponekad rezultira gubitkom perifernog vida i slabijim vidom noću.
Zahvaljujući novom načinu liječenja injekcijama ranibizumaba pacijenti nisu izgubili periferni vid, a središnji vid im se poboljšao, zbog čega su, u prosjeku, vidjeli bolje i uspijevali pročitati pola retka više.

"Rezultati ovog istraživanja su važni jer oftalmolozima nude nove opcije u liječenju PDR-a", kaže dr. Timothy Olsen sa Sveučilišta Emory te dodaje da se ranibizumab u oko treba injektirati tri mjeseca uzastopno po jedanput mjesečno.

Od 2005. broj odraslih osoba oboljelih od dijabetesa povećao se za visokih 65 posto, što znači i veći broj pacijenata potencijalno izloženih dijebatičkoj sljepoći.

Britanski znanstvenici upozoravaju da je dijabetes vodeći uzrok sljepoće kod odraslih ljudi u Velikoj Britaniji. Procjenjuje se da ih je u Engleskoj oko 4200 oslijepilo od posljedica dijabetičke retinopatije. Po podacima British Heart Foundation u toj zemlji s dijabetesom živi oko 3,5 milijuna ljudi.

Rezultati istraživanja predstavljeni su na godišnjem kongresu Američke oftalmološke akademije te su objavljeni u časopisu JAMA.

Hina