Koliko dugo možemo bez sna

Naime, mučila ga je nesanica, pa je spavao samo uz pomoć lijekova.

Jackson je uzimao infuzije propofola, koji se inače koristi za kiruršku anesteziju, kojima je liječio nesanice. Dr. Charles Czeisler, znanstvenik s Harvarda, u sudnici je pojasnio da propofol potiskuje REM fazu sna. Da Jackson nije umro od predoziranja, manjak REM sna mogao ga je ipak na koncu ubiti, rekao je dr. Czeisler. 'To bi bilo kao da pojedete neku vrstu celulozne kuglice umjesto večere. Vaš će želudac biti pun i nećete biti gladni, ali to je ipak nula kalorija i ne ispunjava prehrambene potrebe', rekao je.

Je li REM faza sna važna?

Iako je nedostatak sna tijekom vremena povezan s pretilošću i kroničnim bolestima, poput dijabetesa i raka dojke, teško je ustanoviti što točno dovodi do neželjenih pojava. Osim toga, znanstvenici se ne slažu oko toga je li REM faza sna najvažnija. 'Nema dokaza da izostanak REM sna može ikoga ubiti', rekao je dr. Jerome Siegel, profesor psihijatrije na UCLA.

REM fazu karakterizira povećana moždana aktivnost i stanje u kojem su snovi najintenzivniji. Smatra se da ovu fazu prvenstveno regulira područje mozga zvano pons. Često su oštećenja ovog dijela mozga uzročnik smrti. Međutim, postoje ljudi koji su preživjeli ozljede ovog dijela mozga te i dalje vode normalan život i bez da utonu u REM fazu, rekao je dr. Siegel.

Izraelski znanstvenik Peretz Lavie pratio je pacijenta koji ne može utonuti u REM fazu zbog ozljede mozga. Čovjek ipak uspješno studira pravo i uređuje križaljke za jedne novine u Tel Avivu.

Koliko dugo možete ostati budni?

Randy Gardner drži rekord kao osoba koja je najduže dobrovoljno bila bez sna - čak 264 sata (oko 11 dana). To se dogodilo 1965. godine, kad je imao 17 godina, a sudjelovao je u školskom znanstvenom projektu.

Nitko nikad nije umro samo zbog nedostatka sna. Međutim, prošle je godine 26-godišnji Kinez pokušao pogledati sve utakmice Europskog kupa. Navodno je umro nakon što je bio budan 11 dana. Zna se da je u tom razdoblju pio alkohol i pušio, što je primarni uzročnik smrti.

U poznatom eksperimentu iz 1980. godine na Sveučilištu u Chicagu, znanstvenici su štakore budili svaki put kad bi utonuli u san. Životinje su uginule u roku od dva tjedna, ali dr. Siegel misli da njihova smrt ima više veze s navalom kortizola, hormona stresa, te povećanjem krvnog tlaka, do kojeg je došlo svaki put kad su ih probudili.

'Ubilo ih je učestalo buđenje, što je sasvim drugačije od nesanice. Ako ćete ostati budni cijelu noć, to se neće dogoditi', zaključio je dr. Siegel.

Tportal.hr