Dr.sc. Lejla Obradović-Salčin: Još kao dijete znala sam da ću radni vijek provesti u bijeloj kuti

U državi i regiji, koja se nalazi na dnu europskih i svjetskih ljestvica, kada su u pitanju ekonomija i uvjeti poslovanja, razmjena pozitivnih priča i iskustava nam je svima izuzetno potrebna. Sigurni smo da ćete se iznenaditi koliko uspješnih ljudi živi oko nas. Neke od tih osoba poznajete, za neke niste nikada čuli. Možda vas nečija priča ili odgovor potakne da pokušate napraviti nešto slično ili više, piše manager.ba.

Djelatnica ste Sveučilišne kliničke bolnice Mostar na Klinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, i obnašate funkciju više asistentice na Fakultetu zdravstvenih studija Sveučilišta u Mostaru. Kakav je odaziv studenata za ovo zanimanje i koliko treba "biti rođen" za ono čime će se osoba kroz karijeru baviti?

Smatram kako je odabrati zvanje jedna od najtežih životnih odluka, jer odabirom zvanja odabiremo životni put.

Mladi ljudi, nakon srednjoškolskog obrazovanja često nisu ili informirani ili još uvijek nisu spoznali svoj dar. Za sve u životu što radite morate biti rođeni za to i samo tako ćete svemu pristupiti sa žarom i željom. Bez toga u konačnici nema ni volje a ni uspjeha.

Zanimanje fizioterapeuta je dosta rašireno zanimanje i prisutno je u gotovo svim kliničkim područjima. Također, sve je značajnije i u oblastima zdravstvenog turizma, u sportskim klubovima... Kada i zašto ste se Vi odlučili da upravo ovo zanimanje obilježi Vašu karijeru? 

Uz oca liječnika bilo je nemoguće ne ostati u medicini.

Već kao dijete znala sam da ću radni vijek provesti u bijeloj kuti.

Ljubav prema čovjeku, životu, prvenstveno zdravom životu vjerojatno me je vodila kroz sve ove godine.

Pobornik sam, i osobno sam puno posvećena zdravom načinu života te slobodno mogu reći da živim svoj posao i obavljam ga s puno ljubavi.

Još kao dijete bavila sam se sportom i odbojku sam trenirala sve do fakulteta.

Mislim da je i to bio jedan od motiva kada sam birala ovaj poziv.

Nakon srednje medicinske škole, u Sarajevu sam upisala zdravstvene studije, nastavila u rodnom Mostaru, a doktorsku disertaciju sam prije pola godine obranila upravo u gradu u kojem je počeo moj put.

Uz sveučilišne diplome, znanje sam nadograđivala stručnim usavršavanjem u Hrvatskoj.

Smatram da čovjek sa učenjem nikada ne može i ne smije stati.

Znanost je nešto čemu sam posvećena i smatram je životnim adrenalinom.

Obzirom da su ljudi tijekom dana prezauzeti i opterećeni brojnim obvezama, nerijetko pogođeni i stresom, kako biste opisali kvalitetu života kod nas? Da li se premalo pažnje posvećuje vlastitom mentalnom i tjelesnom zdravlju?

Evidentno je da je od malih nogu dosta mladih uključeno u sport i sportske aktivnosti, a mene posebno raduje što je sve više onih u "zrelim godinama" koji su aktivni i koji su na vrijeme promijenili životne navike.

Osim što su svijetli primjer, zasigurno će promijeniti sliku budućnosti i cjelokupni trend.

Smatram kako podizanje svijesti o važnosti zdravlja i vođenje zdravog života moraju postati osobni imperativ cijele društvene zajednice.

Stres i fizički rad zasigurno, ponekad i neprimjetno ostavljaju trajne posljedice na svakog od nas, no sve s godinama dođe na naplatu. Kako na najefikasniji način utjecati na svijest ljudi i poticanje zdravijeg načina života?

Čovjek se obično pokrene kada je možda već kasno, a živjeti zdravo ne bismo trebali početi tek kad nam se naruši zdravlje, već preventivno i u mladosti moramo usvajati kulturu zdravog života.

Užurbani tempo uzima sve više maha, no, to ne mora biti izgovor i opravdanje.

Čak i malo uvođenje promjena u svakodnevnicu može rezultirati velikim napretkom. Važno je pokrenuti se.

Uloga fizioterapeuta je naširoko prepoznata i cijenjena. Koliko je ovo zanimanje "popularno" među novim, mlađim generacijama?

Svaka nova generacija je izazov, a napomenula bih da ih je sve više koji odabiru ovaj humani poziv.

Osim vlastite dobrobiti svaki čovjek dužan je dati određeni doprinos društvu, a raditi tj. prenositi znanje mladim ljudima nosi sa sobom veliku odgovornost.

Moji studenti su moja inspiracija za daljnjim usavršavanjem, a svakom pristupam jednako - sa željom da im prenesem znanje.

Nadalje, kao predavač ih želim animirati i motivirati, te im stvoriti navike i poticati ih kako bi stekli znanja, vještine i razvili sposobnosti.

Zašto biste nekom preporučili da odabere ovu profesiju?

Moje kolege i ja svakodnevno se susrećemo s poteškoćama i pacijentima kojima je zaista potrebna stručna pomoć, a najljepša strana našeg posla je upravo napredak ili potpuni oporavak i ozdravljenje istih.

Mislim da nas sve to na posao vodi s osmijehom i budi u nama želju za daljnjim usavršavanjem.

Najljepše je kada čovjek ima priliku i mogućnost raditi ono što voli.

Medicina i sve njene grane prvenstveno su human posao i bez predanosti i ljubavi se ne mogu obavljati.

Kao i svaki posao i ovaj ima svojih prednosti i nedostataka. Ne želim degradirati ostale struke, ali naš poziv je izravno vezan za zdravlje čovjeka i očuvanje kvalitete života.

Preporučila bih ga svim mladim ljudima koji su spremni biti upravo to - ljudi.

Koji su spremni biti nesebični, predani, puni ljubavi i nadasve humani.

Koji je Vaš provjereni recept za usklađivanje privatnih i poslovnih obveza. Koliko sati traje Vaš radni dan?

Moj radni dan ne završava.

U šali često znam reći kako ću jednog dana sresti samu sebe. Iako umorna liježem, s osmijehom se budim jer to je život i put koji sam odabrala i kojim idem.

Moja životna filozofija počiva na dobroj organizaciji i vjerujem kako je to devedeset posto obavljenog posla.

Ne smijemo zanemariti cilj, zadatke i put koji smo zacrtali. Svemu moramo pristupiti odgovorno.

Svakodnevnica generalno crpi energiju i u trci života ponekad "prikočimo", ali važno je ostati fokusiran i ne gubiti se, ne zaboraviti što imamo u sebi, što želimo i što možemo.

Kada to spoznamo, i kako se kaže, utišamo alarme i okidače stresa, može se reći da postižemo ravnotežu.

To smekšava naše prepreke, jača nas i čisti naš put.

Kako punite baterije i vraćate energiju?

Moj životni pokretač je moj sin Mak.

Ma koliko bio naporan dan, za njega nikada ne mogu biti umorna.

Fascinantno, ali uloga majke, ma koliko bilo ponekad naporno i teško, daje vam najveću snagu i energiju. Dijete je neiscrpan izvor ljubavi i sreće.

Pa zar to nije i najjača energija koju možete osjetiti i imati!?

Kao svaka mlada obrazovana žena, posvećena sam struci i trudim se izvršavati svoje obveze ali ne zaboravljam biti majka, supruga, dijete i prijatelj.

U svakom danu, prioritet su Mak i suprug Đenan, ali i moja obitelj i prijatelji koji upotpunjuju moj život.

Kome se najviše u životu divite i zašto?

Zasigurno svojoj majci i svim ženama koje se susreću sa svakodnevnicom koja nimalo nije laka, nikome.

Ženama koje rade, odgajaju djecu, koje su kćeri i supruge, prijateljice.

Koje kroz probleme i životne okuke, uspone i padove prolaze hrabro i snažno s puno ljubavi, neumorne i s osmijehom.

Bez obzira na sve, divno je biti žena!

Koje vještine su Vam do sada donijele najviše koristi u životu?

Sve se u životu može naučiti, uvježbati i usavršiti.

Upornost, ustrajnost, dosljednost i odgovoran pristup svemu čega se dotaknete mora pokazati rezultate.

Kada je teško, znamo se odricati zbog većih ciljeva i svjesni smo da su za uspjeh preko noći potrebne godine mukotrpnog rada i odricanja.

Ne bih željela zvučati pretenciozno, ali smatram kako sam od samog početka imala jasnu sliku i cilj u glavi te da sam upravo tu gdje sam i željela biti.

Vaša definicija uspješnog menadžera?

Mislim kako to najljepše definiraju ostvarenja i rezultati.

U životu je teško dati konačne definicije i formule.

Smatram kako svaki pametan, vrijedan i ambiciozan čovjek koji posjeduje znanja i vještine, i u kojem gori jaka želja za profesionalnim izazovima, napredovanjem i ostvarenjima ne smije zaboraviti da je čovjek i da, osim poslovnih ciljeva i zahtjeva, mora prije svega stvoriti zdravu radnu okolinu.

Uspješan menadžer je na tronu uspješnog tima.

Izvor fotografije: Lejla Obradović-Salčin