Učenici na Facebooku pozivaju na ubojstva učitelja i progon ‘štrebera’

Danas je situacija obrnuta: ona djeca koja provode većinu svog vremena u sobi za kompjutorom lakše postaju metom zlostavljanja. Koristeći internet, čak su 24 sata izložena nasilju, a roditelji im za to uopće ne znaju ili kasno saznaju, kada su njihova djeca već dobrano istraumatizirana.

Popularnost društvenih mreža, posebice Facebooka, narasla je do tolikih razmjera da se i vlade svrgavaju na inicijativu često anonimne grupe. Revolucija u Egiptu, primjerice, počela je malom grupom koja se protivila režimu Hosnija Mubaraka. Stoga je internet postao prilično moćno oružje koje djeca često zloupotrebljavaju formirajući "grupe koje nekog mrze".

"Mrzim Antu, mrzim Anu iz šestog be, svi oni koji mrze učiteljicu iz matematike, mrzim purgere"... samo su neke od mnogobrojnih grupa mržnje na Facebooku, postavljenih vjerojatno iz čiste dosade, no broj članova tih grupa svakodnevno raste, a posljedice mogu biti i te kako opasne.

- Priključite se u ovu grupu ako ti ovaj diže živce... Mali je doša iz velikog grada, pa misli da je netko i nešto i da nas može ponižavati... Ajmo ljudi, di ste, učlanite se!!! - poziva pokretačica ovog mrziteljskog kluba. Kao što to biva, stavili su "Pedru" i sliku, nek se zna o kome se radi.

- Ovo je grupa za sve koji mrze nekog... Jako... Kao ja... - stoji u opisu jedne "općemrziteljske" u kojoj članovi navode koga bi sve "ubili", od kolege iz razreda, bivše djevojke, pa do omražene učiteljice.

Jedna grupa od njih 245 mrzi curu iz škole, a ona im je uzvratila istom mjerom, pa je osnovala protugrupu i sad se natječu tko koga više mrzi. Pravi je hit video o učeniku koji napada i tuče profesoricu, a lajkalo ga je više od 22 tisuće korisnika Fejsa.

Situacija je ponekad prilično ozbiljna, kao primjerice u slučaju iz 2009. godine, kada su na Facebooku osvanule čak tri grupe s obnaženim fotografijama jedne 13-godišnjakinje. Njezini vršnjaci prepoznali su je i vrijeđali na ulici, a priča je došla do pravobraniteljice za djecu koja je obavijestila policiju. Sličan slučaj dogodio se i u jednoj zagrebačkoj školi, gdje je učenica pokrenula blog, a s njim i čitavu grupu učenika koji su nizali ružne komentare o jednoj djevojci koja je proživljavala prave traume zbog izopćenosti. Na koncu su profesori preko policije došli do autorice bloga, inače vrlo uzorne učenice.

Lake mete

- Kada je u pitanju zaštita djece na internetu, nemoćni smo osim u slučajevima da se svako zlostavljanje prijavi policiji, odjelu za maloljetničku delinkvenciju. U Hrvatskoj nema zakona koji bi propisao kako se ponašati prema određenim situacijama na internetu - odgovorio je Krunoslav Borovec iz MUP-a.

Iako su do sada policija i Ured pravobraniteljice za djecu kao i neke udruge koje se bave zaštitom djece od nasilja na internetu izradile projekte koji su objavljeni na internetu, u školama, na tribinama, situacija se nije puno promijenila. Djeca i dalje koriste internet, često i mobitel, preko kojeg napadaju onoga koga izaberu za laku metu.

Napad preko interneta ili cyberbullying danas je najopasnija vrsta nasilja jer bez fizičkog kontakta s publikom djeca i mladi teže vide i razumiju štetu koju njihove riječi mogu nanijeti. Konačno, anonimnost im daje onaj osjećaj da mogu nekažnjeno proći iako ne poštuju socijalne norme i ograničenja.

U svemu ovome treba se zapitati znaju li roditelji što im dijete radi na internetu i koliko vremena tu provodi. Također, koliko često odgojno-obrazovne ustanove razgovaraju s djecom o prevenciji nasilja? Pola sata kod školskog psihologa nije velika utjeha za dijete koje vršnjaci zlostavljaju mjesecima, čak i godinama.

izvor: slobodna dalmacija