Marin Topić: Odsjaji u zlatnom oku

...a sada je ista autorica napisala nastavak Odsjaji u zlatnom oku.

Kako je POČELA ESTETESKA TRANSFORMACIJA EUROPE

Ovo je malo neobičan naslov. Zapravo, ovo nije toliko pokušaj da se nekom objasni umjetnost Marina Topića - nego više da se bude svjedok nečeg veoma značajnog. Zapravo, da se nastoji svjedočiti jednom izuzetno pozitivnom, ne toliko ni pokretu, nego transformaciji umjetnosti u Europi koja je dugo bila zarobljenik tzv. Moderne Umjetnosti.

Nazalost, puno toga što se podrazumijeva pod nazivom Moderna Umjetnost-S veoma rijetkim iznimkama, naprimjer predivne slike Gustava Klimta ili Vasilija Kandinskog-dakle, puno toga aktualiziralo je ili čak produbilo tjeskobu koja je zahvatila Europu, zapravo cijeli svijet u predvečerje svjetskih katastrofa 1-og i Drugog Svjetskog rata.

KULISE Europe- europska dekadenca i seksualna konfuzija uoči raspada jednog Carstva koje je definitivno imalo carski sjaj, ali je doživjelo povijesni kolaps. S time je Moderna Umjetnost postala -ne samo svjedok , nego i utjelovljenje, pa čak i produbljenje, jednog povijesnog spina koji je Europu skoro odveo u propast.

Današnji baštinik, i moglo bi se reći, zarobljenik seksualne konfuzije i Titanic menrtaliteta tog doba koje je bilo najaktualnije 20-ih i 30-ih godina 20. stoljeća je austrijska knjizevnica-Elfriede Jelinek.

Čudno-da bi netko bio baštinik i zarobljenik seksualne konfuzije i prodora u javni diskurs nečeg što bi trebalo biti strukturirano na posve drugačiji način.

Europska umjetnost i knjizevnost bili su zarobljenici post- modernizma koje najbolje utjelovljuje pisac Peter Handke. On je autor jedne sjajne drame "Kaspar" koju sam imala prilike vidjeti u zagrebačkom Kazalištu ITD s 18 godina. I ta drama je bila izvedena na jedan način koji jedino mogu nazvati blistavim.

Nažalost, autor Peter Handke posvetio je silno puno vremena i napisao je silne knjige- praktički na tekućoj vrpci u kojima je došlo do umrtvljenja i neprirodnog raskola između duše i pisane riječi-i, posebno, srca i pisane riječi. On je prozu pretvorio u cement.

Jedina iznimka je vrlo potresno svjedočanstvo o njegovoj majci koje se zove "Wunshlosses Ungluck" a prevedeno je i to pjesnički na engleski kao "Sorrow Beyond Words:Moj prijevod naslova "Tuga bez Granica" ili "Obzorje Tuge".

Da je Handke stao, nakon "Kaspara" i ove knjige o majci, on bi bio remarkable- dakle izuzetan i zadržao bi mjesto u europskoj književnosti. No, to se nije dogodilo. On je nastavljao duge godine spinovati svoju ledenu prazninu u brojnim knjigama.

Nakon knjige o majci, može se reci da se Handke nije osjećao emocionalno odgovoran bilo čemu.

Handke je djelovao

U totalnom zapanjujućem kontrastu izmedju Carskog I Kraljevskog Autrijskog sjaja i njegove najveće i danas postojece ikone ili branda, naime, bečkog valcera.

Handke je od jednog mladog, pametnog autora, autora jedne izuzetne drame postao notorni gnjavator i kao notorni gnjavator, vladao je praktički dobar dio 20- og stoljeća.

On nije jedini- ima i ostalih ružnih kratera u europskom kulturnom landscapeu,francuski "filozof' I autor knjige "Ledeni mjesec"- Pascal Bruckner. Pogađate- ova priča je svjedočenje seksualnih desperadosa i nije za Valentinovo.

Pascal je francuski nosivi stup tradicije seksualnih desperadosa, a Elfriede Jelinek je austrijski.

Briljantni francuski pjesnik Charles Baudelaire se valjda okreće u grobu na samu pomisao da Pascal Bruckner sada predstavlja francusku kulturu.

Komparativna književnost ostala je dugo zarobljenik Postmoderne koja je djelovala kao ledeni kamen, i nikom nije palo na pamet da hrabro ustane i prekine Goridjski čvor. I kaže Postmoderna je bila velika pogreška i falsifikacija prave književnosti.

Pisci, pravi pissci, počeli su onda, ipak, svjedociti svom vremenu i onome do čega im je bas u tom vremenu BILO NAJVIŠE STALO. Što je i inače dužnost književnika. I vratiti se klasičnoj priči od koje ne treba pobjeći. Ovdje posebno isticem hrvatskog književnika, Josipa Lacu , autora priče iz Hrvatskog Domovinskog Rata "Kuća Tete Kaje".

Što je post-most-modernistima bio cilj - osim pobiranja nagrada?

Da se ljudi NE OSJEĆAJU SRETNIMA -

Međutim, ljudski duh je nepobjediv-pa se rješenja često pojavljuju gdje ih najmanje očekujete- lateralna rješenja-Rješenja koja se nalaze negdje po strani -ako ih samo kao takva prepoznate.

KOLEDARI, ČESTITARI I MIMOZE

MARIN TOPIĆ je hrvatski književnik hercegovačkih koriijena ili bolje da ovo ispravim-Hercegovac, a da su oni hrvatskih koriijena ne treba posebno isticati. On živi u Mostaru. Njegova umjetnost služi na čast cijeloj Bosni i Hercegovini.

Tko su koledari? To su drevni staro-slavenski čestitari koji su u pred-božićno vrijeme (pa sve do Sveta Tri Kralja- 6 siječnja) obilazili kuće u selu i tamo pjevali, te dobivali male poklone od ukućana. Tradicija Božića, dakle, ima korijene u davnim ceremonijama proslave zimskog solsticija. Dakle, postoji odvajkada svijest o tome da je vani tama i da je hladno i da treba, valjda, udoborovoljiti zle duhove ili aktivirati dobre. Stari Rimljani su poznavali tradiciju kućnih Bogova- Lares i Penates- dobri duhovi doma. Tradicije variraju od naroda do naroda- ali uvijek se izmijenjuje nešto sto je simbol dobra ili obilja ili plodnosti.

Pogledajte divne odore koledara..

U najjačem mogućem kontrastu od europskih "modernih " aktera obezvrjeđenja seksualnosti i ataka na Romantizam, a posebno na tradicije i obilježja romantičnog pristupa seksualnosti- od kojih se posebno istice bečki valcer.

Dakle, u najjačem kontrastu prema Elfriede Jelinek i Pascalu Bruckneru, i djelomično emocionalno nadasve škrtom Handkeu koji o ženama rijetko ima reći bilo što dobro-dakle, nastupio je nas Marin Topić sa svojim "Mimozama" I "Humskim Kristbaumom."

Ako mogu malo sebi dozvoliti digresiju- ali mene silno fasciniraju imena. Dakle, Marin od latinskog" Mare"- što znaci "more" . A prezime "Topic" od grčkog "topos" što znači mjesto. Postoji latinski izraz "genius loci" dakle dobri duh mjesta- neko mjesto ima posebnu energiju. I osjetljive duše su na tu energiju jako osjetljivi i reagiraju.

Rekla bih da je Marin Topić pronašao tu dobru i kreativnu energiju baš u ratom jako pogođenom Mostaru- gradu s tri komplicirane civilizacije i jednim lijepim mostom.

"Humski Kristbaum" je jedna divna kompozicija gdje jedan škrti hercegovački GRM, iznikao iz pijeska- ima raskošnu krošnju punu šipaka.

Taj škrti grm poslužio je jednom stvarnom umjetniku da baš od toga formira jedno Božićno Drvce (njemački Krist Baum). Što se ne bi usudio nitko.

A nije postavio raskošne božićne kugle u onim blistavim bojama- nego baš šipak koji je jako raskošan sam po sebi. Ali se tradicionalno nalazi jedino u mrtvim prirodama i interjerima.

Tako Marin Božić- svečar u svim prilikama- čestita.

"MIMOZE" su također moj veliki veliki favorit. I Marin je bas našao za shodno da baš njih postavi u čašu, pa je valjda do kraja života osiguran. Pa može čestitati Majćin Dan, a može i bilo što drugo ženama, bilo koje dobi, od djevojčica do starica koje imaju crni rubac. I kod kojih čestitari ne dođu uvijek.

NASLOV "ODSJAJI U ZLATNOM OKU"

"Reflections in A Golden Eye- engleski original je naslov jednog neobicnog filma s Marlonom Brandom u glavnoj ulozi. (1967) Ovaj čudni film s magnetičnim Marlonom Brandom i nije za svakoga. Jedna je priča o moćnim osobama koje su , usprkos toga, usamljenici i outsajderi. Čak i usprkos izrazitoj fizičkoj ljepoti.

Ovaj film je snimljen po istoimenom romanu americke spisateljice Carson McCullers (1941).

Naslov "Odsjaji u Zlatnom Oku" čini mi se kao savrseni naslov jednog malog eseja o Marinu Topiću i njegove slike i Kristbaumi jesu upravo to.

KUĆA TETE KAJE je priča koju možete naći u knjizi "Pravedni Pohod" autora Josipa Lace ( Nakladnik -Gradska knjiznica Juraj Sizgorić, Šibenik, 2000). Ni jedna hrvatska obitelj ne bi trebala biti bez te priče, a dobaviva je praktički zabadava.

Budući da su Elfriede Jelinek, Pascal Bruckner i Peter Handke već dobrano nagrađeni i prenagrađeni, po mome mišljenju , za njihovu rabotu demoraliziranja publike ne namjeravam ovdje dati o njima ni najšturije podatke, što inače nije odlika ovog pisca koji se ponosi s činjenicom da je njezinim tekstovima čitatelju/čitateljici sve bude lako naći.

Dalma Kalogjera, Ph.D USA

HERCEGOVINA.info