FB generacija: Ne znaju što su 'klikeri', kako se igrati 'gume' ili sklapati prijateljstva

klikeri, igra gume, Savjetovališta Centra za nestalu i zlostavljanu djecu, 1000 pikula
Prazna igrališta, sklapanje prijateljstava klikom mišem te poslijepodneva provedena uz mobitele, televizore i računala najbolje oslikavaju način na koji većina desetogodišnjaka danas provodi slobodno vrijeme.

Zaključak je to projekta Savjetovališta Centra za nestalu i zlostavljanu djecu pod nazivom "Budi mi legos" koji je do sada obuhvatio 75 kreativnih socijalizacijskih radionica u sedam osječkih osnovnih škola, te u kojima su sudjelovala 1.372 učenika četvrtih razreda. Radionice je provelo 15 volontera, studenata psihologije, uz vodstvo psihologinje Centra, Mariane Witovsky, a u kontaktu s djecom došli su do, kažu, zapanjujućih saznanja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

- Jako mali broj djece danas slobodno vrijeme provodi s vršnjacima igrajući na otvorenom tradicionalne dječje igre koje su bile dio odrastanja niza generacija. Tako mi je na prvu bilo jako teško povjerovati da se desetogodišnje djevojčice više ne igraju "gume", da se dječaci ne klikeraju ili da ni jedni ni drugi ne znaju što je ledena baba ili crna kraljica. No, pokazalo se da je to tako. Slobodno vrijeme djeca već u dobi od 10 godina provode kod kuće družeći se u virtualnom svijetu. Iznimka su tek djeca koja se aktivno bave sportom kao izvannastavnom aktivnošću. Oni u klubovima u kojima treniraju usvajaju socijalne vještine, te se u tom smislu bitno razlikuju od svojih razrednih kolega - kaže Witovsky.

Što rade ako se ne igraju "gume" i ne klikeraju se? Witovsky ističe kako se društveni život već desetogodišnjaka mahom svodi na komunikaciju preko društvenih mreža.
- Oni danas stvaraju prijateljstva klikom mišem nakon što pregledaju podatke osobe na internetu koja im pošalje zahtjev za prijateljstvo. Stoga nam je bilo posebno zanimljivo učiti ih kako uspostaviti kontakt i sklopiti prijateljstvo uživo. Kako pružiti ruku, pogledati osobu u oči, što ju pitati, kako povesti razgovor, izraziti suosjećanje, prepoznati neverbalnu komunikaciju... Ohrabrujuće je to što ih ovakav za njih "drugačiji" način svakodnevne komunikacije zanima. U sklopu radionica odlično su reagirali na vježbe koje smo im pokazali, tako da se nadamo kako smo bar dio njih potaknuli da iziđu iz četiri zida i budu djeca - kaže psihologinja.
OTUĐENOST I NASILJE

Osim učenja osnovnih socijalizacijskih vještina, osnovci koji su prošli radionice projekta "Budi mi legos" učili su i prepoznati žrtve elektroničkog nasilja, kako im pomoći, te kako sami u sebi prepoznati zlostavljača. "Između djece je uvijek bilo razmirica i svađa kada su znale biti izrečene razne uvrede. No ono što danas djeca jedna drugoj govore, odnosno pišu, zastrašujuće je. Riječ je o takvim groznim uvredama da je nekada teško povjerovati da ih je dijete napisalo. Tako da smo dosta vremena u sklopu radionica proveli u vježbama koje bi trebale pomoći da se takva vrsta vršnjačkog nasilja reducira", kaže Witovsky.

glas-slavonije.hr