Ivan Bradvica: Draga riječ

Sastoji se od dva dijela - poezije i osmislica. Rukopis obuhvaća preko 100 pjesama te preko 700 osmislica vezanih uz različite teme.

I u ovome rukopisu Bradvica je dokazao svoju poetsku zrelost te se među njegovim najnovijim pjesmama može pronaći niz uistinu kvalitetnih uradaka zanimljive tematike.

Autor i dalje slijedi teme kojima se bavio i u svojim prethodnim knjigama - i dalje je nadahnut prije svega vjerom, domovinom, obitelji... Ali čini se da u ovoj poetskoj zbirci donosi još oštroumnije zaključke i da s još većom pozornošću promatra svijet oko sebe. Premda je sklon pohvalama uspješnih i korektnih ljudi kao što je primjerice akademik Pečarić - ...Duh slobode u njem caruje/i drugima ga daruje/sebe općoj javnosti izlaže/svoj trud u vječnost polaže -, također iznosi britke kritike upućene onima za koje smatra da ih treba kritizirati. Vrlo je oštar prema medijima i društvenim mrežama, te prema našemu društvu i političkim strukturama. Primjerice, u pjesmi Nacionalni budžet kaže: Narod koji ne vrijedi ništa/misle ne treba mu ništa/sve do narodne bune/koja će im pomrsiti račune.

Na meti našega pjesnika su i lažni domoljubi, „mali" i „veliki" Hrvati, oni koji bi bez napora željeli lagodno živjeti. Bradvica je s pravom ogorčen na političare koji smatraju da zbog svojega položaja mogu raditi baš sve što im padne napamet.

Osim što je lucidni promatrač i razvidno, čovjek sklon pravednosti, uz praćenje naše društvene zbilje, Ivan Bradvica razmišlja i o životnoj stvarnosti o čemu govori u svojim misaonim pjesmama. Piše o buđenju, bogatstvu, o ljudima škrtim duhom; zamjećuje vrapca, crva, klima uređaj; pjeva o stanu, kući, očišćenome podu, papirnatoj vrećici i preporučenoj kuverti. Pjesme posvećuje listu i mostovima... Pjesma Crv zanimljiva je i zbog uspješne igre riječima: Crv u voću/crv u povrću/crv u noći/crv u samoći/crv u kamenu/crv u amenu...

Svi ovi elementi otkrivaju da se radi o istinskom pjesniku koji može i želi opjevati obične stvari koje nas okružuju, osjećaje, životne procese te stanja što nas prate tijekom življenja kao što su očekivanje, održavanje, umor... Možda prije svega osjećaj slobode.

Jedan od Bradvičinih čestih motiva je i ljubav - rado pjeva o erupciji osjećaja prema ženi, o dragoj riječi, domovini. Time nam daje do znanja da nije sve u životu negativno i frustracija, da još uvijek titraju iskre ljubavi, da još uvijek oko nas postoji ljepota. Samo je treba potražiti.

A ta je ljepota vezana i uz znamenite osobe poput kardinala Stepinca koji je upalio svijeću vjere u ljubav te uz mnoštvo značenja koja vezuje uz riječ, o čemu nam pjesnik govori u vrlo originalnoj i uspješnoj pjesmi Samo riječ. Ta naša riječ može biti - izgovorena riječ/glasna riječ/tiha riječ/lijepa riječ/ ružna riječ/istinita riječ/lažna riječ/poznata riječ/nepoznata riječ itd.

Ljubav je pak temelj hrvatske države, što ovaj pjesnik tvrdi u istoimenoj pjesmi; ona se odražava i u onoj naslovljenoj Vječna domovina: Vječna moja domovina/riječ je hrvatska/duhom biblijska/samosviješću/univerzalna i ljudska, u kojoj je razvidno da kad govori o ljubavi, naglašava njenu univerzalnost i neograničenost.

Ljubav se osjeća i u trenucima kad Bradvica skreće prema duhovnome u pjesmama Apstraktni Bože, Ja sam voda ili Križ: Simbolom križa/svijetlo svijesti/mir isijava/kao čarobni duh/fantazijom realnost oblikuje/svetoj riječi nalikuje te u onima posvećenim njegovim bližnjima kao što su Djedova želja ili Sinu na novom putu.

A sve svoje poetske motive i životni moto Ivan Bradvica sažima u kratkoj ali misaono snažnoj pjesmi Plod križa u kojoj naglašava ono što je za njega značajno, ono što prema njegovu mišljenju treba tvoriti život: ljubav, ljepota, dobrota, istina, sloboda, stvaranje, pomaganje drugima. Jer tu je, kako kaže pjesnik, dostojanstvo života i vječna divota.

Teško bi bilo ne složiti se s njim.

U drugome dijelu knjige koji sačinjavaju aforizmi, nižu se duhovite i britke misli o nizu tema koje zaokupljaju autora i o kojima iznosi svoje kratke i sažete komentare - tematika varira od Adama i Eve, ateista, božanske ljubavi, baštine, boljitka, briga do znanja, života, životnog jelovnika itd.

U svakom slučaju, u ovome se rukopisu radi o uspješnom spoju poetske riječi i oštroumnih misli. Razvidno je da je pisana slobodoumno i otvoreno te ujedno osjećajno i toplo. Odnosno, ljudski.

Dr. sc. Željka Lovrenčić, književnica