Život s invaliditetom: Voljela bih raditi i biti zaposlena, ali nemam priliku

03.12.2019
1/10

Sve fotografije u GALERIJI

Drugu godinu zaredom, povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom, studenti Studija edukacijske rehabilitacije s Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti organizirali su niz aktivnosti kako bi građane upoznali o tome tko su osobe s invaliditetom, koja su njihova prava i potrebe.

Uz krilaticu „Sreća je biti uključen” prof. dr. sc. Lelia Kiš-Glavaš sa Sveučilišta u Zagrebu pričala je o provedenom istraživanju, odnosno o zadovoljstvu i procjeni sustava potpore osobama s invaliditetom na hrvatskim sveučilištima.  “Pokazalo se da su generalno slabo, ali ipak zadovoljni sustavom potpore u visokom obrazovanju.”

Istraživanjem je utvrđeno kako studenti s određenim poteškoćama nikako ne igraju na kartu sažaljenja. Oni smatraju kako je izvlačenje na invaliditet ispod časti. Kažu kako ne trebaju popuštanje, već da trebaju prilagodbu.

Predavanje na temu „Što nam kažu studenti s invaliditetom“ govorila je studentica druge godine diplomskog studija Inkluzivne edukacije i rehabilitacije Lora Jukić.

“Studenti s invaliditetom trebaju priliku, potporu, uvažavanje njihovih mišljenja i ideja te aktivno aktivno i ravnopravno uključivanje u društvo”, kazala je.

Nakon edukativnih izlaganja posjetitelji su imali priliku čuti životne priče studenata s invaliditetom koji studiraju na Sveučilištu u Mostaru.

Promjene možemo postići samo ako surađujemo

Martina Litanj je studentica 3. godine preddiplomskog studija, te je među prvima koji otvoreno govore o tome što treba promjeniti i kako.

“Smatram da zajednica ne može unaprijed sve prilagoditi, pogotovo ako se mi ne izrazimo”, rekla je.

Objasnila je kako joj sve stepenice koje nemaju rukohvat predstavljaju problem jer u zadnjih nekoliko godina shvatila je da ne percepira dubinu. U takvim preprekama pomažu joj kolege. Referirajući se na ovaj osobni primjer apelirala je kako napredovati možemo samo zajedno i samo ako se osoba izrazi ako joj treba pomoć.

Tko bi trebao kome pristupiti na fakultetima i ispitima

“S obzirom da neki odluče to skrivati, to je njihovo pravo, ali oni ne mogu očekivati neku prilagodbu kao naprimjer produženog vremena, zamjenu pismenog za usmeni ispit.”

Martina je poručila osobama s invaliditetom da razgovaraju s profesorima ako žele nešto zamoliti kako bi uspiješno odradili fakultetske obaveze.

 “Dokaži, predaj papir o invaliditetu, a ako nemaš papir iz nekog razloga dođi do svakog profesora ponaosob, pošalji mail. Većinom će odmah uvažiti. Ukoliko ne uvaže obratite se kordinatoru za student s invaliditetom”, poručila je Martina.

S obzirom da je njihov smjer prebačen u Rodoč jedna od studentica upitala ju je kako je riješila prijevoz.

Nažalost mlada studentica ispričala je okupljenima kako je imala problema s pronalaskom prijevoza, odnosno osuđivanjem okoline. Ispričala je kako je autobus većinom bude prepunjen, a ako kojim slučajem ima mjesta vozač se ne zaustavi te produži iako ju je vidio. Uz pomoć prijatelja uspijela je naći prijevoz.

Daria Delić, druga zaposlena osoba sa Downovim sindromom u BiH ispričala je o tome kakav je osjećaj dobiti svoj prvi posao, te iskazala nezadovoljstvo izborom smjerova u srednjim školama, odnosno činjenicom kako mogu upisati samo jedan smjer.

Predškolsko i osnovno obrazovanje je završila u Mostaru po redovnom nastavnom planu i programu. Srednju turističku ugostiteljsku školu završila je u Mostaru i stekla zvanje pomoćni kuhar/slastičar.

Ispričala je kako joj je bilo raditi u Studentskom centru u Mostaru.

“To su bili nezaboravni dani s prijateljima i prijateljicama koji su me prihvatili i volili. Voljela bih raditi i biti zaposlena, ali nemam priliku.”

 “Svoje obrazovanje završila sam uz pomoć roditelja, braće, nastavnika i profesora. Nisam imala asistente, kao ni pomoć stučnih institucija, zato mislim da treba više biti škola i zanimanja koje su prilagođene osobama s invaliditetom” – rekla je Daria.

Dvije godine išla je u glazbenu školu Pavarotti, a kasnije u športsku udrugu Sport talent. Trenutno sudjeluje u radionicama koje organizira udruga za Down sindrom Mostar te pomaže u izradi razglednica, slikovnica, figurica.

Voli praviti kolače, slušati glazbu, crtati, fotografirati, baviti se sportom i raditi u Udruzi.

Maja Ljubić, Hercegovina.info


loading...