GASE SE PODUZEĆA, NOVCA NEMA Najteža kriza od sredine 19. stoljeća, država je u bankrotu

Liban je bankrotirao. Novac koji iz inozemstva stiže raznim organizacijama sprječava najgore. Zemlji su potrebne reforme, ali im se protivi politička elita, piše Deutsche welle.

Liban nije samo u političkoj, već i u do sada neviđenoj ekonomskoj krizi. Svjetska banka tvrdi da je to 'jedna od najgorih kriza u cijelom svijetu od sredine 19. stoljeća'.

Libanska funta je od kraja 2019. izgubila 90 posto na vrijednosti. Prije krize se za 150.000 funti dobivalo 100 dolara. Danas se za isti iznos dobiva dolar i pol. Libansko poduzeće 'Pure Taxi' je u Bejrutu poslije osnivanja prije devet godina radilo sa 30 vozila. Sada ih je osam. Jedan od suvlasnika Karim Merheb, kaže da ni ti vozači nisu zaposleni za stalno.

"Nemamo više ured i sve organiziramo telefonom", dodaje on i kao razlog navodi da su im zakup poslovnog prostora, struja i internet preskupi, a tražili su od njih da se računi plaćaju u američkim dolarima.

Mada Karim Merheb želi zvučati optimistično, on kaže da je 'kvalitet života drastično opao'. Dodaje i da ljudi koji primaju plaću u libanskoj valuti, a ne u dolarima, jedva mogu opstati.

Najveći dio radnji, ljekarni i uslužnih djelatnosti prebacili su se na dolar. "Brojni Libanci zavise od novca koje im šalje rodbina iz inozemstva. Tako imaju izvjestan priliv dolara", kaže buduća direktorica Srednjoistočnog instituta SOAS Lina Hatib.

Ali, kupovna moć ljudi koji nemaju dolare drastično je opala. Osim toga, banke su ograničile iznos deviza koje ljudi mogu podići. Dakle, i oni koji imaju novac na računu, jedva sastavljaju kraj s krajem.

Karim Merheb i njegov poslovni partner dozvoljavaju plaćanje i u libanskoj valuti, inače ne bi mogli prevoziti brojne mušterije. Mahmud Sidavi je auto-mehaničar. On kaže da jedva još poneko opravlja svoje vozilo, jer ljudi moraju prehraniti obitelji i platiti školarinu. Tako poneko ide pješke na posao, svejedno koliko je daleko i da li je vruće. Sadavi kaže da se u Libanu preživljava od danas do sutra: "Ovdje ništa nije sigurno. Jednostavno, previše je problema".

U zemlji se ekonomija zasniva na gotovinskom plaćanju. Stručnjaci smatraju da je to opasno, jer se ukupan novac preliva u privatni sektor. Bankarstvo je paralizirano i zemlja je pred bankrotom. Ali, tko je odgovoran za to? Lina Hatib za krizu optužuje donositelje odluka, koji su, prema njoj, dio korumpiranog političkog sistema: "Sistem je omogućio tim ljudima da državi ukradu pare".

Primjer za to je dugogodišnji direktor Centralne banke Rijad Salameh, protiv kojeg se u više europskih zemalja vodi istražni postupak zbog korupcije i pranja novca. Hatib kaže da takvi političari nisu pogođeni krizom – prebacuju novac u inozemstvo i čak profitiraju od krize. "Mnogi od njih ne pripadaju samo političkoj, već i ekonomskoj eliti". Ona dodaje da je Hezbolahu pošlo za rukom da iskoristi krizu. Kontroliraju krijumčarenje iz Sirije ili uvoz jeftine robe iz Irana na koju ne plaćaju porez.

Libanska funta je godinama bila vezana za dolar po točno određenoj vrijednosti. Centralnoj banci su potrebne devizne rezerve da pokrije vrijednost domaće valute. Banke su visokim kamatnim stopama privlačile mušterije da deponiraju svoje dolare kod njih. Kamate je plaćala Centralna banka i tako gomilala dugove. Strani ulagači su izgubili povjerenje, povukli svoj novac i financijski sistem se urušio.

Lina Hatib kaže da je ceh platila srednja klasa koja je štedjela kod libanskih banaka i više nije mogla doći do svog novca. "To su ljudi koji su preko noći izgubili ušteđevinu i odjednom se našli ispod granice siromaštva". Ona navodi primjer i onih ljudi koji su desetljećima radili u državnoj službi, a sada idu u mirovinu – odjednom je njihova mirovina potpuno obezvrijeđena, jer se isplaćuje u domaćoj valuti, piše DW.

Prema podacima Ujedinjenih nacija, tri četvrtine stanovništva Libana je u međuvremenu pogođeno siromaštvom. Istraživanje Human rights watcha (HRW) početkom 2022. donosi podatak da više nego jedno od četiri domaćinstva ima po jednu odraslu osobu koja mora izostaviti jedan dnevni obrok, jer nema dovoljno hrane za sve.

Stručnjak Instituta Giga (German Institute for Global and Area Studies, GIGA) iz Hamburga Husein al Mala smatra da će posljedice takvog stanja biti socijalni nemiri: "Pošto ponestaje sredstava za infrastrukturu, mogla bi se pogoršati situacija u javnim uslugama, zdravstvu, školstvu i javnom prometu. To se djelimično već ddogađa". On dodaje da uz sve to i školovani ljudi napuštaju zemlju.

Lina Hatib smatra da je međunarodna zajednica omogućila libanskoj političkoj eliti da se godinama drži na vlasti, jer je Libanu pružala financijsku pomoć ne uvjetujući je reformama. A prestrukturiranje libanskog bankarstva je nužno da bi se dobila pomoć za oživljavanje gospodarstva. U međuvremenu je Međunarodni monetarni fond uvjetovao kredite reformama, ali od 2019. vladajuća struktura to odbija.

Pomoć iz inozemstva se usredsredila na nevladin sektor. Hatib kaže da je to ispravno, ali nije dovoljno, jer bi međunarodna zajednica morala izvršiti pritisak i zahtjeva reforme, ali bi Washington i Bruxelles morali i da prošire liste osoba koje su pod sankcijama.

Husein al Mala se nada da će Liban u budućnosti razgranati svoju ekonomiju u oblastima koje imaju potencijal rasta, kao što su obnovljiva energija, visoka tehnologija i turizam. On zna da za to postoje pretpostavke: "Da bi privukao strane investitore, Liban mora stvoriti atraktivno okruženje tako što će popraviti infrastrukturu, smanjiti birokratiju i stvoriti stabilan pravni okvir".

Međutim, zemlja je trenutno daleko od toga i auto-mehaničar Mahmud Sidavi kaže: "Država je jednostavno odsutna. Mi se brinemo sami o sebi".