Ornela Vištica prikupila stotine lajkova statusom o osobnom iskustvu u Međugorju

Ljudi o Medjugorju pišu svašta. Govore svašta. Kad pomislim na Medjugorje uglavnom ne pričam nista. Danas cu reći. Nikada nisam kupila niti jednu figuricu nek mi oproste trgovci :)
Sjetim se prvog penjanja na brdo koje se zove Brdo ukazanja. Sjetim se oštrih kamenja po kojima ljudi hodaju bosi. Sjetim se zamora različitih jezika.
Na vrhu brda bilo je nekoliko stotina ljudi. U neobjašnjivoj tišini su molili, svatko u svojim mislima u svojim problemima.

Bila je lijepa ta tišina. Vjerujte, nekad je ljepša jedna tišina nego tisuću izgovorenih rijeci. Vidjeti ponizna čovjeka je jos ljepse.

Nije na tom brdu bilo nijednog dućana.

A sad sam se ipak sjetila da sam jednom nesto i kupila u Medjugorju. Bila sam djevojčica. I bila sam u posjeti jednom centru gdje su liječeni ovisnici o drogama boravili i izradjivali neke male predmete.