Vidović: Šef HDZ 1990. nije Božo, već Damir Ljubić

Popularnost je stekao, čini se, svojim prvim pojavljivanjem na FTV u sučeljavanju s aktualnim predsjednikom HDZ BiH Draganom Čovićem kad se suprotstavio njegovim političkim stajalištima što ga je kao mladog, tek svršenog zagrebačkog studenta političkih znanosti, na neki način označilo kao potencijalnog lidera koji će biti u stanju pridonijeti društvenim promjenama za koje se deklarativno svi zalažu.

Razgovarao: Ilija Šagolj - dnevnik.ba

Kao kandidat na izbornoj listi Devedesetke na prošlim je općinskim izborima postao gradski vijećnik Mostara, a po konstituiranju vijeća izabran je za predsjednika. Ovih će dana, vjerojatno, predsjedničku dužnost u Gradskom vijeću zamijeniti dopredsjedničkom zbog nacionalnog balansa. Međutim, Vidović je Devedesetku napustio nedavno, uoči samog Sabora ove stranke, što je u javnosti izazvalo različite špekulacije. Upitan da iznese stvarne razloge napuštanja stranke u čijem je osnivanju sudjelovao, Vidović kaže:

-Rekao sam već više puta da je stranka postala zarobljenik uskih interesa ali i frustracija pojedinih osoba i interesnih grupacija kojima je jedini cilj osobna korist. Prije svega, bio sam izrazito nezadovoljan načinom na koji predsjednik vodi stranku. Bolje reći, načinom na koji je ne vodi, budući da ju je prepustio jednom čovjeku istog prezimena koji je i formalni predsjednik, a ustvari je najveći krivac za neprincipijelne koalicije na županijskim razinama, a u posljednje vrijeme i sramotno političko trgovanje na razini Federacije.

Riječ je o, naravno, Damiru Ljubiću čija središnjica nije u Mostaru nego na Visokoj glavici kod Širokog Brijega, a koji je od mene zahtijevao da u Mostaru sudjelujem u rušenju svehrvatske koalicije. To nije bila politika koju želim slijediti i kad sam shvatio da će stranački sabor biti samo loše režirana predstava za javnost, dao sam ostavku na sve stranačke dužnosti iako me i dalje čekalo mjesto u Predsjedništvu stranke. Cijela priča o HDZ 1990 s ove distance mi izgleda kao jedna velika obmana, a stvarna namjera je očito bila da pojedinci sjednu u fotelje i rade za sebe i svoje nalogodavce, a ne za narod koji ih je izabrao.

Jeste li svojim angažmanom mogli više pridonijeti jačanju i profiliranju stranke?

- Mislim da sam svojim radom maksimalno pridonosio jačanju i profiliranju stranke dok sam obnašao dužnost predsjednika Mladeži. Ali ako nemate vodstvo koje razumije probleme mladih i ne pokazuje nikakvu namjeru da odgovori na bilo kakav zahtjev ili riješi neki problem, onda je to vrlo teško. Tada nastupa apatija jer mladi ne trpe šuplje priče. Naravno, deklarativno se mladeži pridavala velika pozornost ali se u praksi radilo vrlo malo što je opet ovisilo o dobroj volji pojedinaca, budući da u HDZ 1990 nikad nije profunkcionirao sustav, odnosno hijerarhija po vertikali niti koordinacija između stranačkih tijela i razina vlasti po horizontali.

Vaša je ostavka za javnost bila iznenađujuća. Koliko je imala veze s ostavkama Stipe Marića i Vilima Primorca?

- Imala je veze utoliko što su njih dvojica podržala ideju ujedinjenja dva HDZ-a i na tome su počeli aktivno raditi, budući da se Predsjedništvo HDZ 1990 odredilo pozitivno o toj ideji, a nas trojica bili smo članovi i tog tijela. Mi smo tome pristupili iskreno, poglavito nakon Sabora HDZ-a u zagrebačkoj Areni, ali neki nisu bili za takav pristup.

Kakav će biti vaš daljnji politički angažman?

- Unatoč svemu, nastaviti ću raditi na približavanju dviju stranaka jer ovakvo stanje međusobnog optuživanja ne vodi ničemu i destruktivno je za budućnost hrvatskog naroda. U bližoj budućnosti očekuju nas velike promjene, a to je jedinstvena šansa da se riješi i hrvatsko pitanje u BiH koje je već dugo otvoreno, a za takav iskorak treba nam jaka nacionalna opcija i jedinstven HDZ. Što se tiče moga mandata u vijeću, nastavit ću djelovati na poziciji dopredsjednika budući da po Statutu, gradonačelnik i predsjednik Gradskog vijeća ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda.

Mogu li aktualni političari donijeti dobro hrvatskom narodu?

- Mislim da svatko tko pristupa iskreno i s pozicije interesa može napraviti i kvalitetan pomak. To, naravno, ne znači da osobni interes ne postoji, ali on mora biti usklađen s općim interesima i zahtjevima naroda.

Možete li iznijeti vaše mišljenje o političarima Draganu Čoviću i Boži Ljubiću?

Poznato je kakvo sam mišljenje imao o Draganu Čoviću. To se obilato koristilo u posljednje vrijeme u sklopu medijskog linča koji se vodio protiv mene s ciljem blaćenja i diskreditiranja. Sve i da želim ja ne mogu pobjeći od toga. Kad smo kod toga, simptomatično je kako je samo jedna najava moga približavanja HDZ-u BiH pokrenula cijeli propagandni stroj. Da sam najavio učlanjenje u nacističku stranku reakcije bi bile manje žestoke. Ipak, ja sam kao pojedinac u toj priči nevažan.

Cilj je da se Hrvati i dalje svađaju, da se među njih bacaju kosti, da se ne mogu dogovoriti. Pogledajte tko se u posljednjih pola godine forsira u propagandnim emisijama FTV-a i sve je jasno. Ali mi smo iz Mostara poslali jednu drukčiju poruku. Poruku da možemo zajedno unatoč razlikama i zato je pobjeda u Mostaru jako važna za Hrvate u BiH. Što se tiče Čovića i mene, mi smo razgovarali politički o nadilaženju razlika, približavanju stavova i suradnji. Razgovarali smo i o mojim izjavama i završili to poglavlje prije nego što je FTV-a i neki plaćeni novinari pokrenuli prljavu kampanju.

Ali to je osobna razina koja za mene nema veliku važnost u politici. Kad je pak o politici riječ mislim da je gospodin Čović s pričom o Prudu i s cijelim procesom koji je uslijedio napravio vrlo kvalitetan iskorak i to treba podržati. Neki bi to rado podržali ali kako njih nema u toj priči, govore protiv.To je frustracija, a ne politika, pogotovo nije nacionalna hrvatska politika. To je djelomično i komentar na ponašanje gospodina Ljubića koji je imao veliku šansu napraviti takav iskorak, ali on je svaku šansu propustio.

Kako gledate na sjednicu Gradskog vijeća na kojoj je izabran gradonačelnik?

Unatoč svim nepovoljnim okolnostima, počevši od nedemokratskog Statuta pa sve do posljednje odluke kojom je Visoki predstavnik na perfidan način promijenio način izbora gradonačelnika kojom je maksimalno izišao u susret bošnjačkim strankama, Ljubo Bešlić je izabran za gradonačelnika. Na početku sjednice rekao sam da gosdin Inzko treba dobiti Nobelovu nagradu za kemiju jer ovo što se u Mostaru radi doista je jedan veliki eksperiment zbog kojeg najviše pate građani ovoga grada.

Bitno je da su hrvatske stranke, unatoč mnoštvu različitih mišljenja, postigle konsenzus i pokazale da je moguće raditi zajednički kad je u pitanju viši interes. To je veliki uspjeh. Takva se suradnja mora nastaviti i treba postati model i za više razine vlasti. Bez takvog pristupa bit će nemoguće izboriti ustavnu jednakopravnost za hrvatski narod u BiH.

Kako, inače, gledate na stanje u Mostaru?

- Stanje u Mostaru, najblaže rečeno, nije dobro. Protekla godina, u kojoj se vodio pravi politički rat, oko izbora gradonačelnika bila je vrlo teška i bacila je grad više koraka unazad. Nekom očito odgovara da Mostar i dalje bude grad slučaj, u suprotnom, odluke Visokog predstavnika išle bi u pravcu normalizacije stanja, a ne dodatnog pogoršanja. Siguran sam da bez izmjena nametnutog statuta i prihvaćanja europskih standarda u upravljanju, Mostar nikada neće postati normalan grad budući da u ovakvom političkom okviru ne može kvalitetno ekonomski napredovati, a to je ipak za građane najvažnije.

Stoga se naša politička borba za ukidanjem ovakvog statuta nastavlja i nadam se da ćemo slijedeće lokalne izbore provesti po pravilima kakva vrijede i u drugim općinama i gradovima te kako se ovakva blokada neće više ponoviti. Ipak su u svemu ovome najviše patili građani, pogotovo korisnici proračuna što se ubuduće ne bi smjelo dogoditi.

Što mislite o stanju i budućnosti F BiH i BiH?

BiH je neracionalno i nepravedno uređena zemlja, poglavito iz hrvatske perspektive. Sama činjenica da imamo dva entiteta i tri konstitutivna naroda dovoljno govori o tome. U jednom entitetu nas gotovo i nema dok se u drugom konstantno vrši majorizacija. Stoga dijelim mišljenje onih koji kažu da je F BiH postala tamnica za Hrvate. Političku budućnost BiH vidim u konsocijacijskom obliku uređenja što podrazumijeva i federalizaciju. Praksa je pokazala da je takav oblik uređenja najprikladniji za podijeljena društva i višenacionalne države kakva je BiH.

U tom kontekstu buduću BiH vidim kao državu koja je uređena na tri razine vlasti sa više federalnih jedinica od koji će jedna biti s hrvatskom većinom. Ovo bi bilo logično i racionalno rješenje koje bi BiH učinilo prosperitetnom zemljom koja će biti samoodrživa i spremna za članstvo u euroatlantskim integracijama. Ovaj protektorat koji imamo sada traje predugo i treba učiniti nužne korake kako bi se takvo stanje okončalo.

Ali naravno, da ne možemo pristati na nepravedna rješenja kojima se pokušava izbrisati subjektivitet hrvatskog naroda kakav je bio pokušaj u Butmiru.