Nije do HDZ-a, nego konj nije normalan

Nije do HDZ-a, nego konj nije normalan

Elem, zaposlio se Mujo kod Zlaje u vladi pa odlučio kupiti novi automobil. Čuo on da je BMW najbolji, i otišao u njihov salon. Dobar dan, dobar dan, koji vam je najbrži?, kaže prodavač - M5. Atmosferski petolitreni V10, petsto pedeset konja, dvjesto pedeset na sat.

Piše: Boris Dežulović, Oslobođenje

Kupio Mujo BMW-a em-peticu, izašao na auto-put za Visoko i potjerao ga na dvjesto, dvjesto dvadeset, dvjesto pedeset, kad odjednom, laganim galopom projurio kraj njega pravi, pravcati - konj.

Vratio ljuti Mujo bemvejca u salon i, jasno, tražio natrag pare. Otišao onda u Jaguarov dućan, dobar dan, dobar dan, koji vam je najbrži? Kaže prodavač - XKR-S. Koliko ide?, pita Mujo, veli prodavač trista na sat. Kupio Mujo Jaguara XKR-S, nagazio ga prema Visokom dvjesto pedeset, dvjesto osamdeset, trista, kad iznenada prozujao kraj njega isti onaj konj.

Vratio bijesni Mujo Jaguara u salon i, naravno, tražio natrag pare. Otišao onda kod Ferrarija, jebiga, nema do Ferrarija, dobar dan, dobar dan, koji vam je najbrži? Kaže prodavač - 599-GTO, motor V12, šesto sedamdeset konjskih snaga, trista četrdeset na sat. Kupio Mujo Ferrarija 599-GTO, razvalio ga na tristo, tristo dvadeset, tristo četrdeset, kad odjednom - isti onaj konj opet protutnjao kraj njega i nestao put Visokog.

Popizdio Mujo i vratio se u Ferrarijev salon, šta je bilo?, takva je i takva stvar, ispričao Mujo kako ga je kod Visokog na trista pedeset pretekao konj. "Konj?!" "Bogami konj." "Da nije slučajno bijeli, sa ravno podšišanim repom?", upitao ga onda prodavač. "Aha", zbunjeno će Mujo. "I crvenkastom grivom?" "Jest, taj!" "Znao sam", na to će prodavač. "Znate, taj vam konj nije normalan!"

Dobar ti je taj, rekoh Koži, ali meni treba neki u vezi s razmnožavanjem. Može, spremno će Kožo. Znaš li, veli, kako se razmnožavaju ježevi?

- Nemam pojma. Kako?

- Oprezno.

Ježevi se, eto, naučili smo ovog četvrtka, razmnožavaju oprezno. Za razliku od ježeva, ljudi se - opće je poznato - razmnožavaju neoprezno. Ista je stvar i s ljudskim političkim strankama: jedan trenutak nepažnje bio je tako dovoljan da se začne još jedan HDZ. Zlatko Lagumdžija se kune da je pazio, tvrdi čak i da mali nije njegov, a trudna Hercegovina samo se zagonetno smješka, čeka svoj već treći HDZ, i već mu smislila ime: HDZ Ljubuški.
Fenomen razmnožavanja stranaka, istina, nije nepoznat u hrvatskom političkom korpusu. Najpoznatiji je slučaj Hrvatske stranke prava, koja se usred rata, 1993. godine, podijelila na dvije frakcije - Paraginu i Đapićevu. Ustavni sud dijete je tada dodijelio Tuđmanovom vrtnom patuljku Anti Đapiću, pa je Dobroslav Paraga svoju frakciju registrirao kao HSP 1861. Bio je to tek početak: HSP se nastavio razmnožavati geometrijskom progresijom, svaki hrvatski desničar i državotvorac koji drži do sebe osnovao je svoju pravašku stranku, pa danas uz Đapićev HSP i Paragin HSP 1861 postoje još i Hrvatska stranka prava BiH, Hrvatska čista stranka prava, Autohtona hrvatska stranka prava, Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević...

Točan broj hrvatskih stranaka prava do danas nije utvrđen, jer se pretpostavlja da ih u nekim zabitim krajevima Like i Dalmatinske Zagore ima još neotkrivenih. Nedavno je, recimo, ekipa National Geographica u šumama oko Slunja otkrila dosad posve nepoznatu Hrvatsku najčišću stranku prava dr. Josip Frank, a na Kopištu, malom nenaseljenom otočiću zapadno od Lastova, jedan je ribar mobitelom snimio osnivačku skupštinu Čiste hrvatske čiste stranke čistog hrvatskog prava, što je bila prava mala senzacija, jer nitko do tada nije uspio snimiti pravašku osnivačku skupštinu. Kako bilo, insektolozi procjenjuju da u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini obitava preko tri stotine vrsta HSP-a, uglavnom - uprkos opakom izgledu - posve bezopasnih za ljude.

Podsjeća to na poznatu priču s Mljeta, na kojemu su se svojedobno razmnožile zmije, zbog čega su vlasti prije stotinu godina na otok naselile mungose. Danas tako na Mljetu nema zmija, ali su se namnožili mungosi, koji su istrijebili pola otočke faune, upadajući čak i ljudima u dvorišta i tamaneći domaću perad.

Tako je početkom devedesetih, u strahu od bosanskih pravaša integralista, Tuđman u Hercegovinu naselio HDZ. Sve je bilo u najboljem redu, pravaši su u Bosni gotovo istrijebljeni, ali se razmnožio - HDZ. Najprije se prije pet godina HDZBiH raspao na dvije stranke, pa je osnovan HDZ 1990, da bi sada, eto, bio osnovan i HDZ Ljubuški.

Osnivači ističu da HDZ Ljubuški neće biti ogranak nijednog znanosti poznatog HDZ-a, već zasebna, autonomna stranka s vlastitim programom. Nije, doduše, još poznato kako će ići stvari s njihovim ograncima - bit će zanimljivo vidjeti, recimo, tablu HDZ Ljubuški Posušje ili HDZ Ljubuški Široki Brijeg. Nezadovoljni članovi čitlučkog ogranka novog HDZ-a registrirat će ga potom kao novu stranku, HDZ Ljubuški Čitluk, njihov će se ogranak u Hamzićima izdvojiti kao HDZ Ljubuški Čitluk Hamzići, i već sutra imat ćemo HDZ Ljubuški Čitluk Hamzići Gornji i HDZ Ljubuški Čitluk Hamzići Donji. A onda, jasno, i HDZ Ljubuški Čitluk Hamzići Donji 1990.

Poučeni iskustvom s hrvatskim HSP-ovima ekolozi stoga opravdano strahuju da bi se i razmnožavanje HDZ-a moglo oteti kontroli, pa hercegovačkim domaćinstvima savjetuju da nabave otrov ili zamke, zaključavaju dvorišta i pripaze na kokoši.

Da, i ježeve.

Jer, za razliku od ježeva, koji najprije vode ljubav, pa čekaju prinovu, hrvatski birači najprije dobiju prinovu, pa tek onda jebu ježa.

Elem, nabavili tako nezadovoljni bosanskohercegovački Hrvati i treći HDZ. Kad su ono nabavili prvi, na izborima 2006. projurio kraj njih Lagumdžijin SDP kao pored turskog groblja. Nabavili onda Hrvati HDZ 1990, kad šta - na izborima 2010. opet Lagumdžija protutnjao pored njih. Nabavili sad i treći, HDZ Ljubuški, a ne shvaćaju da nije do HDZ-a, nego da konj nije normalan.