NINO RASPUDIĆ: I nakon otkaza Dežuloviću Slobodna znatno više naginje lijevo

NINO RASPUDIĆ: I nakon otkaza Dežuloviću Slobodna znatno više naginje lijevo
Koji je Vaš komentar na cijelu situaciju otkaza suradnje Slobodne Dalmacije Borisu Dežuloviću i na to da je navodno razlog prekida suradnje izgubljeni spor u kojem Slobodna Dalmacija mora platiti 150.000 kuna odštete?

Nino Raspudić: Situacija oko navedenog otkaza mi nije potpuno jasna. Neobično je da novinar dobiva otkaz u jednom, a nastavlja pisati u dva lista istog vlasnika. EPH se na ružan način znao rješavati nekih "sitnijih riba", o čijoj sudbini nitko nije vodio računa, a Dežuloviću su znali neobjavljivati tekstove, poput jednog o Kutli, na što je "podvio rep" i nastavio pisati dalje za istog gazdu.

Mislite li da u cijeloj priči ima političkog utjecaja i da Slobodna Dalmacija naginje na desnu stranu?

Nino Raspudić: Golema većina kolumnista Slobodne Dalmacije je izrazito lijevo-liberalne orijentacije, što je u potpunom neskladu s profilom čitatatelja tog lista. Moguće je da nova uprava želi "uravnotežiti" kolumnistički sastav iako on, i nakon zadnjih promjena, znatno više naginje na lijevu stranu.

Što biste Vi učinili da se Vama dogodi otkaz suradnje u Večernjem listu zbog političkog utjecaja suprotne strane?

Nino Raspudić: Meni su već jednom ukinuli kolumnu u Večernjem, jer sam od 72 honorarna suradnika, uključujući i neke dične samodeklarirane ljevičare, jedini podržao novinare u štrajku i odbio slati kolumnu dok štrajk ne završi. Ne mislim da sam zbog toga neki veliki heroj, jer mi egzistencija ne ovisi o honorarnom pisanju kolumne. Najveći problem novinara danas je autocenzura, nažalost većina njih dvaput promisli što je napisati jer su egzistencijalno ovisni o gazdama. Danas stoga javno mogu potpuno slobodno nastupati samo oni kojima egzistencija ne ovisi o tome.Smatrate li da je u redu da novinari u svojim tekstovima iznose vrijednosne sudove o situacijama i ljudima?

Moraju li po Vašem mišljenju, u tom slučaju, odgovarati na sudu?

Nino Raspudić: Vrijednosni sud je jedno, a vulgarno vrijeđanje i etiketiranje, a da se prethodno nije obavijestilo o meritumu, nešto sasvim drugo.

Izvor: fairpress.eu