Tiha voda brijegove valja

Da budemo načisto hajka nije počela po objavi rezultata nego je trajala tijekom cijele predizborne kampanje a na njenom udaru našao se neovisni kandidat Milan Bandić. Hajku je započeo sada već bivši predsjednik Mesić, a nastavili su je ljudi bliski njemu i pobjedniku predsjedničkih izbora. Vicmaher Mesić za svojih deset godina provedenih na Pantovčaku nije uspio ništa nego dodatno podijeliti narod u Republici Hrvatskoj. Izbore je najvećim dijelom  dobio zahvaljujući podjelama i na ružnoj retorici okrenutoj prije svega hercegovcima. Tako je drug Stjepan za vrijeme svoja dva mandata dodatno iscjepkao Hrvate dijeleći ih kako zemljopisno, svjetonadzorno, i na kraju politički ili kako mnogi vole reći na crvene i crne. Nažalost narod koji ga je izabrao zaboravio je kako i je sam Stipe ovisno o momentu znao biti kako crven tako i crn.  Predsjedničke izbore dobio je njegov favorit i tako obojio Lijepu našu u crveno kako je i najavio tijekom svoje predizborne kampanje.

Na sličan način kako je Mesić dobio izbore prije deset godina dobio ih je i Ivo Josipović danas , a njihovi fanovi su  jedva dočekali rezultate, i krenuli su u obračun sa neistomišljenicima.  Milan Bandić je dijelom izgubio izbore  zbog svoga porijekla i tu nema nikakve dileme. Udbaško obavještajni krugovi uspjeli su toliko ocrniti gradonačelnika Zagreba samo zato što je mjesto njegovog rođenja Pogana Mlaka tamo negdje u Hercegovini odakle dolazi sve zlo u današnjoj Hrvatskoj. Dio medija opet  piše gluposti koje vode u dalje podjele tipa tko je koga obranio, tko je koga nahranio i slične nebuloze. Neki su išli tako daleko objavljujući da u BiH mrtvi glasuju za Bandića. Upravo je to bio cilj svite koja se preko Josipovića dočepala Pantovčaka i osim dubljih podjela u hrvatskom nacionalnom korpusu sada možemo očekivati čistke od nepodobnih, vjerskih obilježja i svega onoga što njima ne odgovara.. Čitajući komentare na pojedinim portalima prosto me obuzima jeza sa koliko mržnje štovatelji pobjednika časte ne samo poraženog na izborima već i sve što dolazi iz njegovog rodnog kraja. Danas mnogi zaboravljaju ne tako davne dane ponosa i slave kada se sa puškom u ruci stvarala neovisna Hrvatska. Zaboravljaju zaustavljanja kolona tenkova u toj omraženoj Hercegovini koja je krenula rušiti demokraciju u Hrvatskoj. Zaboravljaju Kupres, Ravno i sve ostale žrtve koje su podnijeli Hrvati Herceg Bosne za svoju Hrvatsku . Zaboravljaju i sve one znane i neznane koji su kao dragovoljci pali na ratištima širom Hrvatske. Tada nije bilo važno  porijeklo,  tada nije bilo etiketiranja i podjela kao što ih ima danas.. Nije tada na sceni bilo drugova i drugarica u imenima i likovima Ive Josipovića, Zorana Milanovića i Vesne Pusić. Oni su strpljivo u svojim skrovištima čekali vrijeme kada će moći isplivati na površinu. Kada je prošlo vrijeme nevera i oluja isplivali su na javnu i političku scenu Hrvatske šireći svoje ideje za koje su mnogi mislili da su zakopane početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. Njihov u crveno obojeni program sastoji se uglavnom na mržnji prema hercegovcima i na propagandi na kojoj bi im i Gebels pozavidio, propagandi koja  za sva zla u Hrvatskoj okrivljuje upravo Hercegovce.

Danas kada je Milan Bandić izgubio izbore vjerojatno će splasnuti i napadi na njega kao i na njegovo porijeklo. Za Hrvate BiH bilo bi poželjno zbog nekih budućih vremena da se jednom za sva vremena  objavi koliko to oni koštaju Hrvatsku, te da se konačno i sa argumentima  obznani za kakvu krivicu snose za današnji položaj Republike Hrvatske. Ukoliko su Hrvati u BiH krivi zbog pomoći koju nam u vidu nogometnih lopti, folklornih odora i sitnica koje tako velikodušno Hrvatska upućuje svake godine onda bi bilo dobro da se to i ukine. Hrvati u BiH dobro znaju što znače riječi gospodina Bandića nakon prvog kruga izbora o daljinskom upravljaču. Zahvaljujući tome mi danas imamo člana predsjedništva koga su nam drugi nametnuli. a sa kim upravlja predsjednik SDP-a BiH Zlatko Lagumdžija bošnjački nacionalist koji se krije iza socijaldemokracije.

Za razliku od nas kome je član predsjedništva nametnut građani RH sami su izabrali daljinski upravljač u rukama Zorana Milinovića koji se kao i kolega iz Sarajeva vješto krije iza socijaldemokracije. Republika Hrvatska kao supotpisnica Dejtona bila je dužna paziti da se Hrvatima u BiH ne dešava upravo ono što im se danas dešava u tvorevini u koju ih je upravo ona gurnula. Treba li opet kao papagaj ponavljati priče  o ravnopravnosti, kulturi, jeziku, medijima, preglasavanju kada se zna se stanje svakim danom pogoršava na štetu Hrvata u BiH. Zar itko normalan misli da je Mesića briga što se ovdje dešava sa Hrvatima u BiH, a ni njegov nasljednik neće učiniti ništa da se stanje popravi. Upravo je posljednjih deset godina Mesićeve vladavine najgori period za Hrvate u BiH . Za tih deset godina sam Mesić ne samo da se nije udostojio doći među svoj narod nego je podržavajući  centralnu vlast u Sarajevu dodatno gurnuo BH Hrvate na marginu zbivanja. Njegov nasljednik već danas kaže da se neće miješati u unutarnju politiku BiH, pa će samim time nastaviti praksu svoga prethodnika.  Preživjeli su Hrvati ovdje puno gora vremena terora i zuluma bez ičije pomoći, pa će preživjeti i nadživjeti drugarice i drugove Mesića, Milanovića, Josipovića, Pusićku i sve njihove falange koji su uspjeli  podijeliti narod na podobne i nepodobne, na svjetlo i tamu i na kraju na crvene i crne. Glasači to danas nisu uspjeli prepoznati i imat će predsjednika kakvog su izabrali,  koji će ih narednih pet godina  voditi pjesmom Put ka sreći. Vrijeme će pokazati koliko je tko u pravu, tiha voda brijegove  valja. Do tada ćemo je još naslušati priča kako je Marin Čilić ponos Hrvatske ili kako je neko drugi iz istog kraja hercegovačka lopovčina.

www.hercegovina.info