Srđan Puhalo: Dnevnik očajne novinarke

Srđan Puhalo: Dnevnik očajne novinarke
Analiziraj.ba

9. 5. 2018. godine, Konjic

Dragi dnevniče, Konjic je prelijep u maju. On je jedan od onih gradova kroz koji uvijek prođete, ali nikad ne svratite jer žurite ili za Mostar, more, ili za Sarajevo. E, ovaj put sam maksuz došla do u ovaj prelijepi grad na obalama Neretve. Ostaću tri dana. Imamo edukaciju Podrška implementaciji etičkih i profesionalnih standarda bh. medijima, koju organizuje neko udruženje novinara. Hotel je odličan, ekipa nije loša, sve besplatno, predavači zanimljivi. Očekujem da u naredna tri dana naučim mnogo toga o profesionalnom novinarstvu i etici.

10. 9. 2018. godine, Jahorina

Dragi dnevniče, evo me na Jahorini, nisam ni znala da planina može biti ovako fina u septembru. Smjestili smo se u Termagu, ekipa je odlična, a ima jedan Srbin pravo hot. Sve što se desi na seminaru, ostaje na seminaru, je l’ tako. Seminar je zanimljiv predavači su naši, ali ih ima i iz Srbije i Hrvatske, a teme raznolike.  Uticaj zakona na medijske slobode i ljudska prava, Lažne vijesti bez granica i Region – gušenje novinarstva i građanskih protesta cenzurom i pritiscima. Jedem kao luda, ne znam da li je to zbog PMS-a ili zraka, a klopa je fenomenalna.

5. 7. 2019. godine, Teslić

Dragi dnevniče, evo me u Tesliću, na konferenciji Vjerodostojnost medija, koju organizuje OSCE ili tako nešto. Hotel je OK, ali je pun nekih penzionera iz Slovenije koji se bahate u restoranu i kafanama. Nikad nisam vidjela ovako veliki i bogat švedski sto. Ima stranaca predavača i to može biti zanimljivo, ovi naši standardno smaraju.

10. 9. 2019. godine, Banjaluka

Dragi dnevniče, evo me na još jednom seminaru u Banjaluci. Nezahvalno je kada jedino ti u redakciji nemaš djece, pa te onda vazda šalju na sve seminare. Nemam pojma ko organizuje i o čemu će se pričati, valjda o fake newsu, i ne znam šta više o tome ima da se priča. Stalno jedno te isto slušamo već godinu dana. Mi smo ozbiljan portal. Smoriše. Vidjeću se i izaći sa Milicom i nadam se da me banjalučki noćni život neće razočarati.

1. 12. 2019. godine, Sarajevo

Dragi dnevniče, više ne idem na seminare. Došla je nova cura u redakciju i „žrtvovali“ smo je da ide na Kozaru, da uči o lažnim vijestima. Ne znam kome više trebaju te edukacije o tome, pa o tome danas djeca uče u osnovnoj školi na informatici. Jebote, potrošiš tri dana u nekoj vukojebini i slušaš vazda jedno te isto, od jednih te istih ljudi. Boring.

11. 2. 2020. godine, Sarajevo

Dragi dnevniče, danas sam imala baš težak dan. Mislila sam da ću ostati bez posla, ali ispalo je dobro.

Elem, ja danas skrolam po lajni, kad naletih na tvit ministarke spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Bisere Turković, gdje ona piše da je Ratko Mladić umro. Odem ne ove „velike“ portale, nigdje ništa. U sebi razmišljam, evo ekskluzive, evo klikova, evo šerova, evo povišice. Ponijele me emocije, uhvatiću muštuluka mojim Bošnjacima, koji tu vijest čekaju od 1992. godine. I šta ću, ja odmah Breaking news, slika Mladića, naslov ko kuća i – raspali.

Nije mi palo na pamet da provjerim vijest, reko nema šanse da ministrica Turković laže. Jeste iz SDA, ali ovo je krupna stvar da bi se tako zezala.

Nakon 5 minuta svi ostali mediji prenijeli vijest, linkuju izvor, a ja rastem ko Trebević. Nakon 10 minuta zove me šef i pita odakle mi ova informacija, ja reko sa tvitera i pokažem mu screenshots, a on se samo smješka. Nakon pola sata ulijeće bijesan ko ris i kaže da je informacija potekla sa lažnog tviter naloga ministarke spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Bisere Turković koji je kreirao italijanski novinar Tomazo Debenedeti.

Ja kontam otkaz, ali jok.

Urednik kaže da smo za tri sata dobili 20.000 pratilaca na fejsbuku, 1000 na tviteru i 500 na instagramu i da nam je to najčitanija vijest od kada postoji portal.

Kaže da smo dobili poziv na seminar o menadžmentu na društvenim mrežama i da se spremam na put, a ja kontam sreća pa sam išla na sve one edukacije.