Slaven Raguž: Zlonamjernici tretiraju kompromis kao provokaciju

Svaki tekst, članak, kolumnu, bilo što bi mogli započinjati citatima iz njegovih djela. Kaže Željin prezimenjak: za odrađivanje za narod „nepopularnih" radnji potrebno je izazvati i inscenirati problem, te poplavom nebitnih informacija usmjeriti pozornost javnosti sa bitnih stvari na nebitne. Nakon toga zloupotrijebiti emocije, kreirati događaje koji će umrtviti kritičku svijest, koju trebaju naslijediti emotivni impulsi (bijes, strah, nasilje). Jednom kad se digne emotivna prašina, mogu se raditi stvari koje bi u normalnim okolnostima bile sablažnjive.

Piše: mr Slaven Raguž

Igra i kockanje sa emocijama, posebno onim zatomljenim nakon prošloga rata, najdraža su alatka našim dušobrižnicima za odrađivanje svog prljavog posla. Spomenik ispred vijećnice je win - win situacija za njih. Da je ostao Križ, koji usput rečeno tu stoji još od 1996. Godine, na samome mjestu pogibije bojovnika HVO-a, i stajao je kad su se dizale ruke za izgradnju vijećnice i tada nije bio sporan, dizale bi se jednako tenzije, kao što se dižu nakon kompromisnog rješenja u obliku stećka. Nitko nije ni pomislio diskutirati, kamoli postaviti pitanje zašto djeca čija je zgrada uzurpirana, a koja danas idu u treću osnovnu u potkrovlju Kosače, ne pohađaju nastavu niti po minimumu obrazovnih standarda i učeničkih prava.

Nitko nije ni pomislio diskutirati o tome gdje je otišao novac za namjenu restauracije stare/izgradnje zamjenske škole. Kontrolirani kaos: SDA započne kavgu licemjernim priopćenjima, HDZ odgovori istom mjerom, a „građanski" SDP sa privjescima se postavi tobože „super partes" upirući prstom i u jedne i u druge. Svi imaju svoju ulogu u scenariju. Kritična svijest i razum umrtvljeni, emocije i radikalizacija na vrhuncu, prašina podignuta, ostaje samo da se odradi što se mora.

Da se radi o vrhunskom licemjerju najbolje dokazuju stavovi i izjave bošnjačke političke elite. Pod tim, naravno, se misli i na SDA i SDP. Općeprihvaćena, od njih, teorija porijekla i etnogeneze Bošnjaka na ovim prostorima tvrdi da Bošnjaci vode porijeklo od tzv. Bošnjana, koji su do 15. živjeli na području BiH i bili pripadnici jedne crkve bosanske, nakon čega su se odijelili na tri grane: islamsku, katoličku i pravoslavnu. Najdalje u izradi ove teze je otišao mr. Hakija Zoranić u svome djelu „Etnogeneza Bošnjana - Bošnjaka", koju je kao znanstveno utemeljenu prihvatila bošnjačka akademska elita na čelu sa Muhamedom Filipovićem i Bošnjačkim Institutom Zlatka Lagumdžije. Drugi Zoranićevo djelo smatraju „lahkim" štivom, prvenstveno zbog činjenice da autor nije povjesničar, nego politolog, koji je magistrirao na „opštenarodnoj obrani SFRJ". Međutim, mora ga se spominjati jer je ovo djelo među najcitiranijim ne samo u bošnjačkim akademskim krugovima, nego i u školskim udžbenicima bošnjačkog plana i programa.

Na stranici 323. tog djela Zoranić govori o stećcima. Po Zoraniću, u 12. I 13. st. na području BiH su živjeli Bošnjani koji su bili manihejci, koji su vremenom stvorili Crkvu Bosansku sa simpatiziranjem katoličanstva, pravoslavlja i islama. Jedan od dokaza da su oni bili jedno su stećci, koji su imali na sebi obilježja islama i kršćanstva, dakle mjesec i zvijezdu i križeve. Postojanje vjerskih simbola na stećcima se uzima kao dokaz tezi o „bošnjanskom" porijeklu svih naroda u BiH.
Slične teze je preuzeo i Muhamed Filipović na predstavljanju ove knjige na Zlajinom institutu. On tvrdi da su Bošnjaci isto što i Bošnjani, samim tim i pravi nasljednici bosanske državnosti, spominjući stećke kao povijesne materijalne dokaze te teze. Prof dr. Smail Čekić je istom prigodom istakao posebno: Ova knjiga pokušava pokazati kako su nastajali ljudi koji su svojoj zemlji dali ime Bosna, koji su imali svoje pismo bosančicu, svoju crkvu - Crkvu Bosansku, svoje nadgrobne spomenike-stećke.

Zašto je bitno ovo istaći? Iz prostog razloga što ovo demantira u potpunosti tvrdnju da je spomenik/stećak sa vidno istaknutim Križem i manje vidnom šahovnicom, kojeg je nedavno postavila braniteljska udruga „Zavjet" na mjestu pogibije branitelja HVO-a, „jednonacionalno obilježje". Dobronamjernici će postavljanje stećka interpretirati kao kompromisno rješenje prihvatljivo svima. Stećak, nadgrobni spomenik i spomen na samome mjestu pogibije kao simbol tradicije i DNA svih naroda u BiH, sa obilježjima hrvatskog naroda, u cjelini znači izraz „svoj na svome" osjećaja kojeg mi Hrvati u BiH osjećamo prema Mostaru, Hercegovini i Bosni, što u konačnici, evo, ide u prilog tezama o etnogenezi tzv. bošnjana. Ali ne, Križ na stećku je opet simbol separatizma i „velikohrvatske hegemonije". Zlonamjernici tretiraju kompromis kao provokaciju.

Najbitnije je da se kost bacila, kritička svijest umrtvila, radikalizirane emocije podigle, da glumci u ovom igrokazu mogu igrati svoje uloge u miru. Dok su se oni prepucavali priopćenjima i propucavali vijećnicu, dogovorili su trilateralnu suradnju SDA-HDZ-SDP u cilju raspodjele funkcija unutar institucija županije i federacije. Vi nama vamo, mi vama tamo. Svako malo ćemo priopćenjima jedni na druge, pa neka se fukara svađa, mlati i puca... mi moramo obaviti ono za što nas je narod birao.

Dnevnik.ba