Slaven Raguž: Oprosti nam Ante, znali smo što činimo!

.. to ne znaju. Da znaju, ne bi preko stranke posao dobivali.

Izašli miševi iz rupa sa svih strana pa napadaju mostarsku „fašističku" mladež. Analitičari, novinari, patetičari, političari,...svi sablažnjeni, skriveni iz jazbina pljuju po djeci i Anti koji je u cijeloj priči jedina žrtva.

Niti sam pogledao, niti ću pogledati tu nekakvu emisiju koja je rezultirala rasističkom i fašistoidnom paljbom prema mostarskoj djeci, a osobito jednom djetetu. Iz prostog poštovanja prema djeci i njihovim roditeljima koji su brutalno zloupotrijebljeni i iskorišteni od medija tzv. nevladinog sektora koji mora opravdati tko zna čiji novac koji troše i/ili namjeravaju trošiti. Međutim, komentari me nisu mogli zaobići. Toliko rasizma, mržnje, zla, licemjerstva i svega onoga najgoreg je izišlo iz usta tobožnjih humanista, Facebook i Internet junaka prema grupi djece i jednom Anti.

Ideali vs. pare

Najjači u rasističkim istupima i ksenofobičnim napadima su bili opet oni koji sebe nazivaju antifašistima, humanistima, stupovima bh civilnog društva koji godinama govore, a evo „bili su u pravu", da u Mostaru, osobito u zapadnom dijelu, žive fašisti, fašistička nacional-šovinistička mladež koja čeka prvu prigodu da pojede jadnu nejač koja ne želi ništa više nego da se živi tobože kako se nekad živjelo.

Prva stvar koja mi nije jasna jeste čuđenje i ljutnja ovih silnih lešinara iz nevladinog sektora, sarajevskih i tobožnjih antifašističkih medija. Umjesto ljutnje trebali bi skakati od radosti i sreće.

Godine i godine indoktrinacije vijestima i reportažama iz grada podijeljenog na fašiste i antifašiste, potkrijepljeni partizanskim filmovima dan za danom u primarnom večernjem tv terminu, dokumentarnih i igranim serijalima o genocidu u Mostaru od strane zlikovaca iz Herceg Bosne, HVO-a, desetine tisuća konc-logoraša, šta desetine, stotine tisuća, na čijim plećima je sagrađen zvonik franjevačke crkve i križ na Humu.

Skačite ljudi od radosti, došlo je vaših pet minuta! Kakva je srdžba sada kada vaš trud ubire prve plodove?

Nije mi jasno ni čuđenje po portalima, medijima, i to od dežurnih analitičara, sveopćih dušebrižnika koji se raspisaše o djeci, kao nije im jasno kako netko može razmišljati i govoriti na način na koji govore. Što bi tu bilo čudno?

Djeca su samo žrtve i posljedica društva i društvenog uređenja u kojem živimo. Očekujemo da nešto nauče u školama gdje je godinama nemoguće dobiti posao mimo stranačke iskaznice.

Osim nekoliko uvijek istih portala koji se usuđuju neovisno objavljivati, apsolutno nitko nije objavljivao i prenosio priopćenja i tekstove o načinu upošljavanja u školama, anomalijama obrazovnog sustava i dr. Prošle godine u studenom, Vlada HNŽ je donijela zakon po kojem svako upošljavanje mora odobriti politika. I o tome se pisalo, ali nitko od ovih dušebrižničkih medija nije to objavio, kamoli analizirao ili podigao na razinu na kojoj se pljuje po malom Anti i drugim Antama. Zašto?

Da se ne bi kojim slučajem zamjerili strankama na vlasti koje im daju reklamu, a ako oni ne daju izravno, daju preko poduzeća koje kontroliraju. Ideali su ideali, ali para je para!

Stranačka mašinerija

Nisu djeca kriva što razmišljaju na način na koji razmišljaju, nego su krivi učitelji koji ih ne uče toleranciji, poštivanju tuđeg, jer ni oni sami to ne znaju, jer da znaju ne bi preko stranke posao dobivali.

Krivo je društvo koje šuti i trpi uređenje u kojem svaku poru društvenog života kontrolira stranačka mašinerija. Djeca koja su izrazila makar i neprihvatljiva mišljenja, pokazali su hrabrost kakvu ova sila koja izražava sablazan ovih dana nikada neće imati snage pokazati.

Rekli su ono što iskreno misle, a to nije poželjno u ovom društvu. Poželjno je biti fin, uglađen, ne bi li te fino pogledao tajnik šefa kabineta tajnice šefa ureda predsjednika stranke, koji ne znaš kako i kad ti može valjat. Ova djeca, a posebno Ante, pokazala su ono što većina koja ih danas pljuje neće nikada imati, a to je ona riječ sa četiri slova koja počinje sa „m" a završava sa „uda".

Lešinari jedni, trošite slova ne napadajući djecu i Antu, nego društvo. Umjesto pljuvanja po njima i njihovog stigmatiziranja mora ih se odgojiti, da se njihova mladalačka naivnost i smjelost usmjeri u pravom smjeru, jer ove izjave i način razmišljanja su zvono za uzbunu.

Ante svojim naivnim izjavama poziva u pomoć i njemu treba pomoći, a ne ismijavati ga i napadati. Napadajte bagro društvo koje je u njemu stvorilo ovakav način razmišljanja! Umjesto iznad tipkovnica, izađite iz svojih jazbina i suočite se sa društvom u kojem je mjerilo vrijednosti nepotizam, poželjna korupcija, a vrhunac aktivizma otvaranje anonimnih Facebook profila i komentiranje po portalima.

Roditelje djece koja su snimana, a osobito roditeljima malog Ante, mora se poručiti da pokrenu sudsku tužbu protiv Radija Slobodna Europa, autora emisije i onih koji su financirali snimanje ove emisije. Autori i ovaj medij su prekršili više zakona.

Prvo su prekršili UN-ovu konvenciju o pravima djeteta, koja je u BiH pravni akt sa snagom zakona. U članu 3 je definirano kako se u svakom segmentu društvenog života mora prioritetno utvrditi interes djeteta, dok u članu 13. Konvencija definira medijska prava djeteta, gdje se djeci jamči sloboda izražavanja i sudjelovanja u medijima, kao i pravo na zaštitu u medijima.

Djeca koja su bila senzacionalistički predmet ove emisije ni po čemu nisu zaštićena, naprotiv, već nekoliko dana traje lov na njih poput srednjovjekovnog lova na vještice.

Ante, svaka čast!

Radio Slobodna Europa prekršio je Etički kodeks istraživanja sa djecom i o djeci, koji je usvojilo Vijeće ministara 2013. godine i također je pravni akt sa snagom zakona.

Ovim Kodeksom ''zabranjena su sva humanistička, društvena, edukacijska, medicinska i sva druga istraživanja koja na neposredan ili posredan način mogu utjecati na osobni integritet djeteta".

Također Zakon o komunikacijama naređuje zaštitu maloljetnika, nepristranost (Članak 4).

Ako ne roditelji, onda bi Vijeće za tisak, BH novinari i Ombudsmen za ljudska prava BiH morali izići iz udobnosti fotelja iz kojih odašilju priopćenja i pokrenuti tužbu ako roditelji to ne urade. Gospodo, to vam je ne samo posao, nego i moralna obveza.

A mi Mostarci moramo zahvaliti Anti i ja mu prvi zahvaljujem. Napravio je nešto što niti jedan političar niti plaćenički humanista nevladinog civilnog društva nije uspio, a to je da je u obrani časti Mostara ujedinio i lijeve i desne.

Eto vam Sarajeva, eto vam Zenice, Tuzle, Zagreba, okanite se više Mostara, ako već želite o njemu, nađite smjelosti dođite ovamo pa ćemo to jedan na jedan riješiti.

Tebi Ante svaka čast! Usudio si se javno i u brk, apsolutno neprihvatljivim rječnikom, reći ono što vas je ovo društvo naučilo da mislite i uči da mislite. Svatko u životu nekad napravi glupost koje se srami poslije cijeli život, ne posustaj nego glavu gore.

Ono što si rekao o braći Bošnjacima je pogrešno i loše, ali nisi ti kriv što tako razmišljaš nego smo krivi svi mi stariji od tebe što smo kreirali društvo koje te nije naučilo da je to pogrešno.

Oprosti nam! Kad smogneš snage ti se ispričaj se braći s one strane i kad se ovo sve slegne, kad se miševi vrate u svoje antifašističke i nevladine rupe, slobodno se javi napravit ćemo đir po lijevoj obali, upoznat ćemo te sa dosta naše raje, pojest, popit koju i život ide dalje. Glavu gore!