Slaven Raguž: Likovanje, ludom radovanje

U BiH se stvari toliko vrte u krug, da se nakon nečega što je bilo danas vrlo lako može predvidjeti što će biti sutra.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ne volim u tekstovima govoriti u prvom licu jednine, ali u slučaju Budimira, prekršiti ću taj svojevrsni kodeks. Dana 01.05. u jednom svom tekstu sam pisao „na isti način na koji se Budimira smjestilo u pritvor, može ga se iz pritvora izvući, nekako poništiti optužnicu (a svjedoci smo bili makar 10-ak slučajeva u BiH kad su optužnice brisane, dokumenti nestajali na putu iz Sarajeva u Mostar, itd.), te medijski od njega napraviti mučenika koji će sutra postati novi Komšić".

Činjenicu da u trenutku velike euforije koja je vladala na onoj „legitimnoj" strani hrvatske političke scene, netko spušta loptu na zemlju, govoreći kako bi nas uhićenje Živka Budimira umjesto euforije, trebalo zabrinuti, mnogi nisu dočekali dobro, dapače. Mnogi su to interpretirali kao zaokret, te podršku liku Živka Budimira i njegovog djela. Postao sam prevrtljivac, bez obzira na niz medijskih okršaja između nas dvojice još od bugarskog vlaka, preko denunciranja načina njegovog predsjednikovanja, pa do cenzuriranja mojih izjava na BHT-u i FTV-u, negdje pred kraj prošle godine (dakle prije ove sade), kada sam ironično rekao da „je Živko oslobodio više kriminalaca i ubojica, nego ih je tužilaštvo zatvorilo za perioda njegovog mandata". Morao sam ovu svojevrsnu osobnu retrospektivu spomenuti, budući da sam, na žalost, bio u pravu. Ne zato što posjedujem neku posebnu pamet, nego jednostavno iz razloga što je kod nas sve do bola predvidivo i što glavni razlog našeg stanja je što je naš život začarani krug sličnih ili identičnih događaja, sličnih ili identičnih aktera.

Nastavak sage oko ovog slučaja, koji se dogodio ovih dana puštanjem u javnost snimaka sa nadzornih kamera prigodom pretresa u Mostaru, gdje se vidi kako jedan od, kako novinari kažu, „insajdera" nastoji skriti označeni novac, najbolje dokazuje pravičnost predikcija od prije malo više od mjesec dana. Je li se itko upitao, ako je kamera snimila „insajdera" kako stavlja torbicu u kantu za kišobrane, kako nije snimila onoga tko je torbicu s novcem uzeo? Ili se ta snimka smetnula. Prema tome, kampanja „Budimir - žrtva, mučenik" može krenuti. Ima još dosta do izbora 2014., može se od njega stvoriti novog Komšića. Na vrijeme su krenuli. Reakcija javnosti je u skladu sa njihovim planom: Budimiru je namješteno, namjestili su mu iz SDP-a i dva HDZ-a, on je nevin, smeta im jer je krenuo u borbu protiv korupcije, itd.

Danas više nitko ne spominje način kako je uopće Budimir zasjeo u predsjedničku fotelju. Ne spominju više to ni Slavica Josipović i Boro Krišto iz HDZ1990 koji su bili suzdržani pri glasovanju o izvješću ad hoc povjerenstva po kojem postoje osnovi za ispitivanje dostojnosti Živka Budimira. Suzdržano zaboraviše da je samom činjenicom da je Živko Budimir" sa svojih par glasova" pristao biti predsjednikom Federacije, kao flaster nacionalističkoj politici Zlatka Lagumdžije, koja je dovela do toga da FBiH de facto postane bošnjački entitet, Živko Budimir postao nedostojnim da se uopće predstavlja političkim dužnosnikom iz reda hrvatskog naroda, kamoli da obnaša funkciju prvog u izvršnoj vlasti u Federaciji. Ako su oni zaboravili nismo mi.

Ono što je potrebno u ovom trenutku jeste ne nasjedati na medijsku hajku i propagandu koja od Budimira želi kreirati Nelsona Mandelu, a sve u perspektivi izbora 2014. godine. Živko Budimir je protuustavno imenovan predsjednikom Federacije, ilegalno je imenovao današnju federalnu vladu, vrlo dobro je iskoristio sve ove činjenice isključivo radi zadovoljavanja osobnih prohtjeva i prizemnih interesa ljudi s kojima se okružio. Ove činjenice se ne smiju smetnuti s uma, unatoč ovoj farsi koju je tužiteljstvo napravilo s njegovim uhićenjem. Kad se radi o koruptivnim aktivnostima i crnim fondovima, svima je jasno da je Živko mala maca, s kakvim kerovima mi živimo.

Piše: Slaven Raguž: dnevno.ba