Slaven Raguž: Je li problem referendum ili rezultat referenduma?

Nedavni postupci tužiteljstva i Suda BiH, kao i ponašanje Valentina Inzka i ambasadora pojedinih zemalja ponajbolji su argumenti za to.

Piše: Slaven Raguž, Dnevnik.ba

Referendumsko pitanje glasi: Da li podržavate neustavno i nezakonito nametanje zakona od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice, a posebno nametnute zakone o Sudu i Tužilaštvu BiH i primjenu njihovih odluka na prostoru Republike Srpske?

Kadija te tuži, kadija ti sudi

Sredinom kolovoza, prigodom potvrđivanja optužnice protiv pojedinih pripadnika HVO-a radi ratnih zločina u Stocu, Mostaru, Čapljini i dr., Sud BiH je prihvatio kvalifikaciju tužiteljstva BiH o HVO-u kao „udruženom zločinačkom poduhvatu". Konkretno, tužiteljstvo tvrdi, a Sud prihvaća tvrdnju kao utemeljenu, kako su pripadnici HVO-a „svjesno sudjelovali u udruženom zločinačkom pothvatu sa zajedničkim planom unaprijeđenja i provedbe sustava zatvaranja i zlostavljanja".
Funkcija Suda i Tužiteljstva
Za bolju sliku Suda BiH potrebno se vratiti u 2013. godinu. Krajem 2013. Sud je preinačio presudu protiv zapovjednika i pripadnika Armije BiH zbog stravičnih zločina u Bugojnu. Prvostupanjska presuda je spominjala udruženi zločinački poduhvat, zbog cijelog niza materijalnih dokaza i svjedočenja aktera.

Isto to tužiteljstvo 26. kolovoza diže optužnicu protiv pripadnika Armije BiH, također radi ratnih zločina u Bugojnu, Gornjem Vakufu, Uskoplju, itd., ali bez kvalifikacija „udruženog zločinačkog poduhvata", iako se radi o istoj prirodi zločina kao i kod pripadnika HVO-a (ratni zločin protiv civilnog stanovništva i zarobljenika).

Za bolju sliku Suda BiH potrebno se vratiti u 2013. godinu. Krajem 2013. Sud je preinačio presudu protiv zapovjednika i pripadnika Armije BiH zbog stravičnih zločina u Bugojnu. Prvostupanjska presuda je spominjala udruženi zločinački poduhvat, zbog cijelog niza materijalnih dokaza i svjedočenja aktera.

Primjerice, Dževad Mlaćo, ratni načelnik Bugojna, je vodio dnevnike u kojima je pored ostalog pisao „Sve zarobljenike strijeljati da se ne zna". Jedan od pripadnika Armije BiH Enes Handžić je početkom procesa priznao krivnju i otkrio nekoliko lokacija masovnih grobnica. Međutim, žalbeno vijeće Suda BiH ne samo da je izbrisalo udruženi zločinački poduhvat, nego je okarakteriziralo sukob u Bugojnu kao međunarodni.

Masovno spaljivanje tijela, ubijanje i zakopavanje tijela na više lokacija, mučenje civilnog stanovništva i dr. okarakterizirano je kao zločin protiv ratnih zapovjednika. Najkomičnija je činjenica kako je član Sudbenog vijeća koji je pomilovao zločince Radžib Begić za vrijeme rata bio načelnik Centra službe sigurnosti Zenica, čime je bio direktno nadređen pojedinim optuženim pripadnicima Armije BiH koje je on sam pomilovao.

Dakle, s jedne strane imamo „udruženi zločinački poduhvat", kada se radi o zločinima pripadnika HVO-a, dok kada se radi o pripadnicima Armije BiH ta kvalifikacija ne postoji. Dapače, briše se nakon što je dokazana.

Tko se boji referenduma još?

Vratimo se na referendum. Narodna skupština RS-a, dakle zastupnici izabrani demokratskim izborima, izglasovali su većinom glasova odluku o referendumu. Donijeli odluku o sadržaju i datumu. Odluka otišla na Vijeće naroda, Klub Bošnjaka dao svoj veto i pokrenuo proces ispitivanja povrede vitalnog nacionalnog interesa. Vijeće za zaštitu nacionalnog interesa RS-a ustvrdilo zahtjev prihvatljivim, tako da je sada na Ustavnom sudu RS-a da odluči o sudbini samog referenduma.

Zašto je bitno ovo pojasniti? Iz prostog razloga kako bi se shvatilo da su sve zakonske procedure zadovoljene. Parlament većinom donio odluku, odluka otišla na Vijeće naroda, ovi se ne slažu, uložili prigovor po pitanju povrede vitalnog nacionalnog interesa, čeka se Ustavni sud. Međutim, to se ne sviđa međunarodnoj zajednici na čelu sa Valentinom Inzkom i ambasadorima pojedinih zemalja. Oni pozivaju na vladavinu zakona, ali očigledno im se vladavina zakona u kojoj demokratski i legitimno od naroda izabrana vlast radi u ime naroda koji ju je birao, baš i ne sviđa.
Simbioza
Naši politički vođe i ovi međunarodni elementi su komplementarno i egzistencijalno povezani. Jedni od drugih ovise. Zato se petorka i šestorka voda po Europi prije izbora radi Sejdića i Fincija, ove godine ih se vodi po Beču radi neke Agende, dogodine će se gostiti negdje drugo iz nekih drugih razloga. Pri povratku u BiH po starom: OHR i ambasadori opominju, prijete ponovnim sponzoriranjem nekih novih plenumaša, a naši političari kupuju vrijeme od izbora do izbora i tako u krug.

Valentin Inzko govori kako je referendum još jedan dokaz kako je „Dodik korumpiran", kako ustavne promjene nisu prioritet, kako odluka o referendumu nije ono što građanima treba, te kako ti isti građani mogu spavati mirno, jer ukoliko do referenduma dođe, on će nas spasiti bonskim oblastima.

Edward Ferguson, britanski ambasador, ide korak dalje pa govori kako je referendum „pokušaj da Srbi dodatno destabiliziraju BiH", dodajući kako „naprotiv, postoje jaki argumenti da se određena područja dodatno centraliziraju".

Maureen Cormack, ambasadorica SAD-a ide korak dalje, govoreći kako „ukoliko se ne povuče odluka o referendumu, onda će je povući SAD".

Inzko i ambasadori dakle direktno zadiru u demokratsku narav bh. institucija, vladavinu zakona, te sebi dopuštaju luksuz definiranja onoga što mi kao žitelji ove zemlje želimo i trebamo. Prema ovome se zaključuje kako Visoki predstavnik, koji prima plaću od 20-ak tisuća eura, kojem će za koju godinu isteći mandat, pa će nakon isteka mandata povremeno se javljati po lokalnim tiskovinama sa nekom naknadnom pameću, kao što nam se Ashdown, Schilling, Lajčak i drugi bivši visoki predstavnici javljaju, voli više ovu zemlju od nas koji smo tu rođeni, koji tu živimo i koji ćemo tu umrijeti. Po ovome se zaključuje kako inozemni diplomati koji, da su išta sposobniji i pametniji sigurno ne bi završili u BiH, znaju bolje od nas što nama treba kako bismo živjeli i opstali u BiH.

Baš su svi oni, na čelu sa Inzkom, koji svakom svojom pojavom direktno zadire u suverenost i demokraciju BiH, razlog postojanja i opstanka krajnje korumpiranih vladajućih parazitskih oligarhija koji nas evo 20 godina vode u propast. Naši politički vođe i ovi međunarodni elementi su komplementarno i egzistencijalno povezani. Jedni od drugih ovise. Zato se petorka i šestorka voda po Europi prije izbora radi Sejdića i Fincija, ove godine ih se vodi po Beču radi neke Agende, dogodine će se gostiti negdje drugo iz nekih drugih razloga. Pri povratku u BiH po starom: OHR i ambasadori opominju, prijete ponovnim sponzoriranjem nekih novih plenumaša, a naši političari kupuju vrijeme od izbora do izbora i tako u krug.

Hrvati bi trebali pokrenuti referendum u FBiH

Hrvati kao narod počevši od demokratskog procesa ulaska tenkova u Hercegovačku banku, preko oružanog demokratskog oduzimanja repetitora Erotela, pa do Alijansi i Platformi najbolje znaju što znači austrijska, britanska i međunarodna demokracija.
Što je s Hrvatima?
Hrvati bi morali pokrenuti osobito nakon recentnih pokušaja tužiteljstva i Suda BiH za pisanjem neke svoje povijesti koja želi okarakterizirati HVO kao zločinačku organizaciju. Naravno, utopično bi bilo razmišljati kako bi se netko od hrvatskih političkih zastupnika usudio na jedan ovakav korak.

U jednome se slažem sa Inzkom. On kaže „ne može pola države glasovati o cijeloj". Zato bi valjalo referendumsko pitanje o radu Tužiteljstva i Suda koji se bave više pisanjem povijesti nego pravdom, kao i o ustavnosti i nezakonitosti nametnutih odluka Visokog predstavnika proširiti na cijelu BiH. To bi Hrvati morali pokrenuti osobito nakon recentnih pokušaja tužiteljstva i Suda BiH za pisanjem neke svoje povijesti koja želi okarakterizirati HVO kao zločinačku organizaciju.

Naravno, utopično bi bilo razmišljati kako bi se netko od hrvatskih političkih zastupnika usudio na jedan ovakav korak. Pos'o dobar, a para laka. Nije nitko lud zamjerati se međunarodnoj zajednici ili još gore, raditi svoj posao i zastupati one koji su glasovali za tebe.

Živi bili pa vidjeli, utopična je i cijela inicijativa o referendumu u RS-u jer će prvi Dodik u neka doba skrušeno potegnuti ručnu kočnicu i povući se bez hrabrosti da odluku o referendumu sprovede do kraja. Njemu je referendum potreban čisto kao ideja s kojom maše kad mu zagusti. Ne plaše se ni Inzko, ni Dodik, ni ambasadori referenduma, nego se plaše eventualnih rezultata referenduma.

Logično i normalno je da bi narod na referendumu glasovao kako ne podržava ovakvo tužiteljstvo i sudstvo, te da želi konačno da BiH postane suverena država u kojoj će vladati demokratski izabrane institucije, a ne diktatori i međunarodni feudalci.

Rezultat referenduma doveo bi do konkretne reforme pravosudnog sustava koji više ne bi mogao biti u službe dežurnih vlasti i, ono što je najbitnije, pokazao bi Inzku i kao osobi o kao instituciji OHR-a kako vrlo dobro znamo tko je on i gdje mu je mjesto. U BiH definitivno nije.