Priča iz Mostara: Ta će dvorana, niđe veze!

Gradska dvorana

...u Mostaru su još bili djeca kada su čuli prvi put da se "gradi" sportska dvorana Mostaru. U međuvremenu se dogodilo  jako puno toga. I još više ničega!!
Počevši od tog da ti dječaci, postadoše momci, počeše nizati male, pa malo veće , pa sve do rezultata na svjetskom nivou.

Dosta ih je otišlo iz grada u druge klubove. U duge gradove i države. Dosta ih čeka da ode. Neki od njih su dobili i svoju djecu. I gle čuda i nakon toliko godina slušaju se iste priče o dvorani koja se "gradi"!

Nema tu logičnog objašnjenja.

Znam moju susjedu, gospođa u godinama koja je kamenčić po kamenčić, dasčicu po dasčicu sazidala i drvetom obložila svoju šupu. Svi iz naselja joj se divimo.
Sama bez ičije pomoći. A, grad nije u stanju sa toliko plaćenih ljudi i tolikog priliva novca sagraditi dvoranu u gradu.

Ne u bilo kom gradu već u gradu sportaša. Gradu prvaka!!Gradu koji apsolutno u svim mogućim disciplinama u sportu uporno osvaja odličja!
Kad kažu da su Mostarci poseban narod onda to ima puno osnove!
Jedna od tih je i da je grad sa najviše odličja ,medalja, pehara, a bez dvorane!

"Ta će dvorana ,niđe veze"

S koliko su žara Mostarci "molili i tražili dvoranu", skoro se može mjeriti sa željom da migranti napuste grad.

Pa to dođe nešto kao Dvorana vs.Migranti.
I što se više nadaš i jednom i drugom to manje vidiš ciglu na dvorani da se počinje zidati, a više još jednog migranta u blizini.
Jedino još ostade da od vlasti tražimo da ne prave dvoranu ,a da migrantata bude još više. Možda to "upali"! Jer ionako posve je očito da se predugo radi sve mimo volje i potreba naroda.

HERCEGOVINA.info

Pismo čitatelja