FOTO  Od Podgorice i Tirane pa do Ohrida – Putopisna priča Ivana Vrljića

Ivan Vrljić, Makedonija, Albanija

 Nakon Crne Gore, prelijepe Podgorice i Nikšića, grada meni prije svega poznatom po prvoklasnome pivu, došla je na red Albanija, zemlja čije su granice godinama bile zatvorene. Sada možemo reći da ide putem prave europske tranzicije. Glavni grad Tirana - mišljenja sam da nimalo ne zaostaje nad ostalim velegradovima diljem Balkana.

Vozeći se tako Albanijom, primijetio sam da su skoro na svakoj kući postavljeni bojleri, snagom vlastita razuma dokučio sam da je riječ o iskorištavanju solarne energije za dobivanje električne energije ili barem ušteda na ekološki prihvatljiv način. Uslijed njene navezanosti na režim koji ju je povijesno izolirao od susjednih država Albanija je ipak postala prava moderna europska država. Iz busa sam primijetio i nekoliko prehrambenih kultura koju ta lijepa zemlja i vrijedni žitelji gaje - sve mahom biljke mediteranskoga podneblja (maslina, kukuruz itd).

Valja nadodati da Albaniju smatraju kolijevkom i izvornom postojbinom Ilira, naroda koji je obitavao na širem području Balkana još za vrijeme staroga Rima. Slijedila je Makedonija, uz gromoglasnu pjesmu o suncu i Makedoniji zaustavili smo se tik kod granice uz najpitoresknije jezero na svijetu - Ohridsko jezero. Naš nas je vodič uputio u sve kulturne znamenitosti Ohrida, počevši od manastira sv. Nauma, zatim amfiteatra pa sve do moderne gradske jezgre samoga grada na jezeru. Idilični pejzaži drevnog Lihnidosa streme poput prvoklasne slike dajući obris tisućljetne kulture koja je nekad žarila i palila scenom na čitavu balkanskom području. Slijedeći upute našega Profe Zorana (turističkoga vodiča), kušali smo specijalitete makedonske kuhinje - grabče na tavče do makedonskoga vrhunskog vina bez aditiva i nedopuštenih tvari.

Nošeni dobrom voljom, upijali smo predavanja o prapovijesnim nastambama, srednjovjekovnom razdoblju makedonske povijesti, antičkim artefaktima, kao i onom novijem razdoblju, ništa manje uzbudljivom od svih ostalih. Kući smo se vratili puni dojmova, pričali stare drevne priče o velikome Aleksandru, vladaru koji je osvojio čitav svijet, a umro od običnog uboda komarca, doduše nije bio obični jer je bilo riječ o malariji.

Vratili smo se s jednom jedinom željom, opet se vratiti jedanput u Ohrid i obići sva ta mjesta koja smo promptno obilazili. Nadamo se u što skorije vrijeme. Dotad barem u mašti uživajmo u divnim pejzažima Ohrida i tisuću svjetala Ohridskog trga.

Prof.Ivan Vrljić