Nino Raspudić: Zagrebačka Varšavska, Atena i – Münchhausen

Nino Raspudić: Zagrebačka Varšavska, Atena i – Münchhausen

Upravo takvoj, minhauzenovskoj situaciji svjedočimo u zadnjim nastojanjima HDZ-a da nas izvuče iz blata na nacionalnoj i SDPa na zagrebačkoj razini. HDZ se legitimira kao veliki borac protiv korupcije, ali kako će izvući cijelo društvo iz blata kojeg su dobrim dijelom sami stvorili?

Iz dana u dan otkrivaju se afere čiji su protagonisti uglavnom njihovi članovi. Kako onda mogu, bez dramatične sječe u stranci, strukturalno promijeniti hrvatsko društvo? Još je očitiji primjer odnos SDP-a prema Zagrebu, u kojem su na vlasti cijelo desetljeće. Iz današnje perspektive čini se nevjerojatnim da su zadnji lokalni izbori na kojima je Milan Bandić uz potporu SDP-a postao gradonačelnik održani prije samo godinu dana.

To je čudnije što prosvjednici iz Varšavske traže samo njegovu ostavku, a ne traže i raspuštanje skupštine, kojom dominira SDP, te prijevremene izbore u glavnom gradu. Zagreb je danas prije svega politički zapušten grad, što se nažalost odražava i na svim drugim razinama. Poput zanemarena djeteta ispašta zbog političkog razvoda gradonačelnika i skupštinske većine, s kojom je prije samo dvanaest mjeseci pod istim znakom išao na izbore. Još je žalosnije to što je vrh HDZ-a, poslije posljednjeg debakla na lokalnim izborima, raspustio Gradski odbor te kao povjerenika za grad Zagreb postavio ministra vanjskih poslova Jandrokovića, što je vjerojatno jedinstven primjer u svijetu.

Kako čelnik velike stranke u glavnom gradu može stići obavljati posao ministra u vrlo zahtjevnom vanjskopolitčkom trenutku? Ili, s druge strane, kako će Jandroković između Bruxellesa i Washingtona stići pročešljati 17 zagrebačkih mjesnih ogranaka i temeljito reformirati stranku od Sesveta do Španskog? Na pozadini takve zagrebačke politike dviju najvećih naših stranaka, uz pripadne im interesne skupine, odvija se prosvjed u Varšavskoj ulici, ishod kojega je još neizvjestan.

Hoće li se iz njega izroditi prva važna artikulacija i obrana javnog interesa nasuprot stranačkoposlovnoj oligarhiji ili će sve skupa završiti kao ćorak iskorišten za političku borbu unutar grada? Hoće li mete ostati samo otpadnik Bandić i HDZ-ova ministrica graditeljstva koja od svega, nažalost s dobrim argumentima, pere ruke, ili će prosvjednici otići i pred središnjicu SDP-a i time dokazati da su u obrani javnog interesa iznad dnevne politike?

Hoto grupa iza sebe ima legalitet – dobili su dozvolu od Grada na temelju izmjena GUP-a, pa formalno gledano, njihova se zakonska prava da grade nešto za što imaju sve potrebne dozvole prosvjedom krše. S druge strane, prosvjednici, uspiju li izbjeći zamku političkog partikularizma, imaju legitimitet jer brane javni interes, kojeg skupština i gradonačelnik očito nisu primjereno zastupali. Njihov je grijeh očit – ustupili su dio javne površine, i to pješačke zone u središtu grada, za gradnju prilazne rampe u privatni objekt, koji doduše djelomično može, ali u budućnosti i ne mora, imati i javnu funkciju.

No umjesto što su patetično lamentirali nad rušenjem ni po čemu posebno vrijedne zgrade, jer, ruku na srce, nije riječ ni o Stradunu ni o središtu Firence, protivnici projekta trebali su jasnije inzistirati na osnovnoj problematičnoj činjenici – ako privatni investitor doista nije mogao ostvariti pristup objektu drukčije nego gradnjom rampe u Varšavskoj, zašto onda gradske vlasti nisu kao kompenzaciju zahtijevale da Hoto grupa gradu da barem jednako velik pojas svog zemljišta za proširenje pješačke zone npr. u Gundulićevoj ulici?

To bi bila poštena razmjena, javna se površina ne bi smanjila, investitor bi dobio funkcionalan pristup objektu, a građani uređen blok. Ovako se investitor, preko sklonih mu medija, predstavlja kao vizionar mučenik koji prosvjednicima na dušu stavlja stotine ljudi koji će ostati bez posla i desetke milijuna eura odštete koju će na koncu platiti građani Zagreba. Stoga, kakav god bio, ishod neće biti dobar. A jedino pozitivno što može proizići iz cijele priče pouka je da više ne glasamo za minhauzenske stranke, jer iz blata kojeg su stvorili ne mogu nas izvući ni lijevom ni desnom rukom.

Nino Raspudić